Naša priča - priča o Zlatnom Srcu
Moje je ime Suzana Grozdanić, živim u Zadru, prelijepom starom dalmatinskom gradu. Imam tri sina stara 18, 11 i 7 godina. Živimo u obiteljskoj kući na rubu grada i svoj dom dijelimo s četiri ljupka kavalira koja mazimo i pazimo svaki dan. Tri cure i jedan dečko svako me jutro bude svojim vlažnim poljupcima i svaku večer uspavljuju svojim tihim hrkanjem pod mojim krevetom. Za ravnotežu tu je još perzijska maca, te pokoja biljka.
Počela sam se baviti uzgojem 2006. godine, kad smo imali prvo leglo. Uzgajivačnicu sam nazvala ''ZLATNO SRCE'' jer mislim da kavaliri zaista imaju zlatna srca, tako su ljupki, tako privrženi, tako nježni, tako lijepi, jednostavno ih morate voljeti. Moji su kavaliri prije svega kućni ljubimci, i to razmaženi, koji spavaju na kauču, igraju se s drugim psima i djecom, putuju s nama, plivaju u moru, love ptičice i male životinjice u šumi blizu kuće gdje šetamo svaki dan. Po lijepom vremenu njuškaju vrtom i sunčaju se na terasi, a po kiši - pa nije li gušt skakati po lokvicama ?! Nikad ih ne ostavljamo same više od sat ili dva, cijela ih obitelj voli i brine o njima. One koji se vole pokazivati, vodim na izložbe u prvom redu zbog zabave i druženja, i tek koliko je potrebno da osvoje naslove.
 Prvi je kavalir došao k nama na Božić 2004. godine kao poklon mojim dečkima nakon što je naš pas Bony uginuo tik pred svoj 18-ti rođendan. U trenu smo se zaljubili u ovu nevjerojatnu pasminu, samo jedan pogled u te velike tamne oči bio je dovoljan da nam osvoji srce. Bila je to trobojna cura koju smo nazvali Bambi zbog njenih srnećih okica, tankih nožica i plahe naravi. Nakon što je odrasla, odlučili smo imati leglo, onako - za probu, i to je bilo nevjerojatno predivno iskustvo za cijelu obitelj, tako da smo odlučili nabaviti još jednu curu.
Noć pred svetog Nikolu 2006. oštenjeno je prvo leglo jednobojnih kavalira u Hrvatskoj. Imala sam sreću dobiti curu koja je zapravo trebala ostati u uzgajivačnici. Ljupka black and tan kujica, prekrasnih krupnih očiju i sjajnog karaktera uvela me u svijet izložbi, osvajajući naslove, ali i srca svih koji je upoznaju svojom osobnošću i elegancijom - moja Indy.
U studenom 2007. slatki crveni dečko nam se pridružio nakon prave male potrage i puno e-mailova na raznim jezicima. Bilo je to prvo ruby štene koje sam vidjela uživo na izložbi u Varaždinu i odmah mi se svidio. Koja je to ljubilica, koji srcolomac! Nazvali smo ga - a kako nego Ljubi!? Odmah nas je osvojio i sve moje sumnje činim li pravu stvar uzimajući mužjaka u trenu su nestale, jer - kako netko reče - što je uzgajivačnica bez mužjaka!?
Ljeto 2008. nije moglo bolje završiti - neočekivani telefonski poziv, još neočekivanija ponuda, brzinska organizacija putovanja - i slatka blenhaim kujica odličnih engleskih krvnih linija stiže k nama iz poznate njemačke uzgajivačnice - četvrta boja zlatnog srca - naša Lola.
Svakog dana otkrijem nešto novo o ovoj predivnoj pasminim uživam u njihovom društvu, upoznajem ljude koji dijele moju ljubav prema kavalirima, ali i drugim psima. Kavaliri su dali posebnu kvalitetu mom životu i ne mogu zamisliti dan bez njih. Nadam se da i ja njima mogu dati bar dio ljubavi i sreće koju oni daju meni.
|
| Our story - the Golden Heart story |
|
My name is Suzana Grozdanić, I live in Zadar, beautiful old town in heart of Dalmatia, Croatia, on the coast of Adriatic see. I have three sons, 18, 11 and 7 years old. We live in family house at the edge of the town and share our home with four lovely cavaliers that we pet, nurse and exercise every day. Three girls and one ruby boy brighten every morning with their wet kisses and put me a sleep every night with their gentle snoring beneath my bed. For balance, there is persian cat and few house-plants.
I am making first steps in breeders shoes now, I had first litter 2006-th. I named my kenell ''ZLATNO SRCE'', (golden heart), becouse I think that cavaliers realy have hearts of gold, so loveable, so affectioned, so adaptable, so gentle, so beautiful, you just have to love them. My cavaliers are first of all pets, and they are treated like pets, spoiled one, that sleeps on the sofa, plays with other dogs and kids, travel with me everywhere, swim in the sea, chase birds and little animals in the woods near our house every day. Those that like showing, I take to the shows for the company and fun in the first place, and just enough to get they titles, not to overshow them. They are never left alone in the house for more then hour or two, the whole family loves and pets them. They can be in the garden or on the pattio if the whether in nice and sunny, but we also jump in the puddles when rains, becouse thay like that. They are realy threated like little king and queens.
I've got my first cavalier for the Cristmass 2004, like a present to my sones when our first dog Bony died, just reaching 18 years of his life. Instantly, we fell in love with this incredible breed, just looking in that big dark eyes was enough to fill our hearts with wormth. That was tricolour girl, we named her Bambi 'couse of hers great eyes, thiny legs and gentle nature. After she has grown, we decided to have a litter, just to give it a try and having puppies was realy incredible experience for whole family, so we decided to get another girl.
Night before Saint Nicolas day 2006. the first wholecoloured welp in Croatia was born. I was lucky enough to get the best puppy, b/t girl that breeder realy wonted to keep for her self, but I was persistent and my Indy came to me, lovely girl with beautiful big eyes and great personality. She led me to show-world, wining every show in good competition, and wining the hearts of the audience with her elegant walk and sparkling caracter.
In november 2007. sweet ruby boy joined us, after a little search and research, and lots of e-mailing, lovely puppy that I first saw at the dog show in Varaždin, CRO, and took pictures of him, becose he was first ruby puppy that I actualy liked. Such a kisser he was, so we named him LJUBI (Kiss me). Instantly, he took our hearts and my suspicions if I am doing a right thing taking a male are forgotten. Like someone said: ''What is a house without a man and kennel without a male?!'' He is the ''man'' of the house, but gentle one - real gentleman.
Summer 2008-th couldn't have better ending - unexpected phone call, even more unexpested offer, quick traveling arrangment - and sweet blenhaim girl of excellent english blood-lines arrives from great german kennel. That is our Lola.
I am learning every day something new about this incredible breed, injoying in their companion, meeting new people that share the same love toward cavaliers like I do. Cavaliers brought unique quolity in my life and I can't imagine a day without them. I just hope that I will give to them as much love and happiness as they gave to me.
|
| više... |
|