Saga o krakenu
Za svoja djela dvojica prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme, veoma omiljenu legendu o monom krakenu, udovitu sjevernih mora. Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz Bergena, kojemu su ribari, cesto priali o dramatinim susretima s najopakijom i najveom morskom nemani na svijetu.
Prema jednoj verziji, kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih ivahnih oiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbaruena kosa (ili griva), a prema drugoj, radilo se o mnogo-krakom dinovskom udovitu, koje je presretalo i napadalo cak i najvee nordijske ribarske brodove. Kraken je, navodno, bio vie nogo fascinantnih dimenzija. Njegova duina iznosila je vie od ezdeset metara, a irina trupla preko est metara. Iskljuivo se hranio - kitovima, razbijao i unitavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje pretkazivalo je dolazak tekih vremena - nagovjetavao je nesree i ratove, to i nije udo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek!
Sve skupa, kraken je bio strah i trepet sjevera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim djelima, ipak, najvie prostora posvetili udovinoj morskoj zmiji za koju su tvrdili da bi mogla biti duga cak i punih dvjesto metara. Morska alga je imala gipko prljenasto tijelo, prekriveno svjetlucavim ljuskama, izmeu kojih su navodno izbijale rijetke dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenuale morske povrine, sve to bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su bljetave oi plameno-crvene boje! "Bila je iroka kao brod!..."
Upravo je takav opis morskog udovita dao kapetan Lorence van Veri, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norvekih obala. Slino stvorenje, udovinih dimenzija, opisao je i misionar Hans Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda: Bilo je iroko kao brod, a dugo vie od tri brodske duine! - zabiljeio je u svoj dnevnik Hans Egede. Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera, svoje rtve najee napadala u noima punog mjeseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomei ih i odvlaei u mrane morske dubinu zajedno s njihovim zlosretnim posadama. Meutim, ono to suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i udovina veliina morskih alga, ve tvrdnja da su njihova tijela bila prljenast. To, naime, kada su u pitanju iva bia jednostavno nije - anatomski mogue!
Da li i danas u mranim i tajanstvenim morskim dubinama ive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg vijeka? to je istina o Oktopussu giganteusu, ogromnoj lignji koja se u prolosti pojavljivala u raznim, najee, junim morima, napadajui cak i jedrenjake, lomei im jedra i odvlaei ih na morsko dno?
Postoje li i danas morska udovita?