Mnogi nagaaju da su mnoga tajna i masonska drutva proistekla upravo od vitezova Templara. Toj teoriji ila je u prilog i sama mistinost reda i mnoge legende u kojima se govorilo o vitezovima Templarima kao o uvarima Svetog Grala i drugih relikvija poput vrha koplja kojim je proboden Krist, dijela kria na kojem je raspet, pa ak i same blazamirane Kristove glave. Kada je red tragino ugaen 1314., vjeruje se da su mnogi templari uspjeli prebjei u kotsku i tamo vitez Templarnastaviti svoje djelovanje. Neke teorije nagaaju da je mistino drutvo Rue i Kria (rosecruix) direktni nasljednik templarskog uenja.




Ono to je zanimljivo u prouavanju tajnih drutava i vitezova Templara je da se kao jedan od moguih putova Majstora masona koji eli proiriti svoje masonsko znanje spominje tzv. kotska ceremonija (Ancient and Accepted Scottish Rite) iji stupnjevi (neki po junoj neki po sjevernoj jurisdikciji) nedvojbeno asociraju na viteku ostavtinu. Tako se kao mogui stupnjevi navode «Vitez istoka i zapada», «Vitez rue i kria», «Vitez zapovjednik hrama (temple)» i mnogi drugi. No, ono to je najzanimljivije u prii o povezanosti masonskih drutava i vitezova Templara je postojanje tzv. «Ujedinjanog, vjerskog. Vojnog i masonskog Reda Hrama i sv, Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte» koji kao svoje oznake koriste znakovlje vitezova templara. Ovi masonski vitezovi templari sebe definiraju kao meunarodni humanitarni masonski red, a od 1700. godine, kada masonstvo postaje javno u svoje obrede inkorporiraju simbole i tradicije Templara. Ovi vitezovi templari dodatni su red, a ne vii stupanj unutar slobodnog zidarstva. Da bi mason postao Vitez Templar, prvo mora postati «Majstor mason od Kranske vjere» i biti uzdignut u Sveti Kraljevski Svod. (neke podrunice doputaju to postati i lanovima drugih vjeroispovijesti koji su se zakleli braniti kranstvo) Kao i u svim slobodnozidarskim organizacijama , lanstvo u ovom redu zahtijeva od kandidata da bude visoko moralna osoba, izraenog karaktera i uzorne reputacije i da vjeruje u Vrhovno bie. Vitezovi Templari od kandidata takoer zahtijevaju da budu istaknuti krani.

O vitezovima templarima napisane su brojne znanstvene i pseudoznanstvene knjige, stoga je nemogue ovaj plemeniti red opisati u detalje. Stoga emo se zadrati samo nanjvanijim injenicama. Povijesni Templari ili punim imenom "Red siromanih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani jo i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog kriarskog rata s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da prui sigurnost velikom broju hodoasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedite reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao idovski hram, Templum Salomonis, po emu je i dobio ime. Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su ve u 12. stoljeu svoje sjedite premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i poeli osnivati svoje podrunice - kue po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u panjolskoj i u oslobaanju Portugala. Spominjui templare ne moemo zaobii ni spominjanje Salaha al-Din Yusufa bin Ayuba ili Saladina. Znaenje njegovog imena na arapskom je «ispravnost vjere» i tijekom svoje vladavine zauzeo je mnoge teritorije. Ujedinio je Egipat i Abesinske kalifate, a zahvaljujui izvanrednom poznavanju vojne taktike u samo 12 godina zauzeo je Damask, Siriju, Allepo, Mawsil i Irak.

Nakon tromjesene bitke 1187. zauzeo je Jeruzalem u poznatoj bici kod Hattina. Ono to je bitno napomenuti za ovu bitku je da je Saladin raspolagao sa 12.000 vitezova a templari sa 20.000 pjeaka i samo 1000. vitezova. Sa sobom su nosili «Pravi Kri» svetu relikviju iz 320. godine koji je otkrila majka Konstantina Velikog. No ni to nije pomoglo da se odupru porazu. Nakon bitke mnogi su vojnici postali muslimanski robovi, a Saladin nije potedio niti jednog templara osim Velikog Metra Gerarda de Rideforta. Svaki je templar i hospitalac bio prisiljen kleknuti i onda je obezglavljen. Kako je zapisano, svi su smrt doekali, dostojno, ponizno pred Bogom i u tiini.

Osim to su branili kransku vjeru i sudjelovali u brojnim kriarskim ratovima, templari su bili poznati i kao vjeti bankari. to e se poslije pokazati glavnim uzrokom njihova nestanka. Zahvaljujui svom doprinosu irenja kranstva, dobivali su posjede irom Europe, a pritom su bili i osloboeni plaanja raznih poreza. Iako su simbol templara bila dva viteza na jednom konju, kao simbol siromatva, templari prve poetke bankarstva iz razdoblja kriarskih ratova razvijaju vrlo vjeto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moni. Kod njih se zaduuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima. Takvim aktivnostima, osim to su imali vrlo veliku mo, stekli su i brojne neprijatelje. Poinje ih se optuivati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optube postaju sve ozbiljnije, poinju i progoni Templara, najee od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dunik. Sukob Filipa i Templara zavrava 1314. kad spaljuju na lomai zadnjeg velikog metra Templara, Jacques DeMolaya. 1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom Ivanovcii vitezovi od Malte. Neki su Templari uspjeli izbjei progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u kotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je ve ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjinice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu Papa Klement V. utvruje kako nije pronaeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrjeuje sve elnike Templarskog reda.

Mitovi i legende

Neki vjeruju, da je masovno hapenje Templara koje je bilo organizirano u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesrei koju donosi petak 13..Uz Templare se jo i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj krinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima. Postoje miljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz kotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u kotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i groe ije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkria. Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu ini pria o prokletstvu koje je uputio zadnji voa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset buduih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedeih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muke djece to dovodi do poetka stogodinjeg rata. Vitezovi templari postoje i danas u vidu mnogih redova, a kao to sam prije spominjao neke organizacije su masonske a neke ne. Najpoznatije udruge koje dans djeluju su ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI i «Heriardity Knight Templar of Brittain» . Ova prva organizacija ima i svoje predstavnitvo u Hrvatskoj, pod vodstvom Velikog Priora Alfreda Krupe. Govorei o templarima u Hrvatskoj moramo spomenuti da tijekom druge polovine 12. stoljea Templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobivaju nadimak bojaci (od ubogi) Oko 1169. im je sjedite bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Bojakovini, Naicama, Glogovnici i jo nizu drugih mjesta su imali svoje kue-podrunice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih upanija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politiki ivot na tim podrujima, ali su i dolazili u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove posjede Ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat. Upravo ovaj potonji zaivio je i u dananje vrijeme pod vodstvom OSMTH (Suvremenog vojnikog reda Hrama Jeruzalemskog)