Izmeu istine i mate.

Divovi, jesu li postojali?
Mitovi i legende o snanim dinovima, nerijetko zlim jednookim udovitima, kiklopima, ve se tisuama godina prenose, s koljena na koljeno, uzbuujui ljudsku matu. A u svakom mitu, kau, ima bar jedno zrno istine! Ovu zanimljivu storiju zapoet emo jednom dobro poznatom antikom legendom, koju su ovjekovjeili i drevni helenski umjetnici. Radi se o - Bitki Bogova s titanima! U Pergamu (grc. Pergamon), starom gradu na sjeverozapadu Male Azije, prijestolnici nekada monog Pergamskog carstva (III-II st. pr.n.e.) i svojevrsnom epicentru helenske kulture, prije svega kiparstva, sve do naih dana se sauvalo umjetniko djelo izuzetne kulturno-historijske vrijednosti - uveni Pergamski oltar!

Legendarna linost
Oltar je posveen najstarijem i najpotovanijem bogu starih Grka, bogu Zeusu, pa ga mnogi danas nazivaju jo i - Zeusovim oltarom. Na visokom reljefu stamenog kamenog friza, nepoznati su majstori uklesali borbu na ivot i smrt u kojoj uestvuje veliki broj osoba. Scena djeluje autentino i puna je dramatike: dok gorostasni titani (?!) ljutito bacaju ogromne gromade stijenja, iz Zeusovih ruku bljete munje i udaraju gromovi!

SJECANJA NA DIVOVE:
Posljednjih decenija meu istraivaima svijeta vlada veliko interesiranje za temu o divovima o kojima govore mnoge prastare sage i legende. Oni koji poznaju velianstvenu Heladu (Stara Grka), dobro im je poznato da je prekrasni Pergamski oltar, samo jedno od drevnih djela za koje se kae da predstavljaju istinsku kulturno-historijsku dragocjenost. Njegovu neprocjenjivu vrijednost podcrtava i injenica to je, na alost, jedina sauvana ilustracija jednog od estih umjetnikih motiva antike - bitke grkih Bogova s titanima - a pitanje na koje emo u ovom zanimljivom dosjeu pokuati odgovoriti jeste - da li se radi samo o interesantnoj legendi ili je na naem planetu nekad, u davnoj prolosti, kako neki autori vjeruju, uistinu ivjela rasa divova!
Istraivai koji su proteklih desetljea pokuavali doi do odgovora na ovo neobino pitanje, doli su do neupitnog zakljuka: gotovo da nema naroda u prolosti koji u svojoj usmenoj tradiciji nije ostavio uzbudljiva predaja ili umjetnika djela o nezgrapnim, najee opakim divovima ili jednookim udovitima.
Storije o njima uzbuivale su puanstvo stare Grke. Prisjetimo se: Kiklop, jednooko udovite, bio je pomonik grkog boga Vulkana; Argus je, s druge strane, bio udovini div sa stotinu oiju; Atlas ili Atlant, simbolizirao je diva koji na svojim leima nosi cijeli svijet...
Sline nam sage stiu iz Skandinavije, sa dalekog sjevera, iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, iz srednje Azije, iz Kampucije, drevne Kine i Indonezije, Sjeverne i June Amerike... Cak i tradicije najveeg broja dojueranjih kanibalskih plemena u Papui Novog Gvineji govore o "bijelim Bogovima gorostasnog stasa, koji su ivjeli prije njih i koji su obeali da e se jednoga dana vratiti"...

Na Zemlji je bilo dinova
Dinovi se gotovo po pravilu pojavljuju i u arapskim legendama i priama, prisjetimo se "Hiljadu i jedne noi", kao i u najstarijim indijskim epovima, koji seu sve do prastarih vremena u kojima su nastajale velianstvene tradicije vedske kulture. Kad sve ovo znamo, nije onda nikakvo udo to se divovi spominju i u najstarijim pisanim dokumentima. Naprotiv! Babilonski su preci (uenjaci i uvari naslijeenih tajnih znanja i vjetina), kako je klinastim pismom na glinenim ploicama zabiljeio nepoznati kroniar, svoja su fantastina znanja iz oblasti matematike, astronomije i zvjezdoznanstva, primili od misterioznih bia dinovskog stasa, to su na obale Mezopotamije pristigla iz mora ili - s mora!
O divovima govore i najstariji epovi svijeta, kao to su staroindijska Mahabharata, sumerski Ep o Gilgameu ili Homerova Odiseja. O njima kazuju egipatski papirusi i svete knjige Talmud, Stari zavjet, Biblija i Kuran.
"Na zemlji je bilo dinova" - itamo u Bibliji - "naroito od vremena kada su sinovi Boji odlazili do keri ovjejih i one im poele raati djecu..." Slinu konstataciju nalazimo i u Genezi (Knjiga postanka) u kojoj se doslovno kae: "Tada su na zemlji prebivali divovi!..."