GUSTAV FLAUBERT

MADAME BOVARY

Emma Ronault,k‡erka imu‡nog seoskog gospodara,udaje se nakon kra‡eg poznanstva za udovca Vharlesa Bovaryja-seoskog liječnika koji liječi njezina oca.Emma,odgojena u samostanu sestara uršulinki,izrasta u senzibilno i romantično bi‡e koje je svoje poimanje bračnog života upilo iz sentimentalnih trivijalnih romana pročitanih kradom u samostanu,pa upravo to očekuje od svog €novog života€.
Brak doživljava kao put u romantično življenje i izbavljenje od beskrajne jednosličnosti seoskog života.Tako Emma pristaje na brak vjeruju‡i u vlastitu zabludu o Charlesu-činilo joj se da ga voli,a i da je privlačan.Od svega bi točnije bilo ovo drugo,ali se prije može re‡i da se sve Charlesove osobine mogu opisati riječima:sažaljenja vrijedna oskudna prosječnost.To je uskoro vidjela i Emma.Uskoro ni sam nije znala što osje‡a i što da čini s tim apatičnim,dobro‡udnim,naivnim i maštovitoš‡u oskudno nadarenim čovjekom.Emma tone u strasne snove o drugačijem životu:pred njenim se očima u žive slike pretvaraju u sje‡anja duboko urezane stranice romantičnih priča kradom pročitanih u samostanu.Ne uspijevaju ih otjerati ni gotovo fanatično nastojanje oko savršenog uređenja vlastitog doma,ni majčinstvo,a najmanje od svega Charles Bovary.
Emma je pobijeđena silinom svoje mašte,i njome gotovo nasilno gurnuta da počne živjeti svoj san-ona uređuje svoj dom skupocjeno,poput romantičnog dvorca(previše troše‡i novac).ona se ponaša kao plemkinja i korača lebde‡i nad tlom,ona prezire svaku običnost i od života traži uzbuđenje,zanos i strast.susree‡e mladog pisara Leona i strasno se zaljubljuje,toliko strasno da osrednji ljepuškasti mladi‡ ne uspijeva zadovoljiti Emminu elementarnu žeđ za ljubavlju i romantikom.Leon odlazi u Pariz,a Emma pronalazi drugog ljubavnika-Rodolpha.On je grub i smion,energičniji od Leona,provokativan kao osoba i kao ljubavnik.Emma se zanese posve-romantični sastanci u prirodi,dugi izleti na konjima,trenuci uz treptavu vatru kamina.Emma odlučuje prekinuti sa dosadnim bračnim životom i odlutati u avanturu zauvijek-nagovara Rodolpha da je otme,a on u prvi mah pristaje.Međutim,ubrzo odustaje,i šalje Emmi kratko pismo u kojem je obavještava o tome.Emma,sva ustreptala u očekivanju konačnog oživljavanja svog djevojačkog sna,doživljava gorko razočarenje i potpuni psihički slom.
Charles se veoma zabrine za zdravlje svoje žene.Ne razumije što se to zbiva,i pokuša popraviti stvari onoliko koliko mu dopuštaju njegove skromne duhovne snage:brine za posve zanemareno dijete,pokušava podmiriti dugove ne pitaju‡i kako su nastali,nastoji zabaviti Emmu.Da je sklon učiniti baš sve dokazuje i spremnost da se po Emminoj želji odsele u drugi gradi‡,da joj,iako su u dugovima,kupi zapregu i da joj palti satove klavira.Vodi je u kazalište u Rouen,a tamo susre‡e leona.Emma oživljava staru vezu s Leonom,putuje u Pariz da bi se sastala s njiem,a svoja sva češ‡a izbivanja iz ku‡e objašnjava sativima klavira.Upada u dugove,troše‡i više od Charlesovih prihoda i vrijednosti njihova imetka.Zatim napušta Leona,nezadovoljna ljubavlju koju joj on pruža.uspoređuje ga sa Charlesom,gnušaju‡i se osrednjosti i žude‡i za straš‡u i energijom kojom zrači Rodolph.Njemu se ponovo vra‡a-gotovo mole‡i ljubav i materijalnu pomo‡ da bi se spasila od dugova.Opet je odbijena i to je gura u novi,dublju pad-iako okrade Rodolpha,ne uspijeva nama‡i novac i spriječiti pljenidbu imetka.Dotjerana do krajnjeg poniženja i potpunog rušenja iluzija i nadanja,Emma upornom tvrdoglavoš‡u brani svoj san.Ukrade otrov,ispije ga i umire,prkosno pobjegavši od života.Radije umrijeti nego priznati poraz,sve je bolje nego priznati istinu da je Emma Bovary ustvari bila mala ljupka provincijalka obuzeta nestvarnim čežnjama za njoj nedostižnim životom ispunjenim straš‡u,snom i sre‡om.