Početna stranica Novosti, za 3a & co. Testiraj se Čitaj Nauči i ponovi Lektira Pitanja za maturu Bisernica Galerija Kontakt Učenici-autori Brbljaona Linkoteka

Pitanja za maturu



 Pitanja za maturu iz hrvatskog jezika za 4d - radna verzija s odgovorima prošlih maturanata

Po želji i na vašu korist možete raditi na ostalim neodgovorenim pitanjima koja će za nekoliko dana biti ažurirana. Odgovore šaljite na mail (na početnoj stranici) ili donesite u školu na disketi, CD-u...Takav rad je vrlo zgodan za učenje i ponavljanje, pa požurite, vrijeme leti


PITANJA ZA MATURU, 4d

 

 

HRVATSKA KNJIŽEVNOST

 

1)                  Marko Marulić- otac hrvatske književnosti

a        (O Juditi i drugim njegovim djelima, smjestiti u vrijeme, prostor i književno razdoblje)

Marko Marulić: JUDITA

BILJEŠKA O PISCU:

     Marko Marulić, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a kasnije je otišao u Padovu. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina”. Njegov način pisanja i  oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom Zapada. Pripada razdoblju hrvatske i evropske renesanse.

             Pisao je na hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su:

a)                   na hrvatskom jeziku – Judita ( nastala oko 1501. a tiskana oko 1521.), Susana,                               Molitva suprotiva Turkom... – djelima na hrvatskom jeziku stekao je atribut oca hrvatske književnosti – pisao je djela biblijske tematike, ali namijenjena širokoj publici, a ne crkvene namjene – to je prvi hrvatski pisac koji na hrvatskom jeziku piše veća djela za publiku, a ne za crkvene potrebe

 

b)                  na latinskom jeziku – De institutione bene vivendi ( Upute za dobar život), Evangelistarium, Davidijada (epski spjev na latinskom jeziku, biblijski motivi....) -  djelima na latinskom stekao je slavu u Evropi svog vremena.

 

O JUDITI:

          Judita je književno djelo u stihu. Sastoji se od šest pjevanja. Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga.

 

PRVO LIBRO

U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriu I Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje I njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu Oloferna da zauzme što više zemalja.

DRUGO LIBRO

U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje I strah tih domačih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).

TREĆE  LIBRO

U trećem pjevanju Marulić opisuje Oleferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad I sve zdence.Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) molio židove da se strpe jos pet dana u čekanju božje pomoći.

                                                        ČETVRTO LIBRO

U Četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.

PETO LIBRO

U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Oloferno poziva Juditu na večeru u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Oloferno zaspao, Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami građani.

 

                                                              ŠESTO LIBRO

             U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove vojske. Opisuje  i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su dosli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kuči. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.

 

2)                  Marin Držić, Dundo Maroje

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

MARIN DRŽIĆ  (1508.-1567.)

 

Marin Držić nadimkom Vidra, rodio se godine 1508. u Dubrovniku, u obitelji trgovca pučanina. Obitelj Držić nije imala sreće u trgovačkim poslovima pa je u nesmiljenoj utakmici kapitalističkog poslovanja nastradala i gospodarski propala, što je imalo bitnog odraza na Marinov životni put. Kad mu je bilo 30 godina, Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv.Marije. Odlazi na studij u Sienu, u Italiju gdje će se zadržavati sedam godina. Biran je 1541. za vicerektora Sveučilišta u Sieni. Nakon povratka u Dubrovnik 1545. susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč i Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Izgleda da se bavio špijunažom. 1562. pošto su ga otkrili Držić je protjeran iz Dubrovnika. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti, a mletački ga je biskup postavio za kapelana. U Veneciji je živio posljednjih pet godina života. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla.

DJELA: Tirena, Venera i Adon, Gižula(pastirske komedije);  Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca(komedije)

DUNDO MAROJE

Ova komedija ima 5 činova i 2 prologa. Radnja komedije zbiva se u Rimu, u 16.stoljeću. Naslovljena je prema dundu(«stricu») Maroju, dubrovačkom starom i škrtom trgovcu, koji je poslao sina Mara, u pratnji sluge Popive, s 5 tisuća dukata u Rim, da obavi neke trgovačke poslove. Umjesto trgovanja Maro provodi vrijeme s Laurom, djevojkom «lakog ponašanja», koja za sobaricu ima snalažljivu Petrunjelu. Radnja se zbiva pred Laurinom kućom u Rimu, gdje se u potrazi za sinom našao i stari Maroje sa slugom Bokčilom. Kad Maro ugleda oca, napravi se da ga ne poznaje. No, Pomet središnje lice ove komedije, sluga njemačkoga grofa Uga Tudeška, pomaže Maroju da opameti Mara, jer je i njegov gospodar zainteresiran za Lauru. Kroz niz zapleta i intriga, koje uglavnom stvara Pomet, na kraju se sve dobro svršava.

Peti čin potpuna je Pometova pobjeda. Maro i Popiva raskrinkani su kao lopovi i varalice.

 Peti čin ostao je nedovršen, ali ga je izvrsno dopunio Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu, Ugo Tudešak Lauru, Dundo Maroje će platiti sinove dugove, a Maro će se pokajnički vratiti svojoj zaručnici Peri, kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato nasljedstvo.

Dundo Maroje najpoznatija je i najčešće izvođena Držićeva komedija. U oblikovanju svojih komedija Držić se ponajviše zaustavio na motivu propadanja plemstva i rasplamsale pohlepe za bogatstvom u redovima trgovaca. Građansko-patricijska sredina pružila je Držićevoj stvaralačkoj mašti prototipove za likove škrtaca, pohlepnika, senilnih ljubavnika, razuzdanih mladića i kurtizana. Nasuprot tim likovima stoje predstavnici potlačenog svijeta: Pomet, Bokčilo i dr. kao oličje zdravog, realnog i poštenog odnosa prema životu i svijetu.

 

3)                  Marin Držić, Novela od Stanca

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

Sve isto kao o Dundu Maroju, osim radnje. Starac Stanac dolazi u Grad( Dubrovnik) prodati kozu. Vrijeme je poklada i dubrovački mladići ( Dživo, Miho i Vlaho) se odluče našaliti s njime tako da mu obećaju pomlađivanje ako bude spavao kod fontane gdje dolaze vile. Lako je nasjeo jer je imao mladu ženu, pa je silno želio i on biti mlađi. Oni se preobuku u vile, ulove starca na spavanju i obriju ga , te ošišaju i uzmu kozu i ostale stvari koje je nosio na prodaju. Da sve ne bi bilo potpuno okrutno, jer prevareni Stanac uviđa da je pomlađivanje koje je tako žarko želio zapravo nemoguće, mladići (vile)  mu ipak ostavljaju novac za stvari koje su mu uzeli.

 

4)                  Petar Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje

a       (Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela, epistolarno djelo – što to znači?)

PETAR  HEKTOROVIĆ    ( 1487. – 1572. )

Rodio se na otoku Hvaru u uglednoj vlasteoskoj obitelji. Cijeli svoj život proveo je u Starom Gradu, gdje je izgradio dvorac – utvrdu Tvardalj, u kojem je živio do smrti.

Svoj rodni otok napustio je u dva navrata: 1539. god. kada je pobjegao pred Turcima u Italiju i 1557. god. kada je otputovao u Dubrovnik  da upozna svoje prijatelje dubrovačke pjesnike.

U mladosti je pisao ljubavne pjesme, ali one se nisu sačuvale. Od Hektorovićeva književnog opusa očuvano je malo: nekoliko poslanica i pisama ( J. Bartučeviću, M. Veteranoviću, N. Nalješkoviću, M. Pelegrinoviću ), odlomak prepjeva Od lika ljuvenoga Ovidijeva spjeva ( Remedia amoris ) i glavno djelo, Ribanje i ribarsko prigovaranje ( dovršeno 1556., tiskano 1568. ).

Ribanje i ribarsko prigovaranje, pisano u obliku poslanice (pismo nekoj osobi, ali namijenjeno i javnom čitanju) vlastelinu i piscu Jerolimu  Bartučeviću, predstavlja neku vrstu putopisa u stihovima, u kojem Hektorović pripovijeda o trodnevnom putovanju na moru ( između Hvara, Brača i Šolte ) s ribarima Paskojem i Nikolom. Djelo se odlikuje svježinom, neposrednošću i jednostavnošću te ljubavi iskazanoj prema običnom puku i napaćenoj domovini.

Hektorović je unio u svoje djelo i četiri narodne pjesme – dvije bugaršćice ( Kraljević Marko i brat mu Andrijaš i Radosav Siverinac ) i dvije lirske pjesme ( Naš gospodin poljem jezdi i I kliče divojka ).

 

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE – poema Petra Hektorovića

U Ribanju i ribarskom prigovaranju po prvi se puta u hrvatskoj književnosti pojavljuju likovi težaka.

Starogradski ribari, Paskoje Debelja i Nikola Zet, prikazani su s puno simpatije i iskrenog divljenja zbog svoje bistrine, mudrosti i vitalnosti.

Opis ribanja, pojedinosti putovanja, susreti na moru, posjet Nečujmu Marka Marulića, reminiscencije na pjesnikov Tvardalj i zavičaj, odnos prema ribarima, narodnoj pjesmi i posebno naglašeni realistički odnos prema književnom stvaranju uopće znatno otežavaju kategorizaciju djela.

U biti Ribanje je himna specifičnoj ljepoti primorskog pejzaža i afirmacije života koji je uz taj pejzaž čovjek organizirao.

 

5)                  Ivan Gundulić, Dubravka

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

IVAN GUNDULIĆ

Rođen u Dubrovniku 1589., umro u Dubrovniku 1638.  Pripada razdoblju hrvatskog baroka i najznačajniji je naš barokni pisac. Potomak ugledne vlasteoske obitelji koji čitav život provodi u Dubrovniku.Ozbiljan, pravi barokni čovjek, obavljao mnoge državne službe koje je tada u Dubrovniku mogla obavljati jedino vlastela, pa je tako bio i knez u Konavlima, ali nije doživio svoj 50. rođendan nakon kojeg je mogao postati i dubrovački knez (mlađi od 50 godina nisu mogli obnašati tu dužnost). Ionako nije imao previše smisla za praktične poslove jer je sav bio posvrćrn književnom radu.

      Od njegovih mnogih djela treba izdvojiti nekoliko najvažnijih :

-          Dubravka- dramski tekst, pastirska igra, govori o idealnom gradu, posvećena je slobodi tog grada i treba je gledati kao domoljubnu temu ali i kao kritiku postojećeg stanja u tadašnjem dubrovačkom društvu, stanja kojim Gundulić nije bio potpuno zadovoljan

-          Suze sina razmetnoga- refleksivno-religiozna poema

-          Osman- veliki ep u 20 pjevanja

 

6)                  Ivan Gundulić, Osman

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

OSMAN

Veliki ep u 20 pjevanja koji prati nekoliko radnji. U osnovi je tema epa stvarna pobjeda Poljaka protiv Turaka u borbi kod Hoćima 1621. i pobuna janjičara protiv mladog sultana Osmana. Tadašnja Evropa shvatila je hoćimsku bitku kao početak kraja turske moći, pa je to motiviralo Gundulića da taj povijesni događaj izabere za građu svog epa na kojem je radio od 1621. do svoje smrti 1638. Izgleda da Gundulić nije ipak uspio dovršiti ovaj ep jer nedostaju 14. i 15. pjevanje, ili su ta pjevanja izgubljena. Više se pisaca okušalo u nadopunjavanju ovih nestalih pjevanja, ali danas se smatra da je pravog uspjeha imao samo Ivan Mažuranić dvjesto godina poslije Gundulića.

7)                  Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

SUZE SINA RAZMETNOGA

      Religiozna poema objavljena u Veneciji 1622. Gundulić je građu za «Suze» uzeo iz Biblije, iz jedne Isusove parabole (poučne priče) o nezahvalnom sinu. Poemu je podijelio u 3 plača:

a)                    Sagrješenje – razmetni sin od oca traži svoj dio imetka i potroši ga na griješan,                     raskošan život (kocku, žene, slavlja, «prijatelje» ...)

b)                    Spoznanje – bez novaca i bez prijatelja shvaća svoju glupost i svoj grijeh

c)                    Skrušenje – otac mu oprašta i sin se vraća unatoč protivljenju brata koji je cijelo to

                               vrijeme bio uz oca i vrijedno radio.

             Svrha «Suza...» je zapravo moralna pouka tipična za barok  : Boga ne treba zaboraviti jer tada stvari teku naopako. Zato je bolje osvijestiti vlastita lutanja, vratiti se Bogu i živjeti po kršćanskim načelima.

 

8)                  Dživo Bunić Vučić, Plandovanja

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

DŽIVO BUNIĆ VUČIĆ (1591.- 1658.) Rođen je u Dubrovniku, plemićkog je porijekla, dobre naobrazbe. Bio je član Velikog vijeća Dubrovačke Republike, a čak 5 puta je bio knezom Republike. Vučić je lirski pjesnik, jedan od najboljih u hrvatskom baroku i u hrvatskoj lirici uopće. Napisao je vjerski spjev Mandalijena pokornica, a u rukopisu su mu ostala čuvena Plandovanja, ljubavni kanconije u 73 pjesme. Slijedi stil petrarkista, ali za razliku od njih on svoje ljubavne želje izriče veoma neuvijeno, u dahu, pa se služi kraćim stihom od petrarkista. Ljubavne sadžaje u tim pjesmama izriče izravno i otvoreno.

              Primjer  u čitanci – pjesma Nemoj, nemoj ma Ljubice  - stihovima se obraća mladoj  Ljubici, objašnjava joj da su ljepota i mladost prolazne, da ne bi trebala biti ohola, te da bi mu radije tebala uzvratiti ljubav i uživati u tome dok je još mlada.

 

9)                  Tituš Brezovački, Matijaš Grabancijaš Dijak

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

TITUŠ BREZOVAČKI (1757. – 1805.)  Rodio se u Zagrebu, školovao u Zagebu i Varaždinu, a 1773.g ulazi u pavlinski red. Teološki studij započeo je u Lepoglavi, potom je filozofiju i teologiju završio u Pešti.Zaredio se u pavlinski red, ali ovaj red je 1786. g. ukinut, pa Brezovački prelazi u svjetovne svećenike i zbog nesuglasica s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem ( zbog izgleda vrlo živahnog načina života – kocka, piće...) često mijenja župe. Umire u Zagrebu 1805.

              Najpoznatiji je po svoja 3 dramska teksta:

Sveti Aleksij – drama

Diogeneš ili sluga dveh zgubljenih bratov – komedija

Matijaš grabancijaš dijak – komedija u kojoj se autor putem Matijaša ( grabancijaša koji ima neke nadnaravne moći) ruga ljudskim manama kao što su škrtost, pohlepa, lijenost, nepoštenje, dvoličnost, licemjerje, požuda...

 

10)             Ana Katarina Zrinski i Fran Krsto Frankopan

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela,  ozaljski književni krug)

 

FRAN KRSTO FRANKOPAN     (1643. – 1671. )

Izdanak je staroga plemstva iz primorske Hrvatske. Sudjelovao je u političkoj borbi protiv bečkoga centralizma, a za Hrvatsku neovisnost. Kako je pokušaj propao, sudbinu poraza podijelio je sa svojim zetom, banom i također književnikom Petrom Zrinskim. Bili su osuđeni i zajedno pogubljeni 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu. Dok je u tamnici čekao presudu, u tuzi je pisao stihove.

Pjesnički ciklusi u rukopisnoj ostavštini: Dijačke junačke, Zganke za vrime kratiti, pobožne pjesme.

«Gartlic za čas kratiti», zbirka pjesama na kajkavskom narječju, napisao ju je za vrijeme tamnovanja u Bečkom Novom Mjestu.

ANA KATARINA ZRINSKI    (oko 1625. – 1673. )

Rođena je najvjerojatnije u Bosiljevu, iz drugoga braka Vuka II. Krste Frankopana s Uršulom Inhofer. Godine 1961. udala se za Petra Zrinskoga. Nakon muževe smrti Katarina je lišena svih dobara pa zajedno s najmlađom kćerkom dospijeva u jedan samostan u Grazu. U veljači 1672. najmlađu kćerku odvajaju od majke i odvode u samostan u Celovcu. Katarina nije mogla još i to podnijeti. Klonuvši, umrla je 16. studenoga 1673. u Grazu. Katarina zauzima u Hrvatskoj književnosti 17. st. vidno mjesto i kao mecenatkinja i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se sama bavila izvornim stvaralačkim radom.

1661.god. u Mlecima objavlja svoj molitvenik Putni tovaruš.

 

OZALJSKI JEZIČNO KNJIŽEVNI KRUG

Glavni predstavnici:

-          Ivan Belostenec

-          Fran Krsto Frankopan

-          Ana Katarina Frankopan Zrinski

-          Juran Križanić

U ozaljskom dvorcu bila je smještena bogata knjižnica.

Ivan Belostenec napisao dvojezični rječnik GAZOPHYLACIJ.

 

11)             Matija Antun Reljković, Satir iliti divji čovik

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

- pjesnik prosvjetitelj, smatrao seljake stupom društva i temeljem bogatstva svake države, gl. djelo: Satir iliti divji čovik-prosvjetiteljski ep

od 11 pjevanja pisan epskim desetercem. U  njemu je opjevao slavonsku zemlju, njezine ljepote te dao upute seljacima kako unaprijeiti zemlju i način života.

Savjetuje Slavoncima da se ostave zaostalih turskih običaja, da se ugledaju na  modernije zemlje, da šalju djecu u škole, da urede svoj život.

12)             Andrija Kačić Miošić, pjesnik naroda, djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela).

            školovao se u samostanu, kao apostolski poslanik putovao dalmacijom i Bosnom

              -djelo: Razgovor ugodni naroda slovinskoga- opisuje kronološku povijest Južnih Slavena i njihovih susjeda

              -jedno je od najčitanijih i najpopularnijih hrvatskih knjiga, poticala je hrv. narod na upoznavanje vlastite povijesti i kulture, jačala narodni ponos


13)             Stanko Vraz, Đulabije

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

                        Stanko Vraz- Put u gornje strane, Đulabije-prvi ljubavni kanconijer novije hrv. književnosti


14)             Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela

 

IVAN  MAŽURANIĆ- Smrt  Smail – age Čengića

 

Pripada  u  razdoblje hrvatskog   Narodnog  preporoda.  Bio  je  zastupljen  u  Hrvatskom  saboru ,  a  neko  vrijeme  i  predsjednik . Obavljao  je  visoke  državne , kulturne  i  političke  dužnosti , a  bio  je  i  hrvatski  ban ,  tzv.  ''ban  pučanin '' što znači da je bio prvi naš ban koji nije bio plemićkog roda. Dopunio  je 2  pjevanja  Gundulićeva  Osmana . U  povijesti  hrv.  književnosti  ostao  je  najzaslužniji  kao  autor  epa  Smrt  Smail – age  Čengića  koji  se  sastoji  od  5  pjevanja:

1.       Agovanje

2.       Noćnik

3.       Četa

4.       Harač

5.       Kob

 

Turski  silnik  nemilosrdno  aguje  na  Gackom  polju . U  pjevanjima  Noćnik  i  Četa organizira  se  otpor  osiromašenih  puka . U  Haraču  dolazi  do  pobune  i  smrti  silnika  koji  nemilosrdno  harači ubijanjem  danka . Posljednje  poglavlje  nazvao  je  Kob , čime  se  nakon smrti  Smail – age  Čengića   izriče  što  čeka  onog  koji  čini  zlo .

 

15)             Ante Kovačić, U registraturi

ANTE KOVAČIĆ      (1854.-1889.)

 

-rođen je u Oplazniku iznad Sutle, kao talentirano dijete sa sela roditelji su ga školovali pa na kraju završava i Pravni fakultet u Zagrebu

-slabo je zarađivao i kad je konačno uspio otvoriti vlastitu odvjetničku pisarnicu ubzo obolijeva i umire

-bavi se politikom ali ne aktivno, a u isto vrijeme događaju se tragedije u njegaovolj obitelji

-prvi njegov roman kritika ne prihvača (Fiškal)

-to je još više pogodilo osjetljivog Kovačića

-drugi roman Jedna baručina ljubav nešto je uspjeliji, međutim, najuspjelije djelo roman

U registraturi izlazi tek 1888. u nastavcima u časopisu Vijenac

-nažalost, pohvale romana nije doživio jer je umro početkom iduće godine

 

U REGISTRATURI

-roman se može podijeliti na dvije velike cjeline

-prva se odnosi na djetinjstvo i školovanje Ivie Kičmanovića, a u drugoj saznajemo o Laurinim spletkama i tragičnim događajima koji su iz toga proizašli

-lik Ivice Kičmanovića govori o tada važnom društvenom problemu: o ljudima koji su između sela i grada, a zapravo ne pripadaju nigdje

-obuhvaća čitavu galeriju likova koji su obilježavali tadašnje društvo: od siromašnih seljaka, preko izgubljenog Ivice, do amoralnog Mecene i razbojnice Laure

 

 

16)             Matija Mažuranić, pogled u Bosnu

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

MATIJA MAŽURANIĆ

POGLED U BOSNU

 

BILJEŠKE O PISCU:

MATIJA MAŽURANIĆ rođen je 4.veljače 1817 godine u Novom Vinodolskom. Starija braća su mu Antun i Ivan koji su također bili književnici. Matija je jedan obični učenik jedne njemačke škole u svom rodnom mjestu. Iako je u pučkoj školi bio odličan učenik školovanje ipak nije nastavio. Za njegovo daljnje školovanje otac nije imao sredstava, te je Matija morao na kovački zanat.

 

KRATAK SADRŽAJ:

Prvi dio ove knjige govori o pjesnikovu putovanju u Bosnu. Došao je do Karlovca i tada krenuo prema Sisku, ali pošto ga nitko nije znao uputiti u pravom smjeru morao je prenoćiti kod jednog seljaka koji ga je ipak uputio na pravi put. Nakon provedena dva dana u Sisku uputio se u Kostajnicu. Pošto preko Kostajnice nije mogao stici do Bosne, morao je ići preko Slavonije ,a tada je krenuo putem Zemuna ,a onda u Pančevo jer je mislio da će tako najlakše i najbolje upoznati Dunav. Kupio je čamac i sam je veslao, ali ga je nedugo od početka puta zahvatilo nevrijeme no ipak je sretno stigao u Smederevo. Vrlo je lijepo sve tamo opisao, a ponajbolje ljude koji tamo žive i koje je za vrijeme tamošnjeg boravka upoznao. Putuje zatim u Kragujevac , a iz Kragujevca ide u Užice. Do Sarajeva nije stigao bas tako lako. Morao je kako bi ga Turci pustili u Bosnu dva dana sječi drva s ostalim radnicima. Upornost mu se je ipak isplatila, pa je unatoč brojnim teškoćama i problemima stigao u Bosnu. Mažuranić govori o ljepotama te zemlje, a posebno o gradu Sarajevu u kojem su Turci čak propisali svoje zakone. Turski zakoni nisu bili pravedni, stoga se je često dešavalo da ljudi budu pogubljeni samo ako bi rekli ono što misle. Iz Sarajeva je zajedno sa Turcima krenuo put Tovarnika . Baš u to vrijeme u Sarajevu je vladala glad, pa je paša morao poslati svoga izaslanika da donese nešto kruha ali ga izaslanik nije donio. Cijelu tu zbrku stvorila je jedna žena ispekavši kruh Mažuraniću. Nakon što se oporavio od bolesti zadobivenom velikom hladnoćom. Na daljnji put uputili su ga Turci u krivom smjeru, pa je stigao u neko selo gdje je jedva izvukao živu glavu. Zatim odlazi u Raču nakon što je obišao grad odlazi u Beograd i teško obolijeva te tamo je prisiljen ostati punih mjesec dana dok malo ne prizdravi. Nakon ozdravljenja put ga vodi preko Vukovara, Osijeka, i Bjelovara pa sve tako do Zagreba. U drugom dijelu knjige opisuje običaje u Bosni: vašar(tržnica),kuće, ljude itd. Govori o turskim zakonima protiv kršćana, O njihovoj obući i odjeći, o raznim jelima i mnogim drugim običajima . Na kraju govori o kuli koju su Turci sagradili nakon bitke kod Kamenice, govori o mučenju kršćana koji su bili siromašni da čak ni porez nisu mogli platiti.

 

 

17)             Antun Nemčić, Putositnice

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

Najznačajnije djelo Putositnice – jedan od pva dva hrvatska putopisa. Ovdje opusuje svoje putovanje od Koprivnice, Rasinje, Zagreba, Karlovca.....do Venecije i ostalih kulturnih centara u sjevernoj Italiji. Govori o svojimdoživljajima putem, o susretima, o razmišljanjima na koja je bio potaknut onim što je vidio i doživio.

Drugo poznatje djelo je dramski tekst, komedija inspirirana političkim zbivanjima u provinciji, točnije u Križevcima u kojima je tada službovao- Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudec. Kao pravi preporoditelj, Nemčić je pisao i pjesme, naročito domoljubne tematike ( Gore nebo visoko...)

 

 

18)             Ksaver Šandor Gjalski, Pod starim krovovima

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

KSAVER ŠANDOR GJALSKI ( 1854. – 1935. )

      Hrvatski je pripovjedač, romanopisac i novelist. Rođen je u Gredicama, na plemićkom imanju svojih roditelja u Hrvatskom zagorju. Pravo ime mu je Ljubomil Tito Josip Franjo Babić. Pseudonim je uzeo prema obitelji svoje majke. Školovao se u Varaždinu; u Zagrebu studirao na Pravoslovnoj visokoj akademiji, a diplomirao je u Beču 1878. Od 1909. – 1918. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bavio se politikom, ali neobično je mijenjao « politička odijela «: kao mladić bio je čvrst pravaš, zatim sljedbenik politike Josipa Jurja Strossmayera, zastupnik na listi Hrvatsko- srpske koalicije, veliki zagrebački župan u dvije posljednje godine Prvoga svjetskog rata, a 1919. član Privremenog narednog predstavništva u Beogradu.

     Prvo književno djelo, pripovijest Illustrissimus Batthorych objavio je 1884. kada je imao trideset godina. Privukao je značajnu pozornost. Bio je bogat i moćan, a postao je kao književnik u sljedećih petnaestak godina vrlo ugledan, vrlo utjecajan. Temeljna tematika njegovih pripovijesti i romana je propadanje plemstva kojemu je i sam propadao . Učenik je realizma i njegov promicatelj, ali u hrvatskoj književnosti i jedan od prvih učitelja modernoga pisanja.

Njegova djela: - POD STARIM KROVOVIMA

                        - OSVIT

- ĐURĐICA AGIĆEVA

- U NOĆI                      

- RADMILOVIĆ

- JANKO BORISLAVIĆ

- ZA MATERINSKU RIJEČ

-TAJANSTVENE PRIČE

 

POD STARIM KROVOVIMA ( PERILLUSTRIS AC GENEROSUS CINTEK )

    Radi se o jednoj noveli iz zbirke Pod starim krovovima. U toj zbirci tema svih novela je život i polagano propadanje sitnog zagorskog plemstva.

Taj sloj ljudi propada zbog gubitka političkih povlastica i ekonomske situacije, a i sam autor pripada u taj sloj. Autor sa simpatijom iako kritički govori o plemstvu te detaljno opisuje njihov staromodni način života. U ovoj zbirci Gjalski nam daje pregled socijalnog stanja društva u svoje vrijeme.

Počeo je pisati prije svih realista, ali i nastavio duže od većine, te je modernizirao, osuvremenio svoj stil. Stoga ga mnogi smatraju začetnikom književne moderne u hrvatskoj književnosti i jednim od boljih modernista.

 

 

19)             Josip Kozarac, Slavonska šuma

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

JOSIP KOZARAC- biografija


            Među najbolje hrvatske pisce i pripovjedače s kraja XIX. stoljeća ubraja se svojom izuzetnom ličnošću i djelom Josip Kozarac.

            Rođen je 18. ožujka 1858. godine u Vinkovcima, u sitnoj građanskoj obitelji (otac mu je bio krajiški podoficir). Završio je osnovnu školu i njemačku gimnaziju u rodnom mjestu, a studirao agronomiju ili kako se to onda zvalo Visoku školu za kulturu tla u Beču. Želio se poslije studija nastaniti u Zagrebu, uključiti se u politički, kulturni centar hrvatskog života, ali mu to kao državnom činovniku nije nikada bilo omogućeno. Službovao je po raznim mjestima Slavonije – Vrbanji, Nijemcima, Županji, Mašićima, Novoj Gradiški i Lipovljanima.Josip Kozarac je još kao mlad nadaren čovjek opazio sve narodne nevolje u svom zavičaju. Kao đak stare klasične vinkovačke gimnazije, u kojoj je još onda nastavni jezik bio njemački, a samo dva do tri sata, a u nekim razredima svega jedan sat na tjedan predavao se i tumačio hrvatski jezik, Kozarac je, patriotski potaknut tužnim stanjem u zavičaju već kao mladić sagledao sve slavonske poteškoće i kao pametan čovjek nije očajavao niti se prepustio sudbini, već je počeo tražiti izlaz. Odlučio se za nauku – i to za nauku o prirodi, jer ona tumači prirodu i osvaja njene snage za čovjeka i njegov bolji život. Sin široke slavonske ravnice i prastarih šokačkih hrastovih šuma, Josip Kozarac službovao je po raznim slavonskim mjestima da bi na koncu u časti šumarnika došao u svoj rodni grad Vinkovce, gdje je boravio sve do svoje smrti od sušice, koja ga je mučila cijelog života, i od koje je umro 1906. godineUkratko rečeno: Kozarac je bio čovjek, koji je ozbiljno proučavao život, pa je zato tražio istinu i u nauci i u književnosti. "Prikaži u književnosti život onakvim kakav je! Ni ljepšim ni boljim!" Zato, jer je tako pisao, mi danas u povijesti književnosti nazivamo Kozarca slavonskim realistom.Josip Kozarac je započeo pisati kao pjesnik, a pravo stvaralačko područje pronašao je u prozi (pripovijetkama i romanima). Njegovo prozno stvaralaštvo vezano je uz rodnu Slavoniju koja se “rastaje s krajiškim uređenjem”, ulazi u gospodarske i društvene promjene (kapitalizam, dolazak stranaca) koje utječu na moralni život slavonskog sela. Kozarac je pisac slavonske zemlje, slavonske šume, pjesnik rada, oštar kritičar malograđanskog mentaliteta, proslavljeni pisac Slavonske šume, Tene i Mrtvih kapitala.             DJELA:
Pripovijetke
Priče djeda Nike (1880.)
Tena (1894.)
Tri ljubavi (1894.)
Oprava (1899.)

Crtice
Slavonska šuma (1888.)
Romani
Mrtvi kapitali (1889.)
Među svjetlom i tminom (1891.)


20)             Silvije Strahimir Kranjčević, pjesništvo


a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

                   -kritičar i urednik, školovao se u Senju, bio je pravaš pa se nije mogao zaposliti u Hr već radi ko učitelj u BIH, uređivao  časopis Nadu

                   u Sarajevu, piše pjesme, pjesničku prozu, crtice i književne kritike, pisao još domoljubne, socijalne, misaone i satirične pjesme

                   ELI! ELI! LAMA AZAVTANI (Bože, Bože, zašto si me napustio?)-tema: biblijska, građena na motivima iz biblije ali i iz svakodnevnog života

              (zbivanja posljednjih Kristovih trenutaka), pjesnik procira nezahvalnost naroda, vrlo impresivna slika povjesti u sramotničkoj halji (taj narod

               nije ništa kroz povijest naučio, sve se događa iz početka pa se čini da je Isusova žrtva uzaludna), iz povjesne perspektive pjesnik upozorava

               na besmisao Isusa Krista, a ljudi uvijek iz početka ponavljaju iste pogreške


 

21)             August Šenoa, Zlatarovo zlato

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

22)             August Šenoa, pisac povjestica, povijesnih romana i lirskih pjesama,    urednik časopisa – njegov značaj, razdoblje

23)             Ivan Kozarac, Đuka Begović

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

24)             A.G.Matoš, pjesnik hrvatske moderne

25)             Janko Leskovar, Misao na vječnost

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela, prethodnik moderne)

 

26)             Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

27)             Fran Galović, majstor kajkavske lirike, pjesme

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)


Fran Galović, majstor kajkavske lirike, pjesme

Fran Galović (Peteranec, 20. srpnja 1887. - Mačva, 26. listopada 1914.), hrvatski književnik

Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu. Jedan je od najznačajnijih pjesnika dijalektalne poezije (antologijske su njegove pjesme na kajkavskom narječju: "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn - bel" itd.) Najpoznatija pjesma na štokavskom narječju mu je zasigurno "Childe Harold". U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije - život je izgubio kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. u Mačvi, boreći se protiv Srba.

Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je "Tamara" iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, "Z mojih bregov", izdana je posthumno 1925.


28)     Milan Begović, Pustolov pred vratima

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

Milan Begović (Vrlika, 19. siječnja 1876. - Zagreb, 13. svibnja 1948.), hrvatski književnik


Milan Begović rođen je u Vrlici, školovanje nastavlja u Splitu u kojem je neko vrijeme (prije odlaska u Hamburg i Beč gdje se bavi dramaturgijom i režijom) radio kao nastavnik. Dobar dio života provodi u Zagrebu gdje živi i radi.

Ovima trima sredinama Begović se bavi u svojim djelima, a djetinstvo i kasniji boravci u Vrlici ostavljaju snažan i upečatljiv trag u nekim njegovim najboljim djelima. Znalac europske književnosti, te jedan od stvaralaca hrvatske moderne, intenzivnu književnu djelatnost razvija 20-ih i 30-ih godina kada nastaju njegova ponajbolja djela - drame "Božji čovjek", "Pustolov pred vratima" i "Bez trećega", komedija "Amerikanska jahta u splitskoj luci", libreto za operu "Ero s onoga svijeta", zatim opsežan društveni psihološki roman "Giga Barićeva" i povijesni roman "Sablasti u dvorcu" te veći broj novela, putopisa i feljtona.

Svakako, Begović je prvenstveno dramski pisac, a tek potom romanopisac i pjesnik. Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1948. godine. Milan Begović autor je jednoga od žanrovski najraznovrsnijih i količinom najopsežnijih književnih opusa u prvoj polovici 20. stoljeća. U pedesetak godina dugom stvaralačkom vijeku pisao je mnogo i raznoliko, iz nadahnuća i "po zadatku": od poezije i kritike, preko novela i romana, eseja i prijevoda, do drama i libreta... kao rijetko tko u njegovo doba, s iznimkom dominantnoga Miroslava Krleže, u čijoj je sjeni, iz mnogih razloga, književnih i izvanknjiževnih, ostao do kraja života.

Temeljitu književnokritičku interpretaciju i konačan književnopovijesni sud
Begovićevo djelo čeka sve do naših dana: tek prije koju godinu počeli su izlaziti prvi svesci potpunoga kritičkoga izdanja Sabranih djela Milana Begovića. Kad taj golemi znanstveni i nakladnički posao bude priveden kraju, bit će posve jasno da Begoviću, po stilskoj, žanrovskoj i tematskoj razvedenosti njegova opusa, ali i po antologijskim stranicama (osobito u novelistici, s paradigmatičnom novelom "Kvartet", ili u romanu s opsežnom, složenom "Gigom Barićevom"), pripada jedno od najviših mjesta u povijesti moderne hrvatske književnosti.


29)     Tin Ujević, pjesništvo, eseji

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

30)     Antun Branko Šimić, pjesnik hrvatskog ekspresionizma

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

31)     Vladimir Nazor, pjesništvo

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

32)     Ranko Marinković, Kiklop

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

Ranko Marinković,  K I K L O P

 

       Ranko Marinković – pripovjedač, romanopisac, dramatičar, esejist.

-          rođen u Visu, gdje završava pučku školu, gimnaziju polazi u Splitu i Zagrebu, završava filozofski fakultet

-          od 1934.god. piše i objavljuje pjesme i pripovijetke

-          za vrijeme II. Svjetskog rata uhićen je u Splitu, završava u logoru

-          nakon rata vraća se u Zagreb.

-          Najznačajnija djela: Kiklop, Ruke, Albatros, knjigu Proze u kojoj se nalazi 6 pripovijedaka , Glorija, roman Zajednička kupka,…

 

Radnja romana Kiklop smještena je u predratni Zagreb. Glavni lik romana je Melkior Tresić koji je mladi novinar, opsjednut strahom zbog nadolazećeg rata, boji se da bi mogao biti pozvan u vojsku.

Dane provodi u redakciji i zagrebačkim kavanama u društvu bogate ljubavnice Enke. Postaje tih i povučen , zaljubljuje se u Vivijanu , ali boji joj se to pokazati.

Ubrzo stiže poziv i Melkior završava u vojarni , no ubrzo dospijeva u bolnicu, a potom i u ludnicu.

Nakon nekog vremena bio je pušten i proglašen nesposobnim za vojsku. Vraća se prijašnjem životu ali osjeća da ništa više nije kao prije.

Njegov prijatelj počini samoubojstvo, i to ga je još više dotuklo te odlazi u rat. Međutim, ni tamo ga više ne žele. U tom kaosu i ludilu odlazi izvan grada , slomljen i ponižen otpuže četveronoške u zoološki vrt.

 

33)     Miroslav Krleža, Povratak Filipa Latinovicza i ostali romani

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

34)     Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi i ostale drame

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

35)     Miroslav Krleža, Balade Petrice Kerempuha

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

MIROSLAV KRLEŽA , BALADE PETRICE  KEREMPUHA I PJESME

BIOGRAFIJA:

1893-1981. Potječe iz građanske obitelji, nakon niže gimnazije u ZG-u školovao se u vojnim zavodima u Pečuhu i Budimpešti, odakle se 1913g vraća i počinje raditi u novinskim redakcijama, objavljuje prve književne priloge (Legende) te postaje profesionalnim književnikom. Uređuje časopise: Plamen, Književna republika, časopis Danas i pred drugi svj. rat u ZG-u Pečat. Potpora Deklaraciji o položaju i nazivu hrv. književnog jezika 1968. On je jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca koji svojim stvaranjem počinje početkom 20. stoljeća. Sa svojim dramama objavljenim  u zbirci koju je nazvao Legende, ulazi u fazu koju bismo mogli nazvati romantičko-simbolistička. Druga faza pripada ekspresionističkoj kjniževnosti i u tom razdoblji on piše pjesme i nekoliko drama od kojih je najpoznatija Kraljevo. Bavi se i Leksikografskim radom, postaje direktor Leksikografskog zavoda i uspjeva pokrenuti tiskanje enciklopedija, rječnika itd.

 

DJELA: Balade Petrice Kerempuha, Gospoda Glembajevi, Leda, U agoniji, Hrvatski Bog Mars, Povratak Filipa Latinovicza.

 

BALADE PETRICE KEREMPUHA- pisane su na kajkavskom dijalektu i to na mješavini Krležinog germaniziranog kajkavskog, zagrabačkog kajkavskog i zagorskog kajkavskog. Balade su nastale 1936 i govore o potlačenosti i želji naroda za opstankom.

P. Kerempuh pučki je junak koji luta svijetom i buni se protiv ljudske gluposti te joj se izruguje. Balade su tiskane u Ljubljani jer Krleža nije našao u Hrv. izdavača za svoja dijela u kojem se očitovala svjest o socijalnoj nepravdi nad običnim pukom. Osim toga ovdje se krleža buni i protiv smrti kajkavvskog narječja kojim se na veliko pisalo do početka 19st. kad su Ilirci, na čelu s Gajem, za kjniževni jezik uzeli štokavsko narječje.

 

PJESME njegovo pjesništvo je raznoliko. Pisao je na standardnom hrv jeziku, ali i na jeziku stare kajkavske književnosti. Lirskim pjesmama opisuje prirodu i predvečerje a posebno mjeto zauzima tema Jeseni s naglašenim ditirampskim motivima. Prelaskom na socijalnu i ratnu tematiku njenja se i njegov poetski izraz, te pjesme tog razdoblja odišu nokturalnim ugođajem punim ratnih razaranja, bola, krika, smrti i krvi, pisane su u prvom licu i prikazuju duševna raspoloženaj u danima rata. Tom se lirikom Krleža približava pjesništvu srednjoevropskog ekspresionizma.

Sam je pisac i svog širokog opusa  izdvojio 4 zbirke pijesam i nazvao ih RATNOM LIRIKOM.

Tom opusu pripadaju: PJESME 1, PJESME 2, PJESME 3, LIRIKA.  

 

36)     Dragutin Tadijanović, pjesništvo

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

 

Dragutin Tadijanović rodio se u Rastušju pokraj Slavonskog Broda 4. studenog 1905. Osnovnu je školu pohađao i završio u Podvinju , a gimnaziju u Slavonskome Brodu. Diplomirao je književnost i filozofiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U književnosti se javio pod pseudonimom Margan Tadeon ( prvu svoju pjesmu Tužna jesen objavio je 1922. godine ). Tadijanovićeva lirika pisana je jednostavnim, svakodnevnim govorom i slobodnim stihom. Tadijanović je pjesnik gradske i seoske te egzistencijalističke tematike. Često se u pjesmama vraća u djetinjstvo i mladost. Njegova lirika je ispovjedna i autobiografična.

Zbirke pjesama: Lirika, Sunce nad oranicama, Dani djetinjstva, Tuga Zemlje,

Pjesme, Blagdan žetve, Srebrne Svirale, Prsten, Kruh svagdašnji, Vezan za zemlju, itd.

Sve Tadijanovićeve pjesme proizašle su iz neposredne stvarnosti.

Tadijanović počinje djelovati od početaka avangarde pa sve do današnjih dana.


37)     Dobriša Cesarić, pjesništvo

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

38)     Vesna Parun, pjesništvo  

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela, teme i stil)

39)     Josip Pupačić, pjesništvo

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

 

 

KNJIŽEVNA RAZDOBLJA, TEORIJA K NJIŽEVNOSTI,

EVROPSKA KNJIŽEVNOST

 

40)     Biblija 

a        (  Zašto je značajna, kako se dijeli, kada i kako nastaje, naziv, književne vrste...)

          Biblija

  - BIBLIJA - je  sveta  knjiga  za  kršćane . Zbirka  je  više  knjiga koje  su  nastale  u  razdoblju od  13. stoljeća  prije  Krista  do  2.  stoljeća  nakon  Krista .

 - Obuhvaća  Stari zavjet   i  Novi  zavjet.

Stari  zavjet  čine : 1. Petoknjižje,to  je  prvi  i  temeljni  dio Biblije . Židovi  ga  nazivaju  Zakon  i  Tora .

                                2. Povijesne  knjige -

                               3.  Psalmi 

                               4. Proročke  knjige . ( Ukupno  46  knjiga ).

- Stari  zavjet  govori  o  životu  prije  Krista  te  o  Izraelskom  narodu.-

-          Novi  zavjet – (ukupno  27  knjiga ) –dijeli  se  na  knjige:

1.       povijesne (Evanđelja  i  Djela  Apostolska )

2.       poučne ( Poslanice  apostola )  i

3.        proročke (Otkrivenje ).

-          Novi  zavjet  govori  o Isusovom  rođenju , životu , patnji  ,smrti i  uskrsnuću.

-          Ime  Biblija  nastalo  je po  imenu  Feničke  luke BIBLOS . Feničani su tamo napravili preteče knjiga – sveščiće i svitke, a Biblija se sastojala od 73 takva sveska  (knjige).

-          Novi zavjet započinje evanđeljima (Matej, Marko, Luka, Ivan) , a završava Apokalipsom ili Otkrivenjem ( proročka knjiga u kojoj se navještava propast svijeta).

-          Osim religioznog značenja , Biblija ima i ogromno kulturološko značenje jer su njeni dijelovi, a i cjelovita Biblija služili umjetnicima kao poticaj i inspiracija za stvaranje novih umjetničkih djela u svim granama umjetnosti, od glazbene, likovne do književnosti i u posljednjem stoljeću do moderne filmske umjetnosti

 

 

41)     Humanizam i predrenesansa

a        ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

          PREDRENESANSA I HUMANIZAM

 

Predrenesansa, dolazi od fran. riječi renaissance- ponovno rođenje, preporod; razdoblje prije renesanse.

 

Humanizam – lat. humanus – čovječan; humanitas- uljudba, čovječnost; kulturni pokret u europskim zemljama koji se javlja u 14 st.

 

Ova epoha najprije se javlja u Italiji tj. u talijanskim gradovima zbog njihovog bogatstva i razvijenosti. U Italiji se osnivaju prva sveučilišta i fakulteti.

U predrenesansi je riječ o počecima građanskoga društva i njihovoj novoj duhovnosti.

U predrenesansnomu razdoblju u gradovima jača novi građanski stalež.

Humanizam naglašeno promiče ovozemaljske ljudske vrijednosti. Riječi o pokretu koji je niknuo na vrijednostima starogrčkoga i rimskoga stvaralaštva.  Humanizam označuje obnovu klasičnog duha, ubrzani razvoj znanosti, procvat filozofije. U središtu zanimanja je ovozemaljski čovjek i ljudska zajednica. Humanizam je tako najavio preporod ( renesansu ) znanosti i umjetnosti u Europi. Italija se smatra pradomovinom humanizma. Iz nje potječe najveći broj pisaca i najznačajnijih humanističkih djela.

Najvažniji književnici i njihova djela  

U ovome razdoblju javljaju se razni svestrani umjetnici, pa ljudi koji se bave i umjetnošću i znanošću i to sa više vrsta njih u isto vrijeme.

 

Dante Alighieri ( 1265. – 1321. ), najčuvenije djelo  « Božanstvena komedija», sastoji se od 3 dijela, to su: pakao, čistilište i raj. To je alegorijski ep o drugom svijetu.

 

Francesco Petrarca ( 1304. – 1374. ). Kanconijer, zbirka pjesama posvećena autorovoj nedostižnoj ljubavi. To je dvodijelna zbirka, uglavnom ljubavnih pjesama.

Prvi je dio posebno naslovljen Za života gospođe Laure, a drugi Nakon smrti.

 

Giovanni Boccaccio ( 1313. – 1375. ). Dekameron, sadrži stotinu novela povezanih u jednu cjelinu. U njima autor govori o tjelesnoj ljubavi, o prijevarama redovnika i opatica o izvanbračnim izletima.

 

42)     Dante Alighieri, Božanstvena komedija

a        ( O književniku, smjesti ga u prostor i književno razdoblje, glavni dijelovi i ostale značajke djela)

   DANTE ALIGHIERI :   BOŽANSTVENA KOMEDIJA

 

DANTE ALIGHIERI    znameniti talijanski književnik, autor besmrtnog spjeva Božanstvena komedija.

 Rodio se u Firenci mjeseca svibnja 1256.godine, u jednoj od najstarijih plemićkih obitelji. Volio je glazbu i slikarstvo, a bavio se i lovom, gimnastikom te jahanjem. Beatrice je njegovo životno nadahnuće, ideal savršenstva, anđeoska žena koju će u svome književnom djelu uzdići do simbola Božje milosti. Razbolio se od malarične groznice i umro u 56. godini života, 14. rujna 1321.

Prvo Danteovo djelo je knjižica Mladenački život u kojoj zanosno slavi Beatricinu ljepotu. Gozba je druga Danteova knjiga filozofske lirike u alegorijskoj formi, pisana narodnim jezikom.

Njegovo životno djelo je spjev Božanstvena komedija. Ona je epski prikaz zamišljenog trodnevnog Danteova puta kroz pakao, čistilište i raj, na kojem pjesnik upoznaje sve padove, grijehe i ideale čovjeka u njegovu životu i povijesti čovječanstva. Djelo ima 3 djela: Pakao, Čistilište i Raj. Svaki dio ima 33 pjevanja, a svako se pjevanje sastoji od niza tercina. Božanstvena komedija pjesničko je djelo najvećeg književnog značenja klasične umjetničke ljepote.

 

BOŽANSTVENA KOMEDIJA 

Dante se izgubio u nekoj mračnoj i divljoj šumi, gdje mu put zapriječiše 3 grdne zvijeri: šarena pantera, bijesan lav i gladna mršava vučica. Preplašen Dante počne bježati natrag u šumu, kad se iznenada pred njim pojavi Vergilije, davno umrli rimski pjesnik, koji mu obeća da će ga izbaviti iz pogibelji, ali da izlaz vodi kroz pakao, čistilište i raj. Dante je odmah zapazio crn natpis gdje je pisalo:  « Odreknite se svake nade, vi koji ulazite!» U prvom krugu koji se zove limb, nalaze se ljudi do kršćanskog vremena, oni koji su živjeli prije Isusa pa nisu bili kršteni. Na ulazu u drugi krug pakla nalazi se strašni sudac pakla Minos, negdašnji kralj. Treći krug je krug vječne kiše i tuče. U njemu su smješteni proždrljivci i pijanice, koji se poput svinja valjaju u smrdljivom blatu. Na njih pazi tvrdoglavi pas Ceber koji ih razdire svojim pandžama. Ulaz u četvrti krug čuva vuk Pluton, nekada bog bogatstva, a sada neman u paklu. U ovom se krugu nalazi najveći broj grešnika. To su škrci i rasipnici. Presjekavši krug, pjesnici se spuštaju niže, u peti krug, u močvaru koja okružuje užareni grad Dis. U blatu močvare bijesno se tuku, grizu i proganjaju srditi, a udubinama dave se lijeni. U šestom krugu vragovi su stajali na straži, te ne puštaju Dantea.  Udišući smrad, spuštaju se u sedmi krug, gdje su smješteni nasilnici. Sedmi krug dijeli se na 3 pojasa. U prvome su nasilnici protiv bližnjih, u drugom su samoubojice, a u trećem pojasu na grešnike pada ognjena kiša. U osmom krugu kažnjene su varalice, i sastoji se od 10 zlih jaruga. U 1. su svodnici i zavodnici, u 2. laskavci, u 3. smionisti, u 4. lažni proroci, 5. ispunjavaju oni koji su trgovali građanskim častima, u 6. su licmjeri u 8. lažni savjetnici, u 9. vragovi i u 10. krivotvoritelji. Deveti krug kažnjeni su najveći grešnici – izdajice. Nakon 9. kruga izbijaju u čistilište koje je podijeljeno na pred čistilište, pravo čistilište i zemaljski raj. I na kraju put ih vodi kroz 9 nebesa : Mjesečevo, Merkurovo, Venerino, Sunčevo, Marsovo, Jupiterovo, Saturnovo, pa zvijezda stajačica, a posljednje 9 je kristalno, gdje se Danteu ispuni najveća želja – da vidi otajstvo Svetoga Trojstva.

 

43)      Giovanni Boccaccio, Dekameron

a        ( O književniku, smjesti ga u prostor i književno razdoblje, glavni dijelovi i ostale značajke djela)

 

44)      Francesco Petrarca, Kanconijer

a        ( O književniku, smjesti ga u prostor i književno razdoblje, glavni dijelovi i ostale značajke djela)

 

            FRANCESCO PETRARCA ( 1304. – 1374. )

 

    Bio je znameniti talijanski pjesnik iz 14. st. Rodio se u Arezzu, gdje mu je otac, prognani firentinski notar, našao privremeno utočište. Potom se obitelj preselila u Pisu, pa u Avignon. Studirao je pravo u Montpellieru i u Bologni, ali ga je studij slabo zanimao. Jača je bila ljubav prema književnosti. Od rimskih pjesnika i pisaca čitao je Cicerona i Vergilija. Nakon očeve smrti se vratio u Avignon, ubrzo mu je umrla i majka, a on je pristupio svećeničkom staležu i primio niže zaređenje. Tamo se zaljubio u Lauru de Noves, suprugu Huga de Sada. Petrarca joj je ostao odan do smrti, iako mu ona nije uzvraćala ljubav. U njezinu čast napisao je veliki broj pjesama neprolazne ljepote. Od 1337. do 1349. povukao se u samoću i maštajući o Lauri napisao svoja najbolja djela. 1341. okrunjen je na rimskom Kaptolu lovorovim vijencem, najvećim književnim priznanjem onoga vremena. Laura je umrla za vrijeme velike epidemije kuge. Petrarca napušta Francusku i odlazi živjeti u Italiju gdje je ostao sve do svoje smrti. Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Latinska djela : povijesni spjev Africa, De viris illustribus ( o slavnim ljudima ), 24 biografije poznatih Rimljana, Secretum, knjiga imaginarnih Petrarcinih razgovora sa svetim Augustinom, i dr.

KANCONIJER

 

      Kanconijer je njegovo najpoznatije djelo. To je zbirka talijanskih stihova, u kojima je dao intiman lirski dnevnik svoje nesretne ljubavi prema Lauri, za vrijeme njezina života i nakon njezine smrti. Zbirka se sastoji od 366 pjesama     ( 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madigrala ). Ona označava početak moderne ljubavne lirike. Laura je ovdje nedostižna, a pjesnik je beznadno zaljubljen. Petrarca je oslobodio europsku ljubavnu liriku mistično- religioznog kulta gospe ( dame ) opisujući ljubav prema konkretnoj ženi, koja ga svojom ljepotom i fizički privlači, prikazujući istodobno svoju unutarnju razapetost između srednjovjekovnih moralnih načela i ovozemaljskih težnji, čime navješta renesansu. Bio je majstor forme i njegovi soneti predstavljaju savršenstvo toga pjesničkog oblika. Petrarcina poezija izvršila je jak utjecaj na razvoj sveukupne kasnije europske ljubavne lirike, a njegovi nastavljači u 15. i 16. st. nazivaju se petrarkisti / Š. Menčetić, Dž. Držić i H. Lucić /.

 

45)      Lirika

a        ( Što je to, obilježja lirike, klasična i tematska podjela)

 

46)      Epika

a        ( Što je to, obilježja epike, podjela epike, razlika između epske poezije i proze, epske vrste )

E P I K A

Karakterizira je pripovjedanje, te ima fabulu tj. slijed zbivanja. Ustrojstvo epskog djela čine: događaj, likovi i fabula. Događaj odabire pripovjedač, a teme mogu biti: intimne, društvene, povijesne i političke. Pripovjedač govori o ljudima koji sudjeluju u zbivanju, a ti ljudi postaju likovi i oni su nositelji ideja i zbivanja, te tako razlikujemo glavne i sporedne likove.

Događaji se mogu pripovjedati kronološkim slijedom, prekidanjem kronolškog sllijeda, te vraćanjem unatrag ( retrospektivno ).

 

EPSKE VRSTE

a)Epika u stihu

1) EPSKA PJESMA- najkraće epsko djelo u stihu, a pripovjeda o povijesnim događajima i junacima.

2) EP-opsežniji od epske pjesme, govori o povijesnim događajima i junacina, ali može tematizirati i neke intimne događaje( postoje sentimentalni i životinjski ep).

3) EPOPEJA-najopsežnije epsko djelo u stihu, govori o povijesnim događajima i junacima, a odlikuje se širinom zahvata, te autor piše i o običajima, vjerovanjima, stilu života jednog naroda (npr. Ilijada i Odiseja)

 

b) Epika u prozi:

 

KRAĆE EPSKE VRSTE:

1) BASNA-epska vrsta u kojoj se prikazuje jedan događaj,likovi su životinje i stvari koji ismjehuju ljudske mane,te također ima pouku na kraju.

2) BAJKA-epska vrsta u kojoj se prikazuju stvari i fantastični događaji, te ima stvarnih i nestvarnih likova. Bajke mogu biti navodne i umjetničke.

3) MIT- epska vrsta koja oblikuje mitsku temu.

4) LEGENDA- prikazuje život kršćanskih svetaca i likova iz povijesti.

5) VIC- oštroumna dosijetka šaljivo intonirana.

6) ZAGONETKA- književna vrsta dvočlana ustroja, a sastoji se od 2 izraza.

7) POSLOVICA- najčešća i najbrojnija vrsta usmene književnosti, a izražava životne mudrosti i ljudske istine.

8)AFORIZAM-sličan poslovici, kratka i mudra izreka.

 

DULJE EPSKE VRSTE:

1) NOVELA- epsko djelo koje obrađuje jedan događaj i ima malo likova.

2) PRIPOVIJETKA- opsežnija je od novele, ima nešto više likova.

3) ROMAN- najopsežnija epska vrsta u prozi.

 

 

47)      Drama

a        (Što je to, vrste drame, dijelovi drame, obilježja i povijest nastanka drame)

        DRAMA

  Naziv drama upotrebljava se kako za oznaku književnog roda kojega razlikujemo od lirike i epike, tako i za oznaku dramske vrste unutar dramske književnosti koju razlikujemo od komedije i tragedije. Zajedničkim imenom «drama» nazivamo i sve književne tekstove namijenjene izvođenju na pozornici. Dramski tekst se dijeli na: ČINOVE, SLIKE I PRIZORE, odnosno SCENE.

Kompozicija drame: I. UVOD

                                 II. ZAPLET

                                III. VRHUNAC ili KULMINACIJA

                                IV. PREOKRET ili PERIPETIJA

                                 V. RASPLET

Dramske vrste: TRAGEDIJA, KOMEDIJA I DRAMA( u užem smislu riječi )

TRAGEDIJA-dramska vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grčkoj, a svoj procvat postiže u 5.st.pr.n.e.

     Starogrčka tragedija imala je obredni karakter. Njezina je tematika uzeta iz mitova, a u izvedbi kor ima jako važnu ulogu. Izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske.

Opće značajke tragedije: TRAGIČNI JUNAK, TRAGIČNA KRIVNJA, TRAGIČNI ZAVRŠETAK, UZVIŠENI STIL I KATARZA.

KOMEDIJA- dramska vrsta koja se, kao i tragedija, razvila iz pučkih obreda, a najveći je procvat doživjela u demokratskoj Ateni.

 

 Podvrste komedije: 1. KOMEDIJA KARAKTERA ( gradi komične efekte na tipovima karaktera koji su smiješni zbog neke mane ili pretjeranosti )

                                2. KOMEDIJA INTRIGE ( stvara osnovne efekte na zapletima proizašlim iz nerazumijevanja, nesporazuma ili nepažnje )

                                 3. KOMEDIJA SITUACIJE ( temelji se na neobičnim, neočekivanim i nepredviđenim situacijama u koje dolaze likovi tijekom radnje )

                           4. KOMEDIJA KONVERZACIJE ( bitne elemente komičnog zasniva na duhovitim razgovorima, verbalnim dosjetkama )

  5. FARSA ( podvrsta komedije koju karakterizira grub i vulgaran humor, karikirani likovi, zaplet zasnovan na nesporazumu s elementima grotesknog )

                                6. VODVILJ ( laka komedija u kojoj se pjevaju popularne melodije ).

 

-DRAMA U UŽEM SMISLU- negdje između komedije i tragedije, najsličnija je stvarnom životu

                                              - javlja se u 19. st., npr. kod Henrika Ibsena           

 

48)      Diskurzivni književni oblici

a        ( Kakvi su to oblici, pripadaju li književnosti, nabroji najčešće diskurzivne vrste, obilježja)

49)      Barok kao književno razdoblje

a        ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila, barok u evropskoj i hrvatskoj književnosti)

Barok u Hrvatskoj

 

Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti. Kao stilsko razdoblje - trajalo je od kraja 16. do sredine 18. stoljeća. Izrazito je suprotstavljen renesansi,a zamijenit će ga klasicizam kao barokna suprotnost. Naziv mu se dovodi u svezu s portugalskom riječju barocco (vrsta bisera nevelike vrijednosti i nepravilna oblika). Time se prvotno htjelo reći da je stil neprirodan i bez posebna značenja. To su posebice isticali protivnici katoličke obnove s kojom je barok u izravnoj vezi.

 

Glavne značajke: - bogata kićenost

                             - majstorsko umijeće gomilanja ukrasa

                             - pobožni naglasci

                             - reprezentativan i dekorativan sjaj

                             - obilje pokusa oblikom i zvukom

                             - razigrana duhovitost

                             - raskošna, neobična metaforika

 

Barok u hrvatskoj   reformacija je uglavnom mimoišla Hrvatsku, ali nije i turska sila koja je pustošila sve redom. Dok se hrvatski junaci bore s fanatiziranim Turcima, Europa je zabavljena sobom, opasno je ugrožena reformama.

 

Važni pisci:

- Ivan Gundulić  Suze sina razmetnoga

                              Dubravka

                              Osman

- Ivan Bunić Vučić  Mandalijena pokornica              

                                   Plandovanja

- Stjepan Đurđević  Derviš

- Vladislav Menčetić  Trublja slovinska

-Fran Krsto Frankopan   Gartlic za čas kratiti

 

Barok u likovnim umjetnostima i glazbi -    ovo je samo informativno, ako se želite iskazati svojim poznavanjem teme  (opaska-Gordana Juran-Ratković)

U hrvatskoj nastaje više vrijednih graditeljskih spomenika za što su ponajviše zaslužni isusovci, koji su zapravo uveli barok u hrvatsko graditeljstvo. Ističu se barokni spomenici u Hrvatskoj:

 

1. crkve:    u Lepoglavi, Kutini, Belcu, Varaždinu; Sveta Katarina u Zagrebu,  

                  Sveta Marija i Sveti Vlaho u Dubrovniku

2. dvorci:   u Bistrici i Brezovici

3. palače:   Cindro u Splitu, Oršić - Rauch u Zagrebu

Poznatiji su hrvatski slikari baroknog stila: Bernardo Bobić, Ivan Ranger i Marko Capogrosso i minijaturist Bone Razmilović. Među baroknim kiparima su djelovali i domaći majstori kao: Fulgencije Bakotić i Petar. Nakić.

Hrvatski glazbenici već na početku 17. st. stvaraju u skladu s baroknim strujanjima u Europi. Najpoznatiji skladatelj hrvatskog baroka Ivan Lukačić. Njegovo djelo (zbirka) Sacrae Cantiones.

U sjevernim hrvatskim krajevima u doba baroka nastao je velik broj tiskanih i rukopisnih zbornika i pjesmarica (najpoznatiji je Pavlinski zbornik, (1664.) Slične su pjesmarice priređivali i franjevci "Bosne Srebrene". 

 

 

50)      Predrenesansa i renesansa u hrvatskoj književnosti

a        ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila, centri renesanse u Hrvatskoj)

 

51)      Ilirski pokret u hrvatskoj kulturi i književnosti

a        ( Nacionalno osvještavanje, časopisi, pokretači, djela...)

Hrvatski narodni preporod

 

Hrvatski narodni preporod - ilirski pokret čiji službeni početak označava 1835. godina kada je začetnik i vođa preporodnog pokreta dr. Ljudevit Gaj objavio prvi broj Novina horvattzskih i Danicze, nosio je društvena i politička obilježja koja su unijela temeljne promjene u tadašnje prilike u Hrvatskoj. Plemstvo i građanstvo u banskoj Hrvatskoj pristupilo je hrvatskom narodnom preporodu koji je ujedno i bio proces hrvatske nacionalne integracije, koja je vodila prema politici osamostaljivanja Hrvatske od Ugarske. Preporodnim pokretom branio se identitet nacije kao zajednice novog tipa.
Vođe ilirskog pokreta ujedno su smatrale da se i vanjštinom moraju iskazati kao pripadnici svoga naroda i narodnog preporoda, kao što pohrvaćuju imena i prezimena, uvode društvene plesove u narodnom duhu, a ilirski grb stavljaju na ukrase i predmete dnevne upotrebe.

Zbog pritužbi na širenja ilirskih ideja, čak iz Bosne, te činjenice da su borbe iliraca i madžarona bile sve žešće, zabranio je 1843. car i kralj Ferdinand V. ilirsko ime.

Kad je Ivan Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843. u Hrvatskom saboru održao svoj glasoviti govor o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog u poslovanje Sabora i druge poslove, na madžarskoj je strani zavladala nervoza. Zbog toga je morao odstupiti madžaronima skloni ban Haller, a vlast je preuzeo, kao banski namjesnik, zagrebački biskup Juraj Haulik. I taj, posljednji hrvatski staleški (plemenitaški) sabor napokon donese odluku da se umjesto latinskog uvede kao službeni hrvatski jezik. Tom odlukom je zapravo završen Hrvatski narodni preporod. U slavu tog dogadaja izvedena je 23. i 24. listopada 1847. opera Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog.

proširenjem kulturnog i političkog djelovanja na sve zemlje u kojima su živjeli Hrvati, Zagreb je postao njihovo pravo kulturno i političko središte

 

52)      Klasicizam u hrvatskoj književnosti

a        ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila )    

53)      Realizam u hrvatskoj književnosti

a        ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila )

HRVATSKI REALIZAM

 

-razdoblje realizma u Hrvatskoj književnosti traje od 1881. do 1892 godine

-za početak su povjesničari književnost uzeli godinu Šenoine smrti, a za kraj godinu objavljivanja Matoševe novele Moć savjesti

-pojam hravatskog realizma je također u znaku suprostavljanja prethodnom književnom smjeru, romantizmu

-mladi hravtski realisti žestoko su napadali njegove pristaše

-"prvi Parižanin u hravtskoj književnosti"bio je Eugen Kumičić, istaknuti prvaš

-promicao je naturealizam i slavio francuskog romanopisca Emila Zolu

--pariški listovi i časopisi (navlastito "Hrvatska vila" i "Vijenac") potpomažu stvaranju književnih djela posebice koja donose domoljublje

--pisci su zamjećivali probleme, raščlanjivali ih, a rado su i nudili raješenja

-u završnici razdoblja realizma pojavljuju se djela s više pozornosti psihologiji likova: psihološke novela i romani

-u hrvatskom realizmu nametnula se proza:novela i roman

-pisci: Eugen Kumičić (Začuđeni svatovi, Primorci i dr.), Ante Kovačić (U registraturi), Ksaver Šandor Gjalski (Pod starim krovovima, Diljem doma i dr.), Vjenceslav Novak (Posljednji Stpančići), Josip Kozarec (Mrtvi kapitali, Slavonska šuma, Tena i dr.), Josip Draženović (zbirka Crtice iz primorskog malograđanskog života), Jura Turić, Fran Mažuranić (Lišće), Silvije Strahimir Kranjčević, August Harambašić, Đuro Arnold, Hugo Badalić, Jovan Hranilović.

 

54)      Moderna u hrvatskoj književnosti

a         ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila )

 

MODERNA U HRVATSKOJ  KNJIŽEVNOSTI

-          Modernu smještamo u razdoblje koje obuhvaća zadnja dva desetljeća 19.st. i traje do 1914.god.

-          80.-tih god. 19.st. mnogi studenti koji su se usprotivili mađarizaciji na sveučilištu u Zagrebu, izbačeni su s fakulteta , pa napuštaju Hrvatsku.

-          Studije nastavljaju u Pragu i Beču

-          U tim centrima shvaćaju moderne Evropske tokove u književnosti i ostalim umjetnostima, prihvaćaju ih i sami počinju pisati pjesme, novele, te izdaju časopise.

-          Bilježimo ih kao PRAŠKU I BEČKU SKUPINU HRVATSKIH MODERNISTA.

-          S druge strane modernu u Hrvatsku donosi A. G. Matoš  koji je neko vrijeme živio u Parizu i surađivao s brojnim modernistima.

-          PRAŠKA SKUPINA: - vođa: - Milan Šarić, tiskali su časopis ''HRVATSKA MISAO''

-          BEČKA SKUPINA: - vođe: - Milivoj Dežman i Branimir Livadić, tiskali su časopis '' MLADOST'' .

 

VAŽNI ČASOPISI U RAZDOBLJU MODERNE:

-     SUVREMENIK, ŽIVOT, HRVATSKA SMOTRA, STEKLIŠ, LUČ

 

ZNAČAJKE MODERNE:

-          Svrha i zadaća je uzdizanje ljepote, čovjek se više ne sagledava samo kao društveno biće, prevladavaju motivi tajnovitih sudbinskih odrednica, književni likovi su umorni, duševno labilni, osjećaji su ispred razuma.

 

ZNAČAJNI PISCI MODERNE:

      - A. G. Matoš

      - Vladimir Vidrić

      - Dinko Šimunović

      - Dragutin Domjanić

      - Vladimir Nazor

      - Ivan Kozarac

      - Fran Galović

      - Ivo Vojnović

      - Milan Begović

 

55)      Šenoino doba, predrealizam, protorealizam

a         ( Smjesti u prostor i vrijeme, autori i djela, značajke stila, objasni nazive )

56)      Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti

57)      Najstariji spomenici hrvatske književnosti, pisma na kojima su pisani...

58)      Renesansa u evropskoj književnosti

a        ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

59)      Klasicizam u evropskoj književnosti

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

60)     Romantizam u evropskoj književnosti

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

61)     Moliere, Škrtac

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

62)     Antička književnost, Grčka i Rim

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

63)     Romantizam u evropskoj književnosti

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

64)     Realizam u evropskoj književnosti

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

65)     Modernizam u evropskoj književnosti

a         ( O književnom i umjetničkom razdoblju, smjesti u vrijeme i prostor, najvažniji književnici i djela)

MODERNIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

 

Započinje u mnogim europskim književnostima već u drugoj polovici 19. st.

Francuska književnost bila je gnijezdo iz kojeg su krenule promjene. Glavno obilježje je odsustvo gledanja na književnost kao na nešto što bi trebalo biti korisno. Na književnost se gleda isključivo kao na lijepu umjetnost čija ljepota je sama sebi svrhom. Tu je važan izraz LARPURLATIZAM (umjetnost radi umjetnosti). Promjene u književnosti nadahnjivane su filozofskim strujanjima toga vremena. Tradicionalnome se suprotstavlja novo. Začetnici i zastupnici promjena u književnosti odbacuju pomnost znanstvenoga redoslijeda u stvaranju zaključaka. Zagovornici su osjećaja, domišljanja, intuicije. Zanima ih raščlamba unutarnjih čovjekovih doživljaja, nepoznati krajevi i pustolovine.

Najvažniji književnici europskog modernizma:

 

·         Fjodor Mihajlovič Dostojevski

·         Henrik Ibsen

·         August Strindberg

·         Theophile Gautier

·         Charles Baudelaire

 

66)            Književna avangarda i pravci u raznim nacionalnim književnostima na    početku 20. st.

67)            Edgar Alan Poe, Crni mačak

a        ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

Edgar Allan Poe:

 

Crni mačak

Ponešto o piscu:

Edgar Allan Poe je rođen 1809. godine u Bostonu. Pohađao je Universiy of Virginia  i West Point, ali ih nije dovršio. Zbog svojih Ubojica u Rue Morgue, smatra se ocem moderne detektivske priče. Njegova druga velika djela su: Zvona, Annabel Lee, Arhur Gordon Pym, Priče, groteske i arabeske, te Gavran i druge pjesme. Poe je umro 1849. godine od posljedica alkoholizma.

Ukratko o likovima…ili možda o liku…koji nije imenovan.

On je čovjek pomajo nestalne psihe, vjerojatno utjecaj alkoholizma, čovjek koji je naglo postao siromašan i razdražljiv. Ne mogu reći da ga krivim, niti da ga opravdavam.

Kratak sadržaj:

Priča se o čovjeku, koji je od rane mladosti privržen životinjama, te ih je uvijek držao u kući, mazio…  Kasnije se oženio sličnom takvom osobom. Držali su mnogo ljubimaca, među kojim i crnog mačka Plutona. Jednog dana, ne mogavši više gledati životinju, objesi je na drvo. Čovjek dovodi kući crnog mačka iz neke krčme. Tako žive neko vrijeme, a onda čovjek zapazi mrlju na mačkovim prsima, koja ima oblik vješala. Tako redom, čovjek digne sjekiru na mačka, žena ga zaustavi, on digne sjekiru na ženu, ubije ju i zazida ju u podrumu. Nakon toga mačak nestaje, i on konačno mirno spava. Dolazi policija i ne otkriva nikakvog traga, ali čovjek lupi o zid, koji je nedavno sagradio, a iznutra se javi cviljenje. Policajci sruše zid, te nađu ženu i mačka.

Mjesto radnje:Radnja se odvija negdje u Americi.

Vrijeme radnje: Radnja se odvija u 19. stoljeću.

 

68)            Johan Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

Johann Wolhgang Goethe,     Patnje mladog Werthera

Bilješke o piscu:
Rodio se 28. kolovoza 1749 godine u Frankufurtu, a umro je 22.ožujka 1832.Potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji. Pjesničke prvence objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. "Patnje mladog Werthera" učinit će ga najpoznatijim njemačkim autorom. On je prvi njemački pisac koji postiže svjetsko značenje. Djela mu zahvaćaju gotovo sve književne rodove i više znanstvenih područja, obnovitelj je lirike, drame, epa i romana. Učenjak je s dubokim uvidom u strukturu prirode, simbol njemačkog klasičnog humanizma. Izvršio je golem utjecaj na cijeli europski kulturni krug. Najznačajnija djela su mu: Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr.

Sadržaj:
Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić da raščisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog činovnika. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim držanjem i plemenitim osjećajima, pa iako zna da je zaručena s Albertom, on se u nju zaljubljuje. Kako se Lotta vlada korektno, ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika on je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s putovanja, Werther se s njime sprijateljio. Njih dvoje provode sretne dane. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača. Dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada između zaručnika. Zaposlio se daleko od Lotte. Ipak, ne može odoljeti želji da je opet vidi te se vraća u gradić gdje su se upoznali.  Albert s kojim se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna. Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osjećaji nisu bezazleni. Da bi spriječila svakodnevne Wertherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane. Werthera već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti. Werther odlazi kući sav rastresen poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje. Werther se iste noći nakon duljih meditacija koje stavlja na papir, ubija Albertovim pištoljem.

 

69)            Ernest Hemingway, Kome zvono zvoni, Starac i more....

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

70)            Marcel Proust, Combray

a         ( Smjestiti u prostor i vrijeme, najvažniji biografski podaci, značajke djela)

71)            Henrik Ibsen, Nora

HENRIK IBSEN: Nora (Lutkina kuća)

 

Henrik Ibsen (1828. – 1906.) norveški je dramatičar. Izvanredno zaslužan za razvoj moderne drame. Rođen je u Skienu. Školovao se u domovini, ali gotovo 30 godina života proveo je u inozemstvu. Sva najbolja književna djela, ponajprije drame, napisao je daleko od domovine. Prvim svojim pjesmama i dramama pripadao je romantici. Slavu je stekao u svojoj domovini norveškom dramom "Pretedenti na prijestolje" (1863.). Brak i društveni položaj žene izazov su njegovoj pomnoj raščlambi već u "Komediji ljubavi" (1862.), ali najuspješnije je u "Nori" ili "Lutkinoj kući" (1879.).

Djela:

·         "Katilina" 

·         "Komedija ljubavi"

·         "Peer Gynt"

·         "Brand"

·         "Sablasti"

·         "Divlja patka"

Radnja "Nore" se događa za božićnih blagdana u kući bankarskog službenika Helmera. Helmerova supruga Nora za spas zdravlja svojega supruga posudila je novac bez njegova znanja od Krogstada i nastoji što prije vratiti posuđeno. Helmer postaje Krogstadu šef i želi ga otpustiti s posla. Htio je zaposliti gospođu Linde koja će postati Krogstadova supruga. Krogstad, uz suglasje i gospođe Linde šalje pismo Helmeru. dolazi do sukoba Helmera i Nore koji će se završiti Norinim napuštanjem supruga i djece. Povrijedivši je grubim riječima, dajući joj do znanja da više nema pravo odgajati njihovu djecu, napušta ga, vidjevši da je cijeli život živjela sa strancem. 

 

72)            Albert Camus, Kuga

73)            Eugene Ionesco, Stolice

74)            Bertolt Brecht, Majka Courage i njezina djeca

75)            Svjetska književnost u 2. razdoblju, autori, stil

76)            Franz Kafka, Preobražaj

77)            William Shakespeare, Hamlet

          WILLIAM SHAKESPEARE     (1564.-1616.)

 

Rodio se 1564. g. U Stratford-on –Avonu u Engleskoj. Bio je poznati pjesnik i dramatičar. Neki stručnjaci tvrde da je napisao 37 drama, koje se dijele na: tragedije, komedije i povijesne drame.

Tragedije: Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Antonije, Kleopatra, Romeo i Julija…

Komedije: Komedija zabluda, Dva veronska plemića, San Ivanjske noći, Mletački trgovac i dr.

Povijesne drame: Henrik VI, Henrik VII, Henrik VIII.

Romance su: Periklo, Zimska priča i Oluja.

 

Shakespeare se u pisanju dramskih tekstova nadahnjivao poviješću, starijom književnošću, usmenom književnošću i svojim vremenom. 1609. g. izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme. Umro je 1616. g. u Stratford-on –Avonu.

HAMLET

Radnja počinje u dvorcu Elsinore u Danskoj. Saznavši da mu je stric ubio oca, kraljević Hamlet pati i želi se osvetiti. Osvetničku namjeru nastoji prikriti glumljenjem ludila koje njegova majka Gertruda i stric Klaudije pripisuju bolesnoj strasti prema Ofeliji, kćeri državnog tajnika Polonija. Klaudije šalje Hamleta u Englesku u smrt, ali Hamlet se vraća i saznaje da se Ofelija utopila. Na Klaudijev poticaj, Ofelijin brat Laert izaziva Hamleta na dvoboj. I Laert i Hamlet zadobiju smrtonosni ubod. Zadnjom snagom Hamlet osvećuje oca, a njegova majka popije čašu otrovanog  vina. Hamlet umire spokojan na rukama vjernog prijatelja Horacija.

 

78)            Miguel de Cervantes Saavedra, Don Quijote

                           Miguel de Cervantes Saavedra

Miguel de Cervantes Saavedra(1547.-1616.) najveći je španjolski pripovjedač, ali i jedan od najvećih pisaca svjetske književnosti. Nakon školovanja u Madridu, stupa u vojsku gdje doživljava neugodne avanture, a veliki trag ostavlja petogodišnje ropstvo kod Maurskih gusara. Nakon povratka u domovinu njegov književni rad i niži činovnički položaj osiguravaju mu skroman i siromaški život. Zato dospijeva u zatvor, a u bijedi i umire.

Pisao je drame i komedije, a njegov prvi prozni rad La Galatea je konvencionalna igra gdje se tragovi još osjećaju u prvom djelu njegova najvažnijeg rada Bistrog viteza Don Quijotea od Manche.  Napisao je svoje poznate Uzorite novele nastavljajući Boccacciovu tradiciju. Godinu dana prije smrti objavio je drugi dio Don Quijotea.

 

DON   QUIJOTE

Visoki, mršavi seoski plemić, Don Quijote, toliko se zanosi čitanjem popularnih romana o vitezovima- lutalicama da zaboravi da je njihovo vrijeme prošlo. On se osjeti pozvanim da opere grijehe svijeta, da ga oslobodi nepravde i nasilja. Iako po prirodi dobroćudan i blag, priprost i duševan, odluči da poput vitezova krene u borbu, da pruži pomoć i zaštitu onima koji je trebaju i da tako prinese svoj mali obol uvođenja viteške pravde i časti. Za svoj damu odabire Dulcineju, običnu seosku djevojku, koju pak smatra plemenitom i vrijednom da se u njeno ime bori. Na legendarnom kljusetu, Rocinanteu, i u pratnji svoga po karakteru dijametralnog suprotnog perjanika Sancha Panze, neukog, ali razumnog i realnog seljaka, Don Quijote kreće u bezbrojne pustolovine.  Ali dok u svojoj imaginaciji vidi na svom putu divove, razbojnike, čarobnjake i vojske iz teških romana, dotle Sancho prepoznaje vjetrenjače, slučajne prolaznike ili stado ovaca. Međutim, iako različiti, njih dvojica konvergiraju jedan drugome- Sancho povjeruje na čast da će se ostvariti njegovo vladanje otokom, kako mu je obećao Don Quijote ako pođe s njim na pohod, a ovaj put umire svjestan svojih zabluda, pomiren sa svijetom, shvaćajući svoju tragiku.

 

79)            Sofoklo, Antigona

80)            Homer, Ilijada i Odiseja

HOMER

 

-stvarao je u vrijeme antičke književnosti( epoha u povijesti europske književnosti koja započinje u 10.st. prije Krista, a traje do 5.st. prije Krista). Predstavnik je Grčke književnosti. Napisao je epopeje ILIJADA I ODISEJA u 8.st. prije Krista.

 

ILIJADA-u Ilijadi se epski pjeva o razdoblju od 49 dana, 10. godine rata između Ahejaca i Trojanaca, do kojega je došlo zato što je Trojanac Paris oteo ženu Ahejaca, Menelaju ( lijepu Helenu). Glavni zapovjednik Ahejske vojske Agamemnon posvađao se u zajedničkom taboru s junakom Ahilom oko robinja. Rasrđeni Ahil odbija krenuti u borbu. Svađa pogoduje Trojancima. Njihov junak Hektor, Parisov brat ubija Ahilova prijatelja Patrokla koji se u borbi služio Ahilovim oružjem. Nakon toga Ahil se vrača u borbu i ubija Hektora.

 

ODISEJA-epopeja naslovljena prema Odiseju, grčkom junaku, sinu Hačkoga kralja Lektora, koji će na povratku iz trojanskog rata lutati 10 godina prije svoga povratka u Itaku. Proživjet će na strašnom lutanju mnoštvo opasnosti i izgubiti prijatelje. Njegova žena Penelopa bila mu je vjerna i čekala ga je svih 10 godina.

 

81)            Stilska sredstva , rima, ritam, figure, vrste stihova > što su i čemu služe

STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA ILI FIGURE

 

FIGURE DIKCIJE (lat. dictio – govor) – temelje se na učeniku pojedinih glasova u govoru; u ovu skupinu pripadaju i figure ponavljanja koje se temelje na ponavljanu riječ. Ne služe slikovitosti izražavanja. Riječi ne upotrebljava u prenesenom značenju.

 

ASONANCIJA- ponavljanje samoglasnika radi postizanja nekog efekta.

    Olovne i teške snove snivaju

    Oblaci nad tamnim gorskim stranama

ALITERACIJA- ponavljanje suglasnika radi postizanja nekog efekta.

    I cvrči, cvrčak na čvoru crne smrče

ANAFORA- ponavljanje riječi na početku stihova.

    Noćas se moje čelo žari

    Noćas se moje vjeđe pote

EPIFORA- ponavljanje riječi na kraju stihova.

ONOMATOPEJA- oponašanje zvukova iz prirode.

 

FIGURE RIJEČI (TROPI )- nastaju promjenom osnovnog značenja riječi (grč.Trophos- obrat)

Služi slikovitom izražavanju. Riječi rabi u prenesenom značenju.

 

METAFORA- riječ ili izraz prenesena značenja(značenje se prenosi po sličnosti)

ALEGORIJA- proširena metafora, razumijemo je ako pjesničke slike zamijenimo pojmovima.

PERSONIFIKACIJA- neživom se daju osobine živog.

EPITETI- ukrasni pridjevi

 

FIGURE MISLI- odnose se na širi smisao onog što je rečeno.

 

ANTITEZA- stavljanje u opreku suprotnih pojmova da bi oni istaknuli.

HIPERBOLA- preuveličavanje.

IRONIJA- kaže se suprotno onome što se misli.

GRADACIJA- postupno pojačavanje ili slabljenje početnog dojma.

OKSIMORON- spajanje protuslovnih pojmova.

    Pametna budala

 

SITAKTIČNE FIGURE- odnose se na poredak riječi u rečenici.

 

RETORIČKO PITANJE- pitanje koje ne traži odgovor.

INVERZIJA- obrnut poredak riječi.

 

OSNOVNI KNJIŽEVNO- TEORIJSKI POJMOVI

 

RIMA ili SROK- glasovno podudaranje na kraju stiha.

RIMA može biti:

                           PARNA aa bb cc

                           UNAKRSNA abab

                           OBGRLJENA abba

                           ISPREKIDANA abcb

                           TROSTRUKA aaa bbb

                           NAGOMILANA aaaa

RITAM- pravilna izmjena naglasaka, stanke, istih glasova, riječi, rečeničkih dijelova; može biti: brz, spor, ukočen, smiren.

PREBACIVANJE- u sljedeći stih prenosi se samo jedna riječ iz prethodnog stiha.

OPKOREČENJE- dio prethodnog stiha prenosi se u sljedeći stih.

 

82)            Funkcionalni stilovi

Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika

 

Standardni je jezik višefunkcionalan. To znači da je njegova funkcija višestruka, da je on i jezik književnosti i jezik ureda i novina i medija i znanstveni jezik i jezik koji podmiruje potrebe za svakodnevnom govornom i pisanom komunikacijom, te da se u skladu s tim funkcijama raslojava na funkcionalne stilove. Najvažniji su funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnoga jezika:

-          književnoumjetnički funkcionalni stil

-          razgovorni

-          publicistički

-          administrativni

-          znanstveni

Funkcionalni se stilovi standardnog jezika međusobno razlikuju po odnosu prema normi tj. po stupnju dopuštene individualnosti. Normom najneobvezaniji funkcionalni stil, stil u kojemu je dopuštena najveća individualnost, književnoumjetnički je funkcionalni stil.

 

Književnoumjetnički funkcionalni stil

Najslobodniji je i najindividualniji funkcionalni stil standardnog jezika. On je toliko nevezan normama koje određuju standardni jezik da se može s pravom pitati jeli on uopće jedan od njegovih funkcionalnih stilova. Norma ga ničim ne obvezuje, tim se stilom u prvome redu izražava individualnost. On ima poseban odnos prema gramatičkoj i pravopisnoj normi te su u njemu prihvatljivi i nerealni gramatički oblici ( npr. boliš me, pijem se, trudan… )

 

Razgovorni funkcionalni stil

Ostvaruje se u pisanome i u govornome mediju, u zapisima, pismima, bilješkama i u dijalozima i u monolozima. Sadržaj razgovornog stila standardnog jezika svakodnevni je život, on služi za potrebe svakodnevnog sporazumijevanja, a odlikuje se komunikacijskom spontanošću i nepripremljenošću, prirodnošću. U njemu se upotrebljava razgovorna gramatika, npr: Doputovao je s vlakom umjesto doputovao je vlakom.

U razgovornome stilu česte su poštapalice ( je li, čuješ, ovaj… ) koje popunjavaju stanku u govoru.

Kolokvijalizmi  to su riječi i oblici koji se obično, spontano govore. Leksičko su obilježje razgovornog funkcionalnog stila. Npr. kupaona, cvjećarna, radiona, kifla, štreber, najlonka…

Žargon – specijalni jezik pojedine socijalne skupine ljudi. (npr. jezici zatvorenika, lopova…)

Žargonizmi -  su riječi koje su svojstvene pojedinome žargonu.

Vulgarizmi- su riječi neprikladne za pristojno izražavanje. Odnose se na npr. na područje seksualnosti. To su prostačke, grube i nepristojne riječi.

 

Publicistički funkcionalni stil

To je stil javnoga priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti pišući tekstove za dnevne novine, časopise. Taj se stil ne ostvaruje samo u pisanome nego i u govornome mediju. Žanrovi se mogu podijeliti u dvije skupine:

  1. vijest, komentar, kronika, intervju…
  2. kratka priča, humoreska, esej…

U publicističkome se stilu pojavljuju žurnalizmi ( strateški interes, neriješeno pitanje…).

Odlika je publicističkog stila uporaba internacionalizma i posuđenica.

 

Administrativni funkcionalni stil

Administrativni je jezik pod snažnim utjecajem politike i ideologije pa se brzo mijenja i prilagođuje novim društvenim situacijama. Administrativni je stil određen svojom preskriptivnom funkcijom.Pripada mu jezik ureda, državne uprave, trgovine, politike ( npr. izvješće umjesto izvještaj, nadnevak umjesto datum. )

Njime se pišu zakonski tekstovi, prijave za natječaje i životopisi.

 

Znanstveni funkcionalni stil

U potpunosti je u službi logičke organizacije sadržaja i njegova izraza. U njemu je individualna ograničenost najveća, a individualna sloboda najmanja. Određen je strogošću, racionalnošću. Temelj ustrojstva znanstvenog teksta čini model tvrdnja- odnos prema tvrdnji  ( poricanje, dokazivanje ).

Znanstveni stil određen je nazivljem.Može se podijeliti s obzirom na primatelja teksta na strogo znanstveni funkcionalni podstil i znanstveno popularni funkcionalni podstil. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HRVATSKI JEZIK

 

 

83)            Objasni pojmove fonologija, fonetika, fonem, alofon

          FONEM- najmanja jezična jedinica koja nema značenje, nego služi za razlikovanje značenja između riječi.

Npr. luk – muk.

FONOLOGIJA – jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem fonema kao razlikovnih jedinica.

Fonetičara zanimaju svi glasovi u kojem jeziku i u jeziku uopće. On istražuje akustička i tvorbena svojstva svih glasova bez obzira na njihovu ulogu u jeziku. Znanstvena disciplina koja se bavi time naziva se FONETIKA.

Postoji mnoštvo govornih zvukova. Svaki glas ne ostvaruje se uvijek istim zvukom. Npr. m u riječi tramvaj nikada ne izgovaramo isto kao u riječi mrak ili živim. Svaki taj ostvaraj je drugačiji , ali na ovoj razini nema razlikovne uloge – to su glasovne inačice istog glasa koje zovemo ALOFONI.

 

84)            Morfologija – čime se bavi, što su morfem i alomorf

85)            Glasovne promjene

                                          GLASOVNE PROMJENE

 

             Glasovi se vrlo rijetko izgovaraju pojedinačno. Dolaze najčešće u skupovima u riječima (čuti)ili u izgovornim cijelinama (čuti će se). Katkad se u takvim glasovnim skupovima nađu u neposrednom susjedstvu 2 glasa  različita po tvorbi (ds, bt ....) pa ta različitost otežava izgovor. Težnja za što lakšim i udobnijim izgovorom dovodi do različitih glasovnih promjena.

 

PALATALIZACIJA- je glasovna promjena u kojoj se jedrenici k,g,h ispred e/i ili nepostojanog a u nekim oblicima zamjenjuje palatalima (nepčanicima) č,ž,š. 

PALATALIZACIJA SE NAJČEŠĆE PROVODI :

-u vokativu jednine imenice muškog roda (učenik - učeniče, Bog – Bože)

- u tvorbi nekih imenica (knjiga- knjižica, vrh-vršak)

-u prezentu nekih glagola na -ći- (vučem-vuku, vući, strižem-strigu, strići)

- u aoristu nekih glagola na -ći- (pretekoh-preteče)

- u tvorbi nekih glagola (muka-mučiti)

- u tvorbi nekih pridjeva (mlak-mlačan, prah- prašan)

- u nekim riječima palatarizira se C ispred I i E (stric-strič-e, strič-ev)

 

JOTACIJA- stapanje nepčanika (nepatala) s glasom j.

Puhati       -puh - ju - pušu  a n + j = š

Cvijet       -cvijet - je - cvijeće a t + j = ć

Nositi       -nos - jen – nošen as + j = š

 

-ako osnovna riječ završava na b, m , p i v  ispred glasa j                        umećemo suglasnik  L-umetnuto (epentetsko L) koje se s glasom j stapa u lj. (slomiti - slom - l -jen –slomljen).

 

JOTACIJA SE POJAVLJUJE U:

-prezentu (nicati-ničem)

-imperfektu (nositi-nošah)

-gl. pridjevu trpnom (baciti-bačen)

-komporativu nekih pridjeva (visok-viši)

-instrumentalu nekih imenica (sol-solju)

-u zbirnim imenicama - je- (grm-grmlje)

 

SIBILARIZACIJA je pojava u kojoj se jedrenici k,g,h, samo u nekim oblicima                          ispred i zamjenjuju sibilantima c,z,s.

 

SIBILARIZACIJA SE PROVODI:

-u dativu i lokativu jednine imenice ženskog roda (majka-majci)

-u N, V, D, L i množine imenica muškog roda (orah – orasima – orasi)

-u imperativu nekih glagola na ĆI (peći, vući)

-u imperativu nekih glagola n CI ( pecijah, vucijah)

 

SIBILARIZACIJA SE NE PROVODI: u osobnim zamjenicama muškog i ženskog roda, u prezimenima, u imenicama odmila na -zga-, u većini zemljopisnih imena, u etnicima -na-, -nka-,-čanka-,-ćanka, u tuđicama, u većini imenica ženskog roda na -ka- pred kojima je neki suglasnik osobito ako znači pripadnost, zanimanje ili određenu osobinu, svojstvo osobe.

 

ZAMJENA L » O (vokalizacija) – provodi se na kraju sloga ili riječi

- u imenicama na –al-, -el- (kotal-kotao)

- u imenicama na –lac (pratilac- pratilica- pratioca)

- u tvorbi imenica ( seliti- selidba)

-u pridjevima (mil- mio)

 

-zamjena L >O ne provodi se: ako je ispred  L dugi slog, u riječima tuđeg porjekla.

 

NAVEZAK – ako na kraju nekih priloga i prijedloga dodamo «a» koje ne mijenja značenje rijeći, dobivamo glasovnu promjenu navezak.

 

JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

1)      li se dva Nađu suglasnika različita po zvučnosti, drugi mijenja prvoga i oni se radi lakšeg izgovora izjednačavaju .

2)      Ako se nađu dva suglasnika od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se zamjenjuje svojim bezvučnim parnjakom.

3)      Ako se nađu dva suglasnika od kojih je prvi bezvučan, a drugi zvučan, bezvučni se zamjenjuje svojim zvučnim parnjakom.

Jednačanje suglasnika po zvučnosti se ne provodi: ako se  D nalazi ispred suglasnika s, š, c, č, ć, u dvosložnim imenaicama na dac, dak, tac, i tka u nekim rijećima najčešće tuđeg porijekla, u trosložnom i više složnim imenicama.

 

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE ako se zubnici s i z pred nepćanicima č,ć,dž, đ,j,nj zamjenjuju s najbližim nepćanikom tj. sa š odnosno ž.

 

GUBLJENJE SUGLASNIKA kad se nađu dva ista suglasnika jedan do drugog najčešće se piše samo jedan. Skupovi stn, štn, štnj, zdn, ždn, gube t zbog lakšeg izgovora.

 

86)            Navedi koje vrste morfema poznaješ i objasni

87)            Nabroji vrste riječi i kako ih dijelimo

             PROMJENJIVE  VRSTE  RIJEČI

IMENICE

su riječi kojma se imenuju bića, stvari  pojave

Po tome što obuhvaća pojam izražen imenicom razlikuju se opće imenice koje su zajedničke svim bićima, predmetima ili pojavama iste vrste (potok, zvijezda), vlasite imenice kojim se imenuje samo jedno određeno biće, predmet ili pojava (Marija, Ivan) i zbirne imenice za skup  istovrsnihbića il ipredmeta koji se uzimaju ko jedna cjelina (djeca,momčad)

Imenice se još mogu podijeliti na stvarne u čiju se stvarnost možemo uvijeriti  pomoću svojih osjetila (voda,zemlja) i nestvarne – nešto nestvarnošto pomišljamo kao stvarno (hod,učenje).

 

 

PRIDJEVI

Riječi koje zajenjuju neku drugu riječ

IMENIČNE ZAMJENICE-zamjenjuju imenicu, u rečenici su samostalnei odgovaraju na pitanje:tko? što?      Tko je zhvatio vidru? Što tražiš?

PRIDJEVNE ZAMJENICE- zamjenjuju pridjeve, u rečenici dolaze kao dodatak imenicama i odgovaraju na pitanja:koji? čiji?    Čija torba leži na podu?

LIČNE ZAMJENICE zamjenjuju lica.

POVRATNA ZAMJENICA SEBE zamjenjuje sve lične zamjenice kada se označuje da se radnja vraća na lice koje ju vrši.      Ja volim sebe.

POSVOJNA ZAMJENICA zamjenjuje posvojne pridjeve i odgovara na pitanja:čiji/a/e?  Moj,tvoje, naše....

POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA SVOJ označuje da nešto pripada licu o kome se goori u rečenici.    Ja čitam svoju knjigu.

POKAZNA ZAMJENICA upućuje na nešto označujući ujedno kojemu je to licu blisko, odgovaraju na pitanja:koji? čiji? kakav? kolik?    ovaj, ova,ovim, ovih....

UPITNE ZAMJENICE dolaze samo u pitanjima i zamjenjuju samo  onu riječ koja se očekuje u odgovoru.

ODNOSNE ZAMJENICE povezuju zavisnu rečenicu s onom kojoj ta zavisna ovisi.     On se boji tigra iz džungle od koga svi strepe.

NEODREĐENE ZAMJENICE zamjenjuju nešto neodređeno, suviše općenito ili nešto niječno.   Netko ide.  I sve su ptice bile tužne.  Nitko se nezna na ovom svijetu kao pjesnici diviti cvijetu.

 

 

     BROJEVI

 Riječi kojima se izriče čega ima ili koje je što po redu

GLAVNI BROJEVI su brojevi koji izriču točnu količinu nečega.    ...jedan,dva,tri....

REDNI BROJEVI  su brojevi koji izriču koje je što po redu.  ...prvi,drugi,treći...

BROJEVNE IMENICE su riječi koje su po obliku imenice, a po značenju brojevi.   Trojica su me čekala u mraku.... (tri muškarca)

BROJEVNI PRIDJEVI su riječi s pridjevnom službom i sa značenjem broja.    Na kući su troja vrata.

 

 

GLAGOLI

Riječi kojima se izriče radnja,stanje i zbivanje

Po značenju mogu biti glagoli radnj- označavaju namjerno djelovanje (bježati,davati, dovesti), glagoli zbivanja koji označavaju djelovanje kome su uzročnici prirodni zakoni (klicati,mirisati)i glagoli stanja- koji označavaju stanje u kom se ništa ne radi niti se išta zbiva (biti, spavati, klečati)

GLAGOLI PO VIDU  mogu biti svršeni koji izriču radnju koja je u određenom vremenu već svršena bilo u cjelini bilo samo djelomičnoi nesvršeni koji izriču radnju koja u određenom vremenu još nije svršena.

GLAGOLI PO PREDMETU RADNJE mogu biti prelazni- koji uza se mogu imati imenicu u akuzativu, neprelazni- koji ne mogu imati uza se imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja) i povratni- uza se imaju povratnu zamjenicu.

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

PRILOZI-su nepromjenjiva vrsta riječi koja se najčešće dodaje glagolima, a mogu se dodati pridjevima,           prilozima ( malo prije ), pa i imenicama ( nekoliko kuća ), za označavanje mjesta, vremena, načina,            uzroka, svrhe i količine radnje.

PRIJEDLOZI-su nepromjenjiva vrsta riječi koja nam služe da bi se pokazali odnosi među bićima, stvarima      i pojavama u rečenici. (ispod, na, oko, kod, iza...)

VEZNICI-su nepromjenjiva vrsta riječi koji povezuju dvije riječi ili rečenice.

USKLICI-su nepromjenjiva vrsta riječi kojima se izražava neki osjećaj, raspoloženje, doziv ili  zvukovi iz         prirode.

ČESTICE-su nepromjenjiva vrsta riječi koje služe samo za oblikovanje i  preoblikovanje rečeničnog    ustrojstva i za isticanje ili davanje drugačijeg značenja pojedinim riječima.

 

88)            Objasni pojmove – imenice, opće imenice, vlastite imenice,glagolske imenice

Po tome što obuhvaća pojam izražen imenicom razlikuju se opće imenice koje su zajedničke svim bićima, predmetima ili pojavama iste vrste (potok, zvijezda), vlasite imenice kojim se imenuje samo jedno određeno biće, predmet ili pojava (Marija, Ivan) i zbirne imenice za skup  istovrsnihbića il ipredmeta koji se uzimaju ko jedna cjelina (djeca,momčad)

Imenice se još mogu podijeliti na stvarne u čiju se stvarnost možemo uvijeriti  pomoću svojih osjetila (voda,zemlja) i nestvarne – nešto nestvarnošto pomišljamo kao stvarno (hod,učenje).

    

89)            Pripadaju li imenice promjenjivim ili nepromjenjivim riječima- objasni

          Imenice pripadaju promjenjiviim vrsrama riječi zato što ih možemo mijenjati kroz padeže        ( deklinirati), kroz rodove ( muški, ženski, srednji ) i kroz jedninu i množinu.

90)            Pisanje velikog i malog slova

91)            Što su to pridjevi, vrste i stupnjevanje pridjeva

92)            Brojevi

93)            Zamjenice

94)            Glagoli

GLAGOLI

 

GLAGOLI  -  riječi kojima se izriče radnja, stanje i zbivanje. Po značenju razlikujemo glagole radnje zbivanja i stanja.

Glagoli radnje označavaju hotimično namjerno djelovanje.

Glagoli zbivanja označavaju nehotimično nenamjerno djelovanje, djelovanje kome su uzročnici prirodni zakoni.

Glagoli stanja označavaju nedjelovanje, stanje u kome se ništa ne radi niti se išta zbiva.

Glagoli po vidu mogu biti svršeni i nesvršeni. Nesvršeni glagoli izriču radnju koja u određenom vremenu još nije svršena. Svršeni glagoli izriču radnju koja je  u  određenom vremenu već svršena bilo u cjelini ili djelomično. Po predmetu radnje razlikuju se prelazni, neprelazni i povratni glagoli. Glagoli koji mogu uza se imati imenicu u akuzativu kao predmet radnje zovu se prelazni glagoli. Glagoli koji ne mogu imati uza se imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja zovu se neprelazni glagoli.

Glagoli koji imaju uza se povratnu zamjenicu zovu se povratni glagoli.

Razlikujemo dva glagolska stanja: aktiv i pasiv.

Aktiv je radno glagolsko stanje, tj. sustav glagolskih oblika kojim se pokazuje da je radnja usmjerena prema objektu, da subjekt vrši radnju.

Pasiv je trpno gl. stanje, odnosno sustav gl. oblika koji pokazuje da je radnja usmjerena prema subjektu.

la prvog pomoćnog glagola biti ( bio bih ostao ).

 

95)            Glagolski oblici

 

U hrvatskom jeziku postoje sljedeći glagolski oblici: vremena, načini, pridjevi, prilozi, neodređeni oblik.

 Jednostavni glagolski oblici:

INFINITIV: neodređeni glagolski oblik kojim se ne daje nikakav podatak o licu, broju, vremenu ili načinu. Završava na –ti (biti), na-ći (ići).

PREZENT: tvori se od svršenih i nesvršenih glagola, nastavcima  -em , - jem, -im, -am (čitam)

AORIST: tvori se od svršenih glagola nastavkom –oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše, -h, -/, -/, -smo, -ste,     -še (dođoh)

IMPERFEKT: tvori se od nesvršenih glagola da se i to tako da se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci: -ah, -aše, -asmo, -aste, -ahu ; -jah, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu; -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu (vikah)

IMPERATIV: zapovjedni  način, tvori se od infinitivne osnove nastavcima: -/, -mo, -te; -j, -jmo, -jte, ; -i, -imo,-ite; -ji, -jimo, -jite (-, daj).

U našem jeziku postoje 2 glagolska pridjeva : radni ( aktivni ) , i trpni ( pasivni ) .

Glagolski prilozi sadašnji i prošli. Glagolski prilog sadašnji ili particip prezenta tvori se samo od nesvršenih glagola, tako da se trećem licu množine u prezentu doda nastavak –ći. Glagolski prilog prošli ili particip perfekta tvori se tako da se infinitivnoj osnovi doda nastavak –vši ili –avši.

Složeni glagolski oblici:

PERFEKT- prošlo vrijeme složeno od glag. pridjeva radnog i nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola biti ( rekao sam).

PLUSKVAMPERFEKT- pretprošlo vrijeme složeno od glag. pridjeva radnog i perfekta ili imperfekta pomoćnog glagola biti ( bio  sam doveo ).

FUTUR PRVI- buduće vrijeme složeno od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i od infinitiva ( ja ću doći ).

FUTUR DRUGI- pred buduće vrijeme složeno od glag. pridjeva radnog i dvovidnog prezenta pomoćnog glagola biti ( budem dolazio ).

KONDICIONAL PRVI- tvori se od glag. Pridjeva radnog i nenaglašenog aorista pom. glag. biti ( znao bih ).

KONDICIONAL DRUGI- tvori se od glag pridjeva radnog i kondiciona

96)            Prilozi

97)            Sintaksa, rečenice

SINTAKSA

Pojam sintaksa (grč.syntaxis slaganje ,uređivanje) odnosi se na dio gramatike koji izučava rečenicu i njene dijelove (međuodnos dijelova u rečenici).

 

Sintaksičke jedinice su rečenica, sintagma i riječ.

Pošto termin rečenica ima više značenja za približavanje ove sintakstičke jedinice koristi se termin komunikativna rečenica. Znači, komunikativna rečenica je sintaktsičko-komunikativna jedinica kojom se iskazuje cjelovita (završena) poruka. Rečenica još može biti predikatna (finitna) što znači da je njena karakteristika da ima glagol u osobnom glagolskom obliku, upotrijebljen u funkciji predikata.

Druga sintaksička jedinica je sintagma. Sintagma je spoj riječi nastao međusobnim povezivanjem dviju punoznačnih* riječi. Sintagma može biti imenska (zanimljiva knjiga), pridjevska (vrlo zanimljiv), priložna (vrlo pažljivo) i glagolska (pažljivo čitajući knjigu). Vrsta sintagme se određuje prema njenoj glavnoj riječi (riječi koja može nezavisno stajati).

Riječ je najuža jezična jedinica, za sintagmu je to elementarna tj. prosta, nedjeljiva jedinica.

Sintaksa još proučava pravilan raspored riječi u rečenici. Određenim službama riječi u rečenici dati su nazivi. Pa je tako vršitelj radnje subjekt, koji vrši radnju u predikatu. Pored ovih rečeničnih članova postoje još i atribut (koji stoji uz subjekat i daje mu neku osobinu), apozicija (obično stoji uz subjekt a može i uz objekt, to je sintagma koja daje neke dodatne informacije), objekt (onaj na kome, odnosno, na čemu se vrši radnja) i priložne oznake (za vrijeme, mjesto, način,itd.).

 

* PUNOZNAČNICE

Imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi.



98)            Složene rečenice- nezavisno

 

NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE

 

Surečenice se mogu povezivati nizanjem, sklapanjem i uvrštavanjem. Nizanjem i sklapanjem dobivaju se nezavisno složene rečenice, a uvrštavanjem zavisno složene rečenice.

Rečenice sklopljene nizanjem bez veznika zovu se bezvezničke ili asindetske rečenice.

Rečenice sklopljene pomoću veznika, zovu se vezničke ili sindetske nezavisno složene rečenice.

 

VRSTE NEZAVISNO SLOŽENIH REČENICA:

  • REČENIČNI  NIZ

Nezavisno složena rečenica u kojoj su nanizane rečenice bez veznika.

Npr.

Dajte mu zraka, dim će ga zagušiti.

 

  • SASTAVNE REČENICE

Nezavisno složene rečenice u kojima se surečenice povezuju u cjelinu zbog nekog zajedništva. Vezuju se sastavnim veznicima : i, pa, te, ni, niti

 Npr.

Dječica se drže za ručice pa se veselo smiju.

 

  • RASTAVNE REČENICE

Nezavisno složene rečenice u kojima se izriče da radnja jedne surečenice isključuje radnju druge, tj. da se vrši samo radnja prve ili samo druge surečenice. Najčešće se povezuju veznikom ili.

Npr.

Ili jesmo, ili nismo.

Prevari li ga san ili ga želja odvuče prema zvijezdama.

 

  • SUPROTNE REČENICE

Nezavisno složene rečenice u kojima se sadržaj jedne rečenice suprotstavlja sadržaju druge. Obično se povezuju veznicima: a, ali, no, nego, već.

Npr.

Nebo se razvedrilo, ali je sunce već zapalo.

Srna je sve to u svojoj dječjoj duši ćutjela, ali mislila nije ništa.

 

  • ISKLJUČNE (IZUZETNE) REČENICE

Nezavisno složene rečenice u kojima se iz sadržaja jedne surečenice isključuje, izuzima dio sadržan u drugoj. U ovim rečenicama veznici su: samo, samo što, jedino, jedino što, tek…

Npr.

Ništa se ne čuje, jedino što se sova ponekad oglasi.

Sve je mirno, jedino svjetiljka poigrava na stropu.

 

  • ZAKLJUČNE REČENICE

Nezavisno složene rečenice u kojima sadržaj druge surečenice proizlazi kao zaključak sadržaja prve surečenice.

Veznici su: dakle, zato, stoga…

Npr.

Bio si dobar, zato ćeš ići u kino.

 

99)            Zavisno složene rečenice

 

ZAVISNO SLOŽENE REČENICE

            U zavisno složenoj rečenici jedna je surečenica  dio gramatičkog ustrojstva druge surečenice. Ona rečenica koja drugoj služi kao dio gramatičkog ustrojstva zove se glavna rečenica. Surečenica koja ovisi o glavnoj zove se zavisna rečenica.

            Kada zavisna rečenica stoji ispred glavne, rečenica je u inverziji.

O jednoj glavnoj rečenici može ovisiti više zavisnih rečenica.

Npr. Čuo sam kako strelice zvižde, kako grane pucaju, kako lišće pada.

 

            Budući da je zavisna rečenica dio gramatičkog ustrojstva glavne rečenice, zavisno složene rečenice po toj se svojoj gramatičkoj ulozi razvrstavaju na:      -    subjektne

-         predikatne

-         objektne

-         adverbne (priložne)

-         atributne

 

 

100)       Leksikologija , homonimi, sinonimi, leksičko posuđivanje...

 

LEKSIČKO POSUĐIVANJE- razlozi leksičkog posuđivanje su unutarjezični i izvanjezični. Unutarjezični razlog je postojanje tzv. rupe u sustavu tj. nemogućnost jezika da za potrebni pojam pronađe odgovarajuću riječ. Izvanjezični su razlozi politička i gospodarska povezanost govornika dviju jezičnih zajednica, kulture i znanstvene veze dviju jezičnih zajednica te jezična moda, snobizam....

Tim se problemom bavi jezikosolovna disciplina koja se zove SOCIJOLINGVISTIKA. Postoje dva osnovna načina na koje jezik dobiva nove riječi kad se za njima pojavi potreba a to su :TVORBA SA POMOĆU DOMAĆIH TVORBENIH ELEMENATA I POSUĐIVANJE.

VRSTE LEKSIČKOG POSUĐIVANJA: imamo 3 vrste:

1)      neposredno ili izravno- ako je riječ izravno preuzeta iz jezika iz kojeg izvornog potječe.

2)      posredno ili neizravno- kad se osnovni lik posuđenice oblikuje pod utjecajem jezika posrednika.

3)      kružno- kad jedan jezik posudi riječ iz drugog jezika, prilagodi je svojem jezičnom sustavu , a onda takvu prilagođenu riječ, obično u nešto promjenjenom obliku posudi jezik davalac.

VRSTE POSUĐENICA: STRANE RIJEČI ne pripadaju hrv. jezku iako se u njemu mogu naći iz stilskih ili terminoloških razloga.

POSUĐENICE su riječi stranog porijekla koje su više ili manje prilagođene hrv. jezičnom sustavu.

S obzirom na jezik iz kojeg posuđenica potječe razlikujemo anglizme, germanizme, romanizme, rusizme, srbizme, bohemizme, turcizme...

INTERNACIONALIZMI su međunarodne riječi, najčešće riječi latinskog ili grčkog podrijetla, koje se nalaze u svim, mnogim ili bar u većini europskih jezika.

PRILAGODBA POSUĐNICA

Posuđenice se prilagođuju hrv. jeziku na grafiskoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini. S obzirom na stupanj ukolpljenosti u hrv. jezični sustav djele se na : tuđice, prilagođenice i usvojenice.

TUĐICE- su posuđenice koje su pravopisno prilagođene hrvat. glasovnom sustavu ali zadržavaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrv. jeziku.

PRILAGOĐENICE- posuđenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagođene hrv. jeziku.

USVOJENICE su riječi tako potpuno uklopljene u hrv. jezik da se ne razlikuju od izvornih hrv. riječi.   

 

101)       Leksikografija –rječnici hrv. jezika