Kada bi govoriti znali...

Sjedim u dvorištu,pijem kavu,razabirem misli,odvajam snove od jave,šutim.Šutim,ne govorim.Svijet oko mene već je u naletu,obaveze čekaju-pustio sam pse i oni obavljaju svoje -čekali su me.Blažen u spoznaji da imam ograđeno dvorište i da nakon noćnog odmora oni mogu na miru zadovoljiti osnovne fiziološke potrebe prije nego krenemo.Šutim ja,a ni oni ne govore mnogo.Njuškaju jedni druge,njuškaju mene.Oni mlađi ulizuju se starijima,spuste se prednjim nogama do tla i mašući repom im pokušavaju polizati njušku.Stariji ne mare previše za njihova nastojanja,mužjaci zapišavaju svaki istaknuti marker,ženke su bliže meni.Kada obave ono što se mora-jedan po jedan pas dolazi bliže k meni,a ja-šutim i pijem kavu.Nastojim ne gledati ih direktno u oči jer još nije čas da se krene.Skulirani i svjesni da moraju čekati da i ja zadovoljim svoje potrebe za kofeinom i nikotinom,leže kod mojih nogu vrebajući moj pogled koji bi označio da sam spreman.
Kada bi govoriti znali-što bi mi sada rekli?Da li bi poput djece koja uzbuđeno čekaju polazak u zabavni park zanovijetali i zvali me da požurim?Da li bi gledajući na sat poput poslovnog čovjeka kojemu sastanak kasni nabrajali koliko im je vrijeme dragocijeno?Da li bi poput mladoženje koji čeka na svoju mladenku nudili osmijehe i šalili se na svoj račun dok su iznutra uplašeni da se djevojka u bijelom nije predomislila?
Kava je popijena,čik je ugašen,gledam Drageca u oči i on je spreman.Čitajući moj govor tijela svi se dižu i veselo mašu repom-traže moj pogled i ja im ga pružam.Uzimam lajne-oni se nude da ih zakačim-prvo onima koji su najmirniji i koji sjede,oni znaju da moraju biti strpljivi,oni znaju...
Krećemo u šetnju.Preći ćemo nekih 10-15 kilometara,prvo ču ih voditi na lajni,uz nogu,nema njuškanja po tlu,nema obilježavanja teritorija-ja sam vođa čopora a oni me slijediti moraju,mi smo na zadatku,njima,modernim psima, ovo predstavlja posao,oni služe.Nemam ovce i koze,nisam lovac,ne spašavamo svijet oko sebe,ali ipak im trebam dati posla,ipak im trebam pomoći da osjete svrhu.Nakon kilometar,dva,već smo u blizini šume,oranice mirišu jutarnjom rosom,priroda se budi-ja ih puštam i dajem im znak da mogu krenuti.Snaga,moč,radost i explozija pasa u svim mogućim pravcima oko mene u trenutku.Nastavljam sigurnim i brzim korakom prema šumi,a čopor -iako prvobitno raspršen na sve strane privučen urnebesom mirisa i tragova prati mene.Čitaju moj govor tijela,i trčkaraju prateći vođu.Vidim da su sretni,vidim da su ozbiljni u nastojanjima da pređemo zamišljenu rutu i da čopor funkcionira.
Kada bi govoriti znali-što bi mi sada rekli?Da li bi poput djece koja se voze na vrtuljku veselo klicali i dozivali roditelje da im daju do znanja da uživaju?Da li bi poput poslovnog čovjeka koji upravo sklapa unosan posao govorili fraze koje će im pomoći da budu ozbiljni dok iznutra pjevaju od sreće jer je sastanak bio uspješan?Da li bi poput mladoženje koji je potpisao zavjete i pleše sa svojom novopečenom boljom polovicom govorili o sretnom životu s mnogo djece,kučicom u cvijeću i vjernosti do kraja života?
Prešli smo već dobar komad puta,jezici su im do poda,ali i dalje drže tempo.Kontroliram tijek šetnje kada primjetim da su smijelo krenuli u jednom pravcu pokušavajući predvidjeti moju zamišljenu rutu-ja mijenjam smijer.Ne dozivam ih,ne govorim niša,šutim.Upravo zbog toga znaju da me moraju pogledom pratiti,upravo zbog toga se ne udaljavaju previše.vraćamo se nazad,sve su mi bliže uz nogu,sve su umorniji,ali kada stanem i stavim ruku u đep gdje se obično nalaze poslastice ili igračka,sve su oči uprte u mene,svi ozbiljno i pozorno očekuju što će biti moj slijedeći potez.Ni traga od umora,onaj svježi zamamni svijet oko nas ne postoji u tom trenutku,bitan sam samo ja,vođa čopora.Držim ruku u đepu i ne gledam nikoga direktno u oči,letimično prelazim pogledom oko okupljenog mnoštva mojih pasa i vidim da svi zure,ne trepču.
Kada bi govoriti znali-što bi mi sada rekli?Da li bi poput djece nakon cijelog dana provedenog u parku molili za još jednu vožnju ili još jedan sladoled?Da li bi poput poslovnog čovjeka koji je sklopio dobar posao i pozvao partnere na piće pokušavali u opuštenoj atmosferi dogovoriti nove projekte i produbiti suradnju?Da li bi poput mladoženje opijenog alkoholom i čarima svoje mlade govorili besmislice i obečavali med i mlijeko?
Šetnja je gotova.Stajem ispred kapije,svi psi moraju sjesti i čekati da ja prvi uđem.Otvorim kapiju ali ne ulazim,čekam njihovu reakciju,nitko ne pokušava ući prije mene.Jednom po jednom skidam lajne i potapšem ih kao znak da mogu slobodno kretati,popiti vodu i leći i odmoriti se.Vračam se na svoje mjesto,ostao je još gutljaj kave,i ja sam se umorio,i meni treba predah.Psi su nevjerojatno smireni i spokojni opet su tu-tik do mojih nogu ne gledaju me netremice ali su na pogled spremni uzvratiti istom mjerom.Pogled za pogled,dodir za dodir.
Kada bi govoriti znali-što bi mi sada rekli?Da li bi poput djece umorne od zabave kenjkavo tražili da ih se spremi za spavanje?Da li bi poput poslovnog čovjeka koji je obavio posao i sjedi sam za šankom govorili barmenu o svom jadu koji se skriva ispod oklopa uspješnog poslovnjaka?Da li bi poput mladoženje koji u cik zore gleda svoju usnulu mladu,razbacane komade odjeće po sobi i sa laganom glavoboljom govorili sami sebi kako tek sada postaje svjestan što ga tek zapravo čeka?
Gledam svoje starije pse u oči,gledamo se,što ja vidim u njihovim očima?Ja govoriti znam,ali izreći ono što vidim i osječam u njima dok se ,eto -gledamo, je teško.
Mudrost?Ljubav?Zahvalnost?Sreća?Spokoj?Povezanost?...ne bih znao točno reći,i samom mi je nekada teško točno opisati pripadnicima svoje vrste koji govoriti znaju."Imaju oči, a ne vide,imaju uši, a ne čuju"...
Izgleda da je jednostavnije zamišljati što bi nam naši psi rekli kada bi govoriti znali...

Tip

Jednom je netko opisao AST-a kao psa koji predstavlja "vječitu borbu između terijera i bull-a" u njemu samome.Imajući u vidu naslijeđe pasmine to se čini kao zdrava i neprijeporna stavka.Tipovi unutar pasmine mogu biti različiti ali je samo jedan kojemu bi trebalo težiti u uzgoju-moderate.Trendovi u uzgoju dolaze i odlaze,ali nisu slučajno tu-stil i način života(a samim time i uzgoja) su konstanta koja utječe i na puno bitnije stvari.Ni terijeri nisu više onakvi kakvi su nekada bili,ili barem onako "nabrijani" kao što ih iz djetinjstva pamtim.Najveći problem pasmine danas je nedostatak "svrhe",gdje 80% pasa "nema posao",nije uključeno u aktivnosti koje bi odredile i tip psa koji se preferira.Izložbe,na žalost,nisu dovoljan outlet energije i psihofizičkog izazova za jednog takvog atletu i domišljatog psa kao što je AST.Što uzgajivač ima više pasa-manje se može posvetiti aktivnostima sa svakim psom ponaosob-što u konačnosti rezultira i nedostatkom tipa u karakteru psa.Kakve veze ima karakter sa fizičkim izgledom?
Ima! I te kako! Karakter psa je genetski uvjetovan a podražaji izvana ga oblikuju i usmjeravaju.Od tog karaktera koji je (ne)oblikovan i (ne)usmjeren uvelike ovisi koliko će pas "dati sebe" u svakodnevnim aktivnostima kojima ga izlažemo.Zamislite samo psa u "modernom" tipu od 55cm i 40-tak kg sa kojim se svakodnevno rade adekvatne psihofizičke aktivnosti-takav pas izgleda i živo zainteresiran za svoju okolinu i iznimno snažno za svoju veličinu.Takav pas izgleda spremno da skoči i pola metra u zrak sa sve četiri iz mjesta,takav pas sadrži i onog terijera u sebi iako se po gabaritima(u cm i kg) ne bi dalo slutiti.Kada takav pas pobjedi na izložbi-to je vjerojatno zbog onih uvodnih rečenica standarda koje govore puno više nego sve metrom i vagom mjerljivo.  ....

Nedostatak kvalitetnog vodstva

Treba imati na umu da je rijeć prvo o životinji(koja će rijetko napasti ničim izazvana),potom o psu kojem isto tako treba razlog za agresiju,a tek na koncu o AST-u koji iako ima ratničku prošlost(koja je bila uvjetovanja razvijanjem jedne stavke u karakteru poznate po nazivom "game") dobro odgojen(pod ovim podrazumijevam da je u rukama čovjeka koji je postavio "stvari na svoje mjesto") neće ući bezrazložno u konflikt sa drugim psom.
Uvijek treba imati na umu da je čovjek vođa čopora.Vođa čopora određuje pravila,vođa daje primjer,vođa se zna postaviti u kriznim situacijama(lako je biti vođa na poznatom terenu s keksićem u ruci).U 99% slučajeva ako se desi incident između AST-a i drugog psa-vođa je pogriješio jer nije prepoznao kritičnu situaciju,nije izbalansirao onaj nivo energije svoga psa (dole spomenut),nije imao psa pod nadzorom(što je i zakonom obvezatna stavka).1% odpada na psa koji je bolestan.
Odgovorno tvrdim da-ukoliko je čovjek vođa u pravom smislu te riječi-od prvog dana dao psu do znanja što je njegov posao,što se od njega očekuje i kakva je procedura na nepoznatom terenu-do incidenata ne bi smjelo ni doći.
99% situacija je kriv vlasnik psa.Ne smijemo kao vlasnici-svu krivicu svaliti na vlasnike drugih pasmina koje slobodno došeću do nas i psa i traže kavgu-i u takvim trenucima mi trebamo držati konce u rukama i pokazati našem psu zašto smo vođa.X puta su neugodni pridošlice letjeli po zraku jer sam ja preuzeo svoj posao i zaštitio svog psa(koji je bio s moje lijeve strane i sjedio jer sam ja tako rekao).X puta oni koji samo misle da su pravi vođa čopora puste psa u igru sa drugim psima bez da su ih pri tom "izbalansirali",i pustili su ih u igru sa njima nepoznatim psima za koje ne znaju da li su "kulturni" psi.Ovo "kulturni" znači da nemaju poremečaje u ponašaju koji kod njih mogu izazvati agresiju(opet je krivac čovjek-u ovom slučaju njihov vlasnik).
Psu treba ne samo vodstvo-nego i zaštita-jer smo onoga trenutka kada smo se proglasili apsolutnim kraljem vremena i prostora uzeli na sebe i tu zadaću.Nakon nekog vremena i nakon što pas shvati da smo spremni odraditi svoj dio posla-dođete do spoznaje da pas računa na Vas.Kada pas pokaže znakove agresije u svome dvorištu na pridošlicu s druge strane ograde-to nije problem-jer on misli da radi svoj posao-mijenja nas vođu-a priroda se pobrinula da iako vođe nema netko brani teritorij.Kada pas na režanje uzvrati režanjem-to nije bezrazložni čin-jer pokazuje da se ne boji.Naše je da budemo tu-da odradimo svoje-da damo naredbu i preuzmemo inicijativu.Moji psi se zatrče prema ogradi kada prolazi drugi pas-ali se zaustave kada ja dam komandu,moji psi i zalaju kada je potrebno-ali čim se ja pojavim inicijativu prepuštaju meni.
Ne mojmo podcijenjivati moč i ulogu pravog vođe čopora,mi smo ti koji kiksamo-najčešće imamo zbrku u svojim životima i nama treba vodstvo i nismo uvijek 100% čvrsto nogama na zemlji.I meni se desilo da mi je pas ostao bez nadzora pa sam ga kasno vidio kada je uletio u nepoznato dvorište-ali se brzo vratio jer je dobio po nosu-jer nije imao razloga tuči se sa neznancem na njegovom terenu.Ukoliko shvatimo osnovnu kulturu pasa -a to je da si psi prvo trebaju ponjuštiti guzice a ne ići jedan drugom facu u facu-spriječićemo (opet onaj)X puta kada dođe do trzavica,a mi kao vođe-bi trebali znati pokoju o kulturi onih koje vodimo...
Ni jedan oblik agresije nije rezerviran za pojedinu pasminu ili grupu pasa-samo što je neke pasmine lakše a druge teže voditi-neki iziskuju puno više vremena i truda da ih se dovede u red i tom analogijom treba ići,a ne lijepiti etiketu uz pasminu i odmah nabrajati poremečaje u ponašanju-to je samo posljedica a najčešće je uzrok nedostatak kvalitetnog vodstva..


20.PRINCIPA ZA UZGOJ "BOLJEG PSA" po Raymond H.Oppenheiner-u

1* Upamtite da će jedinke koje koristite za uzgoj danas imati na utjecaj na rasu i godinama poslije tj. sutra. Strogo to imajte na umu kada birate jedinke za uzgoj!

2*Možete izabrati samo dvije jedinke po generaciji. Birajte samo najbolje jer će te trebati čekati generacije koje dolaze da poboljšate onood čega ste počeli. Uzgajate samo ako očekujete da plod bude bolji od oba roditelja.

3* Ne možete očekivati da statistika bude točna na malom broju jedinki (jedno leglo). Statistika se primjenjuje samo na veću populaciju.

4* Rodovnica je oruđe koje će vam pomoći da naučite dobre i loše odlike/osobine koje vaš pas najvjerovatnije pokazuje ili prenosi. Rodovnica je onoliko dobra koliko i pas čija je.

5* Uzgajajte/parite radi kompletnog psa, a ne samo zbog jedne ili dvije karakteristike. Ne slijedite trendove u rasi, jer se obično pojavljuju njegujući jednu ili dvije karakteristike,zbog čega se gubi na supstanci i funkcionalnosti cjeline.

6* Kvaliteta ne znači isto što i kvantiteta. Kvaliteta je produkt detaljnog proučavanja, prikaz zdrave predodžbe onoga što želimo ostvariti, imati strpljenja čekati dostupnost prave jedinke, te znati trezveno procijeniti što smo do sada "proizveli" i, ponad svega, imati jasan uzgojni plan barem tri generacije unaprijed od onoga što uzgajamo trenutačno.

7* Upamtite da su anomalije srukture kostiju najteže za promjeniti.

8* Ne gubite vrijeme na dobrog psa koji u uzgoju nije dobar, uživajte unjegovim vrlinama ali ga/ju ne koristite u uzgoju.

9* Štedljivo se koristite outcross-om. Za svaku poželjnu karakteristiku koja vam je potrebna dobiti će te mnogo onih nepoželjnih koje ćete pokušavati eliminirati u narednim generacijama.

10*Inbreeding je vrijedno oruđe, i ujedno i najbrža metoda za učvršćivanjedobrih osobina i tipa. Donosi na svjetlo dana skrivene osobine koje treba eliminirati u rasi.

11*Uzgoj ne "stvara"! Ono što postaje vidljivo je zapravo bilo skriveno, možda generacijama, ali je postojalo i prije!

12*Diskreditirajte stare cliche-e o tome kako je brat velikog parnjaka jednako dobar za parenje. Oni rijetko imaju jednak genetski "make-up".

13*Budite iskreni samo prema sebi: ne postoji savršen pas/kuja niti savršen parnjak. Ne možete biti uspješni u uzgoju dok ne spoznate mane i vrline pasa s kojima namjeravate uzgajati.

14*Nasljedne osobine se jednako naslijeđuju od oba roditelja. Ne očekujte da će te riješiti sve vaše probleme u jednoj generaciji.

15*Ako najgore štene u vašem zadnjem leglu nije bolje od najgoreg šteneta uvašem prvom leglu, vi zapravo ne napredujete. Vaše zadnje leglo bi vam uistinu trebalo biti i posljednje.

16*Ako najbolje štene u vašem zadnjem leglu nije bolje od najboljeg šteneta u vašem prvom leglu vi zapravo ne napredujete. Vaše zadnje leglo bi vam uistinu trebalo biti i posljedje.

17*Ne birajte parnjaka po najboljem ili najgorem što je "dao", već gledajte njegove potomke u cjelini.

18*Imajte na umu da je kvaliteta kombinacija supstance i funkcije u jednu cjelinu. To nije nedostatak mana, već pozitivno prisustvo vrlina. Cjelokupna slika je ono što je bitno.

19*Ne dozvolite osobnim osjećajima da utječu na vaš izbor parnjaka. Pravi pas za vaš uzgojni plan je pravi pas-bez obzira na to tko ga posjeduje! Nikada ne zapostavljajte tako dobrog psa. Prerijetko se nalazi idealan par.

20*Ne zadovoljavajte se ničim osim s najboljim. Prvi do najboljeg nikada nije dovoljno dobar kao najbolji.