Moja razredna nastava Iz Jasnine kuharske bilježnice Iz obiteljskog albuma Stihovi i ostalo drugi brazred

Igrokazi i scenske igre

prilagođeno učenicima od 1.do 4. razreda osnovne škole 


Mario Gavran

BOŽIĆNA PRIČA

Likovi: pripovjedač, mama, tata, Darko, Sunce, Mjesec, Oblak, Zvjezdica 1, Zvjezdica 2, Zvjezdica 3, Djed Božičnjak

PRIPOVJEDAČ: U jednoj priči, ne tako davno, živio sa svojim roditeljima jedan dječak. Za
neke je bio zločest, a za neke i ne baš tako zločest. No, da vam sada sve ne
prepričavam, pogledajte i poslušajte sami što se to točno dogodilo.

Pripovjedač odlazi, a na sceni su dječak koji sjedi na podu i igra se igračkama ili nešto čita, majka koja sjedi i plete, te otac koji sjedi u fotelji i čita novine.

MAMA: Darko, zašto nisi izbacio smeće ?
TATA: Jučer nisi donio drva iz šupe!
MAMA: Svoj krevet jutros nisi namjestio!
TATA: I svoj radni stol pospremio nisi!
DARKO: Jutros sam baš…
TATA: (Prekida ga) Šuti! Nemoguć si ovih dana. Čak si i susjedima uspio loptom razbiti
prozor. Što ti je, zaboga?
DARKO: Ali tata, to je Ivanova lopta. Ja sam je samo šutnuo.
MAMA: Eto, još si i bezobrazan! A da stvar bude još gora, susjedi Zlati isplazio si jezik.
Kako me je samo sramota bilo dok mi je to pričala.
DARKO: A ona je susjedi Vlasti pričala da si ti lijena i neuredna i da nam je kuća kao svinjac.
Eto, zato sam joj isplazio jezik.
MAMA: E sad si stvarno pretjerao! Smjesta na spavanje!
TATA: A Djedu Božićnjaku ćemo javiti da ne dolazi k tebi. Sutra će sva djeca dobiti darove,
a ti nećeš.

(Majka odvodi Darka na spavanje, a otac odlazi na drugu stranu scene, iza paravana. Majka također nestaje iza paravana. Darko ostaje sam na sceni, u svojoj «sobi». Legne i jeca. Nakon nekog vremena se ustaje.

DARKO: Zaspali su. Poći ću sam u svijet i potražiti Sjedobradog. Sve ću mu objasniti.
Sigurno ću dobiti svoje darove.

(Pojavljuje se pripovjedač i obraća se publici.)

PRIPOVJEDAČ: I tako, naš tužni dječak krenuo je u svijet tražiti Sjedobradog. Lutao je on
tako, lutao cijelu noć i na kraju se izgubio. Rano u jutro došao je u neki
nepoznat kraj, ali je ipak na nekoga naišao. Pogledajte.

(Za to vrijeme dječak se ogleda, traži, plače.)




SUNCE: (Pojavljuje se iza paravana, Zijeva iz sveg glasa.) Aaaa! Baš sam pospan. Tako
bih još malo spavao na svom krevetu od mekih, prozračnih oblaka. Čeka me
tako naporan dan. Cijeli, cjelcati dan moram sjati da ljudi vide ulicom hodati i
da mama svom djetetu može poljubac dati. Da tata vidi na posao ustati, zato isto
moram sjati. Što sam ono rekao? Joj, joj koliko samo posla. I da, umalo da zabo-
ravih. Moram jutarnju maglicu sa livade potjerati i mraz sa trave otopiti. Čekaj,
čekaj! Tko to plače? Tko si ti? Aaa, sada te bolje vidim. Ti si onaj dječak koji cijele
zime hrani gladne i smrznute vrapčiće.
DARKO: Da, ja sam taj dječak. Izgubio sam se. Tražim sjedobradog. Pomozi mi, molim te!
SUNCE: Takvoga ne poznajem. Hm, hm, ali pitat ćemo nekoga. Eno na primjer onaj oblak,
Što gorke suze lije, jer ga nitko za dobro jutro poljubio nije. Hej, oblače tužna lica,
Što plakati gorko stade, jesi li vidio starca sijede brade?
OBLAK: (Pojavljuje se i govori kroz suze) Rado … bih… vam pomogao, kad …bih …samo
Mogao. Takvoga vidio nisam. A tko je to s tobom sunčani svate? I kakve ga to
nevolje prate? (Priđe dječaku i zagleda se malo bolje u njega)
Čekaj, čekaj! Nije li to onaj dječak koji je slijepca preko ceste preveo?
SUNCE: Upravo tako, oblačnog ti dana! To je taj dječak! Pomozi nam!
OBLAK: Pričekajte noć. Možda razigrane zvjezdice znaju.
(Pojavljuje se pripovjedač. Gura Sunce u stranu, a dječak za to vrijeme liježe na
spavanje.)
PRIPOVJEDAČ: I tako, dječak je legao na spavanje, a i Sunce je otišlo na zasluženi odmor.
No, evo. Pojavljuju se zvjezdice. Da vidimo što će sada biti.

(Pojavljuju se tri zijezdice iza paravana. Vesele su, smiju se.)

ZVJEZDICA1: Krasne li večeri.
ZVJEZDICA 2: Čeka nas puno posla, a noć je tako kratka.
ZVJEZDICA 3: Da Mliječnu stazu pomesti moramo.
ZVIJEZDICA 1: I još puno toga. Gledajte! Tko to ovdje leži?
ZVJEZDICA 2: A da nije to onaj dječak koji je cijeli mjesec bolesnoj baki u susjedstvu
donosio kruh i mlijeko iz trgovine?
ZVJEZDICA 3: Probudimo ga!
ZVJEZDICE: (U glas) Bu! Bu!
DARKO: (Poskoči) Tako ste me uplašile. Sav sam se naježio. Pomozite mi. Izgubio sam se.
Tražim Sjedobradog što darove djeci donosi.
ZVJEZDICA 1: Rado bi ti pomogle, jer i ti pomažeš drugima. Ali, mi takvoga ne poznajemo.
ZVJEZDICA 2: Ipak pričekaj. Još malo pa će izići mudri Mjesec. Pitat ćemo njega.
MJESEC: (Pojavljuje se i govori strogim glasom) Da li se to meni samo čini ili netko moje
ime spominje? Aaa, to ste vi zvjezdice male! Zašto ste stale i od posla odustale?
ZVJEZDICE: (U glas) Oprostite gospodaru Mliječne i svih ostalih zvjezdanih staza. Ovaj
jadni dječak ovdje…ovaj… u stvari… izgubio se. Sjedobradog starca što
djeci darove donosi traži.
MJESEC: Dosta, dosta vi budalaste zvjezdice plavetnoga sjaja. Mislite li da bih ja uzalud
svaku noć slamu kumovsku nebom prostirao i da bih ja uzalud svaku noć nebom
i zemljom svijetlio i kroz prozore u mnoge kuće ulazio, a da tako što ne bih znao?
Znam ja i za vrapčiće i za slijepca i za onu bolesnu staricu kojoj je dječak pomogao
Znam i za mnoga druga dobra djela koja je ovaj dječak učinio. Pomoći ću mu.
Bacit ću na njega svoju čarobnu mjesečevu prašinu, pa će mu biti lako put do kuće
pronaći. Dok budem nebom kružio srest ću Sjedobradog i sve ću mu ispričati.
Poslat ću ga dječaku. Kad se dječak probudi, bit će okružen darovima i ničega se neće
sjećati. (Baca na dječaka svoju čarobnu prašinu i govori čarobne riječi . )
Ovaj prah…
ZVJEZDICE: (Trče u krug oko dječaka i ponavljaju zadnje slogove Mjesečevih riječi.)
Ah! Ah!
MJESEC: Moj čarobni je dah…
ZVJEZDICE: Ah, ah ah!
MJESEC: Vratit će te kuće i, tako mi svega, nećeš se sječati ničega.
ZVJEZDICE: Ega, ega, ega.

(Dječak držeći ruke ispružene ispred sebe odlazi i legne u svoj krevet.
Pojavljuje se Djed Božićnjak , pogladi dječaka po kosi, ostavlja mu darove i odlazi.

PRIPOVJEDAČ: Eto, tako je sretno završila ova božićna priča. A vaša božićna priča, djeco
tek počinje. Neka i ona sretno završi. Želim vam puno poklona i
naravno, sretan Božić i sretna vam Nova godina!





Mario Gavran

Vesela scenska igra za maskenbal

NEOBIČNA PLJAČKA FAŠNIČKOGA VLAKA


Likovi: prvi lik, drugi lik, treći lik, četvrti lik, vlakovođa, prvi gusar, drugi gusar, treći gusar, Batman, Superman, princeza

Pojavljuje se vlak sa maškarama, pravi krug. Likovi u njemu dahću i pušu oponašajući željeznicu. Zaustavlja se na tren.

PRVI LIK: Idem kući s plavog mora,
Već sam blizu kolodvora.
DRUGI LIK: Autobusnog il' željezničkog- nije važno,
Al' kući se stići mora

Vlak nastavlja vožnju uz dahtanje i puhanje, pa se opet zaustavlja.

TREĆI LIK: Mogu ja i avionom,
Moguće i kamionom,
ČETVRTI LIK: Na sjedalo il' na «sic»,
Idem kući, mic po mic.

Vlak opet nastavlja vožnju i uz šištanje se zaustavlja.

PRVI LIK: Željeznica drnda, šišti,
Kotač šinom lupa,
Vlakovođa opominje glasno:
VLAKOVOĐA: Plati kartu, pa idemo skupa.
DRUGI LIK: Na odlasku još mi veli:
VLAKOVOĐA: Do viđenja, sretan put!
Nek' te sreća prati svud.

Pušući i stenjući vlak nastavlja svoje «putovanje», a onda ga iznenada zaustavljaju gusari.

PRVI GUSAR: Čekaj ludi vlaku, stoj!
Zaustavi okretaja broj.
Nije ovo šala đačka,
Već je ovo prava, pravcata ...
DRUGI GUSAR: (viče)
Pljačka! Vi likovi smiješni, ovo je pljačka!
Poslušaj me! Bez pogovora! Brzo!
U protivnom- pogodit će te moja praćka!

TREĆI LIK (iz vlaka):
Smiri se, čekaj, moj zemljače.
Sa istog smo kata.
Nećeš valjda da za ovo sazna
Moj strašni tata?
ČETVRTI LIK: (bojažljivo)
Ne ljuti ih, tatin sine,
Vidiš da su strašni, moćni.
Dajmo njima ono što nas traže.
Bolje i to nego da nas gusar «smaže».
TREĆI GUSAR: Ko' što ova djeca dobro rišu,
Tako i ti dobro zboriš, poljski mišu.
Nego, hajde s lovom van,
Pa je spusti na moj dlan.
PRVI LIK: Ljudi, poslušajte. Čini mi se , ko' da blizu nam je spas.

Pojavljuju se Batman i Superman.

BATMAN: Zrakom letim, sličim ptici,
Čuvajte se, razbojnici.
Gradom kružim, kažem svima,
Pomoć pružam nemoćnima.
SUPERMAN: Na leđima crveni mi plašt,
Na prsima slovo ES.
Kada nogom o pod lupim,
Začuje se bum, pa tres.
SUPERMAN i BATMAN : Predajte se, razbojnici!
BATMAN: Ruke gore, ružni stvore!
SUPERMAN: Ne poslušaš li, bit će rata,
Neće ti pomoći ni vlastiti tata.

Pojavljuje se princeza. Začuđena je i pomalo uplašena.

PRINCEZA: Kakva je to buka?
Kakva je to salama,
Ovaj, oprostite, galama?
Vide li to dobro moje oči i
Čuju li to dobro moje uši?
Vama svima se iz glave puši.

Princeza se obraća publici.

PRINCEZA: Oprostite na šetnji,
Ovaj, zapravo, na smetnji.
Dozvolite da vam se predstavim.
Struka tankog kao breza,
Mamina sam ja princeza.
Pletenice moje plave
Izgledaju kao prave.
Ostavite ratne teme,
moguće je riješiti probleme.
Baci novčić, glava ili pismo,
Rješenje vam nudim kompromisno:
Ako bude glava- svima nama karnevalska slava.
Ako bude pismo- tad neprijatelji više nismo.
SVI: Ima pravo princeza ova bajna.
ideja je sjajna.
VLAKOVOĐA : Rješenja dobra nam se nude.
BATMAN: Bacimo novčić, pa što bude.

Bacaju novčić. Svi pogledom prate novčić. Kad novčić padne poviču:

SVI: Hura, hura, hura! Ohladile se usijane glave.
Evo nama karnevalske slave.
Na maskenbal krenimo svi sad.
Nije važno tko si, što si,
Važno je da u srcu si mlad.

Svi se likovi»ukrcavaju» u vlak i veselo odlaze uz dahtanje i puhanje.




Mario Gavran

DJEVOJČICA I DRVO

PRIPOVJEDAČ: Jednoga dana,
baš je tmurno i sivo bilo,
jer sunce se za oblak skrilo
djevojčica što šetala je šumom,
začula je čudan glas

DRVO: Hej, djevojčice!

DJEVOJČICA: Molim, tko li me to zove?

DRVO: Hej, djevojčice prćastoga nosa
Počešljaj se
Raščupana ti je kosa.

DJEVOJČICA: O, to si ti, neugledno drvo.
Pogledaj, kao prvo
Svoje grane
Kako strše na sve strane.

DRVO: Ne ljuti se djevojčice
nemirnoga oka.
Zgužvana ti je haljinica,
što se vidi i s visoka.

DJEVOJČICA: Ma tko mi veli?
Kora ti je svakog dana
Tako jako navorana,
A sred tvoga hrapavoga trupa
Ima jedna ružna, crna rupa.

DRVO: Ta mi rupa služi
Da se vjeverica
U njoj skrije
Kada kiša vani lije.

PRIPOVJEDAČ: I tako su pričali
djevojčica i drvo,
nalazili jedan drugom mane
sve u stilu: Nisi dobar, ti si loš!
Toliko je toga bilo da bi moglo stati
U cijeli jedan koš.
Eto, kome ove priče nije dosta
Neka smisli još.

*Napomena: Scenska igra moguća je i u verziji bez pripovjedača



Mario Gavran

Najljepši cvijet (Pesimistična verzija)


Scenska igra za šest cvjetova i jednu djevojčicu

Šest cvjetova je na sceni ( plavi, žuti, narančasti, bijeli, ljubičasti, šareni). Razgovaraju.

Plavi cvijet: Kako je krasan život. Proljeće je najljepše godišnje doba. Livada je okupana suncem. Sunce daje tako krasan žuti ton cijeloj livadi.
Šareni cvijet: O čemu pričaš neugledni cvijetu. Pogledaj moje žute latice. To ti je prava,
istinska žuta ljepota.
Žuti cvijet: Sve je puno mirisa, boja. Pogledajte samo ove prekrasne leptire. Izgledaju
poput malih, letećih slikovnica.
Šareni cvijet: Ah, to nije ništa prema mojoj ljepoti. Pogledajte, molim vas ove moje divne,
plave latice. Kao da se sam nebeski svod ogleda u njima. Nisam li prekrasan?
Bijeli cvijet: Da, možda si u pravu kolega. Ali zar ne misliš da je onaj ljubičasti cvijet
tamo uz potok isto tako prekrasan? A kako samo lijepo miriši.
Svi cvjetovi: (Ushićeno) Da, imaš pravo. Zaista je divan. I život je divan. Tako nam je lijepo
ovdje, na livadi punoj sunca i proljeća.
Šareni cvijet: Ali ja mislim da ste vi svi ipak samo obični, neugledni cvjetovi. Pogledajte
Molim vas, malo gore.
(Svi cvjetovi okreću glave prema gore.)
Vidite li onaj bijeli oblak? To se bijela boja mojih latica ogleda u njemu.
To je istinska ljepota koja ispunjava ovu livadu.
Narančasti cvijet: Možda si u pravu. Ali mislim da ništa ne može nadmašiti ljepotu
ove livade. Kako miluje oči njeno zelenilo.
Svi cvjetovi: U pravu je narančasti cvijet. Tako nam je lijepo ovdje na livadi punoj cvijeća i
proljeća.
Ljubičasti cvijet: A tek potok što nam daje snagu i čvrstinu. I taj njegov miris svježine što
nam proljetni vjetar donosi.
Svi cvjetovi: U pravu je ljubičasti cvijet. Tako nam je lijepo ovdje na livadi punoj sunca i
i proljeća.
Bijeli cvijet: Divan je život na livadi. Sretni smo skupa i ništa nas neće rastaviti.
Šareni cvijet: Baš ste budalasti. Vi ne vidite dalje od svog tučka. Ja sam predodređen za život
na nekom drugom, ljepšem mjestu. To će biti mjesto na kojemu će moja
ljepota doći do izražaja. Tamo ću tek zasjati u punoj svojoj ljepoti.
Žuti cvijet: Može biti da postoji ljepše mjesto. Ali ipak mi smo sasvim zadovoljni u ovom
našem malom carstvu.
Narančasti cvijet: I ne bismo ga mijenjali nizašto na svijetu
Ljubičasti cvijet: Nama je najljepše ovdje, na našoj livadi punoj sunca i proljeća. A ti,
šareni hvalisavče, pođi tamo gdje misliš da ti je bolje.
Plavi cvijet: Tiho, čini mi se da netko dolazi!
(Na sceni se pojavljuje djevojčica. Pjevuši, a onda zastane i kao da osluškuje.)
Djevojčica: Učinilo mi se kao da čujem nekakve glasove. Nigdje nikoga.
Kakvo krasno cvijeće! Ova livada je stvarno prekrasna u proljeće.
( Hoda između cvjetova i zaustavi se pokraj šarenog cvijeta.)
A kako li je tek lijep ovaj šareni ljepotan. Najljepši cvijet na livadi. Kako li je
samo ponosno uzdigao šarenu glavicu. Ubrat ću ga da vidim što li onaj mali
iz drugog razreda misli o meni. ( Ubere cvijet)

Šareni cvijet:(Zapomaže) Upomoć, cvjetovi. Pomozite mi, molim vas! Ne želim otići od vas.
Samo sam se šalio. Ova livada je najljepša na svijetu. Pomozite!
Djevojčica: (Okreće se i osluškuje) Kakvi su to glasovi? Kao da netko zove u pomoć. Opet
mi se učinilo. Dakle, da vidimo što latice kažu.
(Počinje otkidati latice jednu po jednu.)
Voli…ne voli…voli…ne voli…Baš si mi ti neki cvijet. Moram požuriti kući.
(Gura cvijet od sebe i odlazi. Cvijet bez riječi pada na livadu. Ostali cvjetovi
ostaju pognutih glava.)






Mario Gavran

Najljepši cvijet (optimistična verzija)

Scenska igra za šest cvjetova i jednu djevojčicu

Šest cvjetova je na sceni ( plavi, žuti, narančasti, bijeli, ljubičasti, šareni). Razgovaraju.

Plavi cvijet: Kako je krasan život. Proljeće je najljepše godišnje doba Livada je okupana suncem. Sunce daje topli žuti ton cijeloj livadi.
Šareni cvijet: O čemu pričaš neugledni cvijetu. Pogledaj moje žute latice. To ti je prava,
istinska žuta ljepota.
Žuti cvijet: Sve je puno mirisa, boja. Pogledajte samo ove prekrasne leptire. Izgledaju
poput malih, letećih slikovnica.
Šareni cvijet: Ah, to nije ništa prema mojoj ljepoti. Pogledajte, molim vas ove moje divne,
plave latice. Kao da se sam nebeski svod ogleda u njima. Nisam li prekrasan?
Bijeli cvijet: Da, možda si u pravu kolega. Ali zar ne misliš da je onaj ljubičasti cvijet
tamo uz potok isto tako prekrasan? A kako samo lijepo miriši.
Svi cvjetovi: (Ushićeno) Da, imaš pravo. Zaista je divan. I život je divan. Tako nam je lijepo
ovdje, na livadi punoj sunca i proljeća.
Šareni cvijet: Ali ja mislim da ste vi svi ipak samo obični, neugledni cvjetovi. Pogledajte
Molim vas, malo gore.
(Svi cvjetovi okreću glave prema gore.)
Vidite li onaj bijeli oblak? To se bijela boja mojih latica ogleda u njemu.
To je istinska ljepota koja ispunjava ovu livadu.
Narančasti cvijet: Možda si u pravu. Ali mislim da ništa ne može nadmašiti ljepotu
ove livade. Kako miluje oči njeno zelenilo.
Svi cvjetovi: U pravu je narančasti cvijet. Tako nam je lijepo ovdje na livadi punoj cvijeća i
proljeća.
Ljubičasti cvijet: A tek potok što nam daje snagu i čvrstinu. I taj njegova svježina što
nam je proljetni vjetar donosi.
Svi cvjetovi: U pravu je ljubičasti cvijet. Tako nam je lijepo ovdje na livadi punoj sunca i
i proljeća.
Bijeli cvijet: Divan je život na livadi. Sretni smo skupa i ništa nas neće rastaviti.
Šareni cvijet: Baš ste budalasti. Vi ne vidite dalje od svog tučka. Ja sam predodređen za život
na nekom drugom, ljepšem mjestu. To je mjesto na kojemu će moja
ljepota doći do izražaja. Tamo ću tek zasjati u punoj svojoj ljepoti.
Žuti cvijet: Može biti da postoji ljepše mjesto. Ali ipak mi smo sasvim zadovoljni u ovom
našem malom carstvu.
Narančasti cvijet: I ne bismo ga mijenjali nizašto na svijetu
Ljubičasti cvijet: Nama je najljepše ovdje, na našoj livadi punoj sunca i proljeća. A ti,
šareni hvalisavče, pođi tamo gdje misliš da ti je bolje.
Plavi cvijet: Tiho, čini mi se da netko dolazi!
(Na sceni se pojavljuje djevojčica. Pjevuši, a onda zastane i kao da osluškuje.)

Djevojčica: Učinilo mi se kao da čujem nekakve glasove. Nigdje nikoga.
Kakvo krasno cvijeće! Ova livada je stvarno prekrasna u proljeće.
(Hoda između cvjetova i zaustavi se pokraj šarenog cvijeta) A kako li je tek lijep
ovaj šareni ljepotan. Najljepši cvijet na livadi. Kako li je samo ponosno uzdigao
šarenu glavicu. Otkinut ću nekoliko njegovih latica da vidim što li onaj dječak iz
drugog a razreda misli o meni. (Uzima cvijet)
Šareni cvijet:(Zapomaže) Upomoć, cvjetovi. Pomozite mi, molim vas! Ne želim otići od vas.
Samo sam se šalio. Ova livada je najljepša na svijetu. Pomozite!
Djevojčica: Kakvi su to glasovi? Kao da netko zove u pomoć. Opet mi se učinilo. Dakle, da
Vidimo što latice kažu. (Počinje otkidati latice, jednu po jednu.)
Voli…ne voli…voli…ne voli…Baš si mi ti neki cvijet! Moram požuriti kući.
(Gura cvijet od sebe i odlazi. Cvijet bez riječi pada na livadu. Ostali cvjetovi
ostaju pognutih glava. prilaze šarenom cvijetu i tješe ga.)
Plavi cvijet: Podigni glavu šareni cvijetu. Ne budi tužan. Nisi sam na svijetu.
Žuti cvijet: Nisi jako ozlijeđen. Nedostaje ti samo nekoliko latica. Mi ćemo ti pomoći
da se oporaviš.
Šareni cvijet: Hvala vam cvjetovi. Pravi ste prijatelji. Shvatio sam da pravu sreću ne trebam
tražiti negdje drugdje. Vi ste moja sreća. Sad tek vidim koliko je lijepa ova
livada. Tek sad vidim da je ljepota tamo gdje su pravi prijatelji.






Mario Gavran


Meksički ples u kišno popodne

Likovi: 4 dječaka i 4 djevojčice

Na sceni jedan dječak gleda TV, drugi čita novine, treći leži na podu i čita strip. Ostali likovi sjede na podu i ne rade ništa, odnosno dosađuju se. Nakon nekog vremena ustaje se djevojčica 1.

Djevojčica 1: (Ide od jednog do drugog lika i govori im)
Kakav užasno dosadan dan. Tko bi mogao pomisliti da će u školi u prirodi svakog
dana padati kiša. Ma daj, ne listaj više te novine! I ti (govori mu ime), prestani
stalno gledati televiziju. A i ti (opet oslovljava imenom) bi mogao malo odmoriti
od tih stripova. Pa što vam je? Družite se malo! Nitko se ne miče. Kao
da ne razumiju.
Dječak 1: A da probaš naopako govoriti. Možda će te bolje čuti i razumjeti. Ugasi novine!
ne čitaj televizor! Hej ljudi, pokrenite se malo! Vama kao da je vrijeme stalo.
Dječak 4: (Leži na podu i čita strip) Ostavi me! Uvijek nešto izvodiš. Pusti me da u miru
čitam strip.
Dječak 2: (Ne okrećući glavu od ekrana) Gool! Gool! Kranjčar je opet zabio.Gool!
Hajduk vodi! Ma ljudi, je li to moguće?
Dječak 3: Ma daj šta se dereš! Kao da nas zanima ta glupa utakmica? Pusti me da
čitam novine.
Djevojčica 1: S vama je užitak provoditi kišno popodne. Jedan čita novine, drugi čita
strip, treći gleda TV. A na TV-u stalno nogomet. Kao da cijeli svijet
zanima ta glupa igra.
Dječak 2: Ti si glupa. Ti samo sjediš i buljiš u ništa već puna dva sata. Imaš li ti možda
neki pametniji prijedlog?
Djevojčica 1: Imam .Zavrtimo globus. Svatko treba reći nešto o zemlji na kojoj se
prst zaustavi.
Djevojčica 2: Idem po globus!(Otrči iza scene i donese globus).
Djevojčica 3: Zavrtit ću ga! (Priđe globusu i zavrti ga. Svi pritrče i gledaju dok se vrti.)
Svi: Mexico!
Dječak 4: Ja o Mexicu nemam pojma.
Dječak 2: Ja znam! Emilijano Zapata. Ima brkove baš kao moj tata.
Djevojčica 2: A veliki šareni šeširi?
Djevojčica 3: A tek čili? Ljut je, tako barem kažu svi koji su tamo bili.
Dječak 1: (Kruži oko njih i govori u tuljac- megafon)
Dame i gospodo! Poštovana publiko! Večeras po prvi puta u našem gradu!
Veliki Show. Iz dalekog Mexica dolaze nam Mariači, gitare, trube i razne
druge bube. Viva la Mexico! Aj, aj aj!
Dječak 3: A tko su mariači?
Djevojčica 4: Mariači su svirači. Oni sviraju meksičke skladbe. Ja znam jedan meksički ples.
Mogu vas naučiti. Uopće nije težak.
Dječak 1: Odlična ideja za kišno popodne.
Djevojčica 4: (Razmješta ih.) Ti stani tu, ti tu. Ti… Ja ću s tobom plesati. A sad! Ponavljajte
za mnom. Desnu nogu van.
Svi: Desnu nogu van.

Djevojčica 4: Ma ne ponavljajte ono što govorim, nego ono što činim. Baš ste «bistrići».
Dakle, još jednom. Desnu nogu van. Ovako. (Poskoči i isturi desnu nogu van.)
Svi: (Poskoče i isture desnu nogu van)
Djevojčica 4: Dok sviraju violine plješćeš osam puta.
(Plješće osam puta)
Svi: (Ponavljaju pljeskanje.)
Djevojčica 4: Kad čujete trube, poskoči i noge zamijeni. Ovako.
(Poskoči i zamijeni položaj nogu.) Tako 24 puta.
Svi : (Poskakuju dok ih djevojčica ne zaustavi.)
Djevojčica 4: Dobro, dobro, bit će dosta . A kad opet čuješ violine, uhvati se pod ruku i
Skakući u krug. Evo ovako. (Pokazuje i vrti se u krug)
Svi : (Ponavljaju za djevojčicom.)
Djevojčica 4 : Eto, to je sve. Dakle sada nam preostaje jedino plesati uz glazbu Glazba!
Glazba, molim!
(Kada krene glazba svi plešu u parovima meksički narodni ples « Meksički
šešir.)
Svi : (Plješću)
Bravo! Bravo mi!

˘Napomena: Skladba «Meksički šešir» uz koji učenici plešu nalazi se na CD-u Razigrani zvuci 2 u
izdanju Školske knjige iz Zagreba.

Novosti


Posebna ponuda