Predgovor u novoj knjizi "Disceptatio - rasprave, osvrti i razmišljanja" mladog opatijskog pisca Ernia Gigantea Deškovića
Ernie se u svojoj novoj knjizi dotaknuo najrazličitijih tema od identiteta, nacionalizma, marksizma, preko Istre i Liburnije, do odnos Hrvata i Talijana. Međutim, zanimljivost ove knjige (ne zato jer se radi o meni) je predgovor za moju knjigu poezije Opus KSeZ koja je trebala u ovo vrijeme izaći iz tiska. Međutim, moja knjiga nije niti priprmljena za tisak, te je ovaj predgovor objavljen u ovoj zbirci eseja mali kuriozitet. Prenosim Vam cijeloviti tekst objavljen u knjizi, u nadi da će se ubrzo naći i u mojoj zbirci pjesama. Ovim putem se ujedno i zahvaljujem svome prijatelju Erniu, iako mi ni sada nije jasan njegov povod da obijavi ovaj tekst.
Predgovor
Autora se najbolje prepoznaje po njegovim djelima jer ona najjasnije otkrivaju svaki predio njegova uma i materije. Rasvjetljuju sve one skrivene dijelove – polja kreativnosti i pogone stvaranja. Ovo je svojevrsno proučavanje suštine, igranje psihoanalize. Panoptikonsko promatranje; rezbarenje, sjeckanje, slaganje misli i osjeta – onih pretočenih u znakove, simbole: slova. Ovo je jedini način da čitatelj ušeta u taj literarni svijet, no ne akademski hladno već srcem i urođenim darom proizašlim iz košare muza. Kroz takvo sagledavanje ovo naše putovanje u univerzum poezije Luke Skorića pred nas stavlja stotine pitanja i nametnutih odgovora. Potiče nas na najopasniju stvar na svijetu – razmišljanje.
Sagledajmo stvari od onoga trena kojega možemo pojmiti kao početak. Recimo nekoliko riječi o evoluciji ovoga djela. Kako to inače biva sve uvijek sličan početak ima: poriv i neku čudnu želju, iskonsku i pradavnu potrebu izbacivanja značenja – slaganje slova, rečenica – darivanje misli, ideja, strahova i želja. Poklon za vječnost. To je vokacija umjetnika i upravo se tu skriva trenutak teškog ispita – onoga kojega prva objavljena knjiga predstavlja. Ovo je Lukin susret s toliko željenim likom, budućim suputnikom – Skorićem kao poetom. Opipljivi dokaz dugotrajnog rada i preživjelih želja nakon toliko sumnji – poruka svijetu da je Luka započeo svoju vokaciju umjetnika.
No ovo nije tek prva objavljena knjiga Luke Skorića ispunjena zanimljivom poezijom, ona ima daleko dublje značenje. Nakon liburnijskih „starih autoriteta“ poput Viktora Cara Emina, Drage Gervaisa i njihovih suvremenijih klonova Liburnija je dala „onih nekoliko“ novih mladih pisaca koji su u zadnjih nekoliko godina napravili izravan skok i lokalnu literarnu scenu uveli u 21. stoljeće. Potkraj devedesetih godina 20. stoljeća stidljivo se krenulo u stvaranje ove male revolucije da bi se u prvoj polovici prvoga desetljeća novoga milenija konačno jasno vidjelo da se uz bok dotad dominantnoj poeziji i prozi uzdiže urbana, oštrija i radikalnija post-moderna literatura. No ona se nije otuđila iz svoje izvorne domene već ju je nadograđivala suvremenijim, modernijim i slobodnijim stilom – ona je podignula na višu razinu sveukupnu liburnijsku literarnu mikro-scenu. Lokalni osjet se nastavio bezrezervno provlačiti ali s novim licem jer se desila mutacija i na površinu je isplivala odlučnija strana koju je potaknuo onaj trenutni društveno-politički impuls koji je obilježio taj prostor i to vrijeme. Luka Skorić je svojom prvom knjigom ponosno ušetao u ovaj novi, ali ipak toliko stari liburnijski literarni svijet. Jedino što se može reći jest: bravo dragi kolega, dragi prijatelju, dragi sugrađaninu, dragi Opatijcu. Krenimo dalje jer liburnijski svijet čudesno je mjesto, a upravo ga djela poput ovoga čine toliko čarobnim. Dopustimo sada i onima koji su primili u ruke ovu knjigu da ušetaju u taj predivan svijet.
Ernie Gigante Dešković
|
