Šetalište Carmen Sylva

Rumunjski kralj Karol, gost vile Amalia, izgubio se jednom zgodom za svog svakodnevnog jahanja u šumi negdje pod Veprincem (vjerovatno 1896. tijekom svog prvog boravka u Opatiji). Bijesan, drugoga je jutra otišao ravno kotarskom kapetanu barunu Arturu von Schmidt-Zabierowu po obješnjenje zašto putevi nisu uređeni i označeni. Kada se lukavi Zabierow diskretno potužio da za te stvari nema novaca, Karol je galantno položio na stol popriličnu svotu koja bi imala poslužiti toj svrsi. Novac je dobro utrošen, šetalište je dovršeno 1901., a uspomena na mecenu čuvala se još neko vrijeme u nazivu šumskog puta karalja Karola (odnedavno Šetalište Carmen Sylve) i Promenade kralja Karola (danas Prolaz Matka Brajše).

Zahvajujući planovima bavarskog liječnika Maxa Josepha Örtela, opatijske su šumske staze bile precizno izmjerene s označenim desetminutnim udaljenostima i klupama za predah. Šumsko šetalište kralja Karla u vodičima je označeno kao «put I. i II. Reda», što je značilo da se šetač kreće po ravnom ili uz manji nagib, a ukupna dužina hoda procijenjena je na oko sat i pol. Put svakako više nije što je nekad bio, izbrazdan prilazima, stepeništima i okućnicama, ali uglavnom uspjeva održati divljinu zimzelenila,

opširnije

Naslovna stranica knjige Leider aus dem Dimbovikathal  Helene Dararesco iz 1889, koju je sa rumunjskog na njemački prevela osobno rumunjska kraljica  Elisabetta pod pseudonimom Carmen Sylva.
	klikni na sliku i povećaj 1. stranicu