Rap poezija

 

Za Vas
Ja sam kupaža, najboljih sorti vina, Cuveé Flow-ova rima, gušt marokanskog dima. Sok leden k´o zima, izmijenjena klima, Velika ozonska rupa, zbog nemara ispuštenog plina. Oblikovana kiparova glina, u dušniku zagrcnuta slina, Adrenalina, puna vreća, od koje ruši se bina. A vi svi ste isti, veliki suci - moralisti, Do jučer komunisti, danas Hrvatine na izbornoj listi. Šećete se strankama, k´o manekeni na pisti, Oblizali sve oltare, da bi postali čisti. Mrzite se među vjerama, mrzite one preko, Busate se u Isusa, a ne slušate što je rek´o. Sudite, jer uzeli ste sud u svoje ruke, Kamenjem gađate bludnicu, da skratite joj muke. Gade vam se pornjaci, jer ugledni ste i fini, A iza ponoći, cijeli arsenal je u vetrini. Kad odu djeca spat´, ubodi što tvrđi, Koliko sliniš po videu, ne vidiš ga u hrđi. Mrzite druge kulture, a mržnja grijeh je velik, Budite govor mržnje, a ja postajem histerik. Okupljeni na rivi, što izvikuju pogrdne rime, Ja nisam Mirko Norac, ne govorite u moje ime. Više crven, nego crn, al´ ne Srbin (Rašanin) od preko, Puno više zapadno, zapamtite što sam rek´o Ovo je za vas, jer ta mržnja mora past´, A ne kao danas rast´, podgrijavat i cvast´ !	Dolaze faceri novi, kada smjene se i ovi, Tuga postaje realnost, a lijep život snovi. Dobar slavonski hrast, poslije kisele kiše, Isušivanjem ponornica i evo nema ga više. Sve vrvi od morala, iznad crkvenih sandala, Mrtvi fetusi samostanski, za koje svjetina nije znala. Naplaćuju indulgencije, pokazujući prstom na mene, Ne podnose istinu, kad loše im krene. Osvećuju se neprijatelju, a Biblija kaže ne ubi, Kad te ne´ko ošamari, okreni mu obraz drugi. Oprostite dugove slugi, da ne bude škrgut zubi, Strašan mrak, tama, i viječnost u tugi. Zato Biblije, Vede, Kurane, Tore (Tanah) u svoje ruke, Pročitajte dobro redove, primjenite poruke. Isus na raspelu, nije komad zlata, Kojom dokazuješ vjeru, obješenu oko vrata. Skini masku s lica, budi onaj pravi, Zdravi, christianus vulgaris, po vjeri i naravi. Odaberi svoju stranu, odriješi svoju manu, Moralnu dvoličnost, prijeđi prepreku branu. Prijeko potrebne dobrote, do tvog krhkog srca, Krca ljubav svijeta, od prezira i etiketa. Sve više je katolika, što u mutnom love, Budi kap u vodi, što ljubav se zove. Ovo je za vas, jer ta mržnja mora past´, A ne kao danas rast´, podgrijavat i cvast´ !
Luka Skorić KSeZ!, 2002.© za sve istinske vjernike i komuniste

Društvo
Dim debel k´o cigara, mastan novčanik para, la Havana pljuga i falus koji kara. Kada god hoće, uzme zabranjeno voće, jabuku ko Eva i sudnji dan do´će. Kao snovi iza ponoći, polucija u noći, masa potrošene sperme kroz kanalizaciju kroči. Zabranjeno štivo, komunističkih pjesnika, prašnjava slika Tita u mračnom kutu tavana. Endemska biljka, pored termoelektrane, hemofilični ljudi kojim ne zatvaraju se rane. Dug velik, kao ruska granica, neobrađena oranica, gnojna zarazna ranica. Na vrhu miša, koji piša, a peče, dok iz njega inficirana krv ne poteče. Vlaga starog grada, puna školjka smrada, razbijena čaša, narodnjaci, pare bez rada. Plima i oseka panonskog mora, oljuštena kora, sluh slona na koncertu nekog zbora. Strana “b”, na propaloj ploči, uzimanje afrodizijaka zbog izgubljenih noći. Sex pun rekvizita, da digne ti se kita, Afrodita usred mita, Viagru te pita. Ne pridržavanje deset zapovjedi Boga, deset egipatskih zala, zvuk svetog roga. Ovo je sve društvo, a i mnogo toga više, od milijun nijansi crna nam se piše. Jer društvo je sjebano u govnima do vrata, neupotrebljivo kao disketa bez formata.	Ruzinava ograda, nekog elitnog hotela, gnjila višnja, usred izvrsnog koktela. Hemendeks od čera, okus zagorenog rosbifa, kompresija slike u obliku JPG ili GIF-a. Na Internet strani, nekog nastranog pedofila, svila krvave pizde, koja bila ti je mila. Izlizana vrpca, dobrog porno staffa, otpala žbuka, usred moga grafa. Puknuta guma, u šumi usred mraka, za vratom nož, nekog razmaženog luđaka. Dlaka posred´ jela u elitom restoranu, koji ima manu, uslužuje pokvarenu hranu. Najezda žohara, jastuk pun grinja, krvave kobasice od prasice i kloniranih svinja. Metak u čelu, po objavi završetka rata, zakopano Večernjakovo blago, usred živog blata. Puknuta tarzanova lijana, razbijena brana, pljesnive čarape na kraju radnog dana. Crvena boja u koridi strašnog bika, krvoproliće, rasuta crijeva i užasna vika. Debeli tajkun u raljama morskog pasa, auto bez gasa, puknuti bubnjić od basa. Vjera ludog fanatika, koji zamišlja da je Bog, smrt mrtvog pjesnika, dok piše zadnji slog. Ovo je sve društvo, a i mnogo toga više, od milijun nijansi crna nam se piše. Jer društvo je sjebano u govnima do vrata, neupotrebljivo kao disketa bez formata.
Luka Skorić KSeZ!, 2001.© za potrošačko društvo

Ludi nerv
Mali nervić dolazi, s ciljom da pogazi, Svaki segment razmišljanja, na gluposti nalazi. Po mojoj glavi plazi, željan da se mazi, A poruka je jasna, stani, piše pazi. Naoružan sam do zuba, rime baš su guba, Moje su otkačene, kao dvorska luda. A nervić dalje plazi, dosadan ko buba, Švaba, il´komarac ili neka druga. Ova pjesma je komedija, premda život nije bajka, Sada sam odrastao, ne priča mi ju majka. Živim život u Opatiji, Abbazia la mia vita, Tu sam od rođenja, još za vrijeme Tita. (Moj nono od benita, ako te ko pita, Tu smo radi zabave, ne zbog profita.) Moja rima je bolja i od najboljega mita, Ledende zvane, u bevandi mi je kita. Ako imaš nešto protiv, rime ili stava, Izreci želju brzo, jer kuha mi se kava. Vidi budala šuti, a već me boli glava, Dok sam pričo s tobom izgorila mi kava. Nervić se pojavio, svoju prisutnost najavio, Uhvatio sam ga brzo i u tavu sam ga stavio. Ma san ga zgorel, jer me je udavio. Rastavio mi mozak, a tek sam se sastavio. U cijelinu čovjeka, spermnog da pokaže, Odlučnost za kulturu, za koju se zalaže. Ludi nerv me razara, Mišljenje mi stvara, Pametno il´ glupo, Refren sam ovaj slupo. Ludi nerv me pokreće, U životu sreće, Manje ili više, Isto mi se piše.	Nezamjenjiv sam kotačić, ovog sjebanog društva, Sjebane države, mozga, koji me ne pušta. Ludi nerv sa mnom ratuje, iz čistog gušta, Upušta se u igru gdje pametniji popušta. Popustit će meni glava u navali pranja, S tri kile začina i dvije kile znanja, Glava mi je puna, kao enciklopedija, A nervić dalje skače, njemu je komedija. Mene hvata luna, glava mi je puna, Kompaktna smijesa, kao žvakaća guma. Koncentriran sam, ko koncentrat od pumidora, Pun mi je kurac, Porina i Dora. Dok životni smisao curi u pješčanoj uri, Ja rješnje vidim samo u hip hop kulturi. Branim na Gorovu, dok ne padne gol, Onda oni jedu govna, a imaju slanac za kunu i pol´. Vrača se ludi, nerv iz zaleđa, Uznemiruje mene do pasjega laveža. Ludi nerv je bolestan, koliko može biti, Tjera organizam, da počinje piti. Šalicu mlijeka, bez nikakvog lijeka, Pun kurac za hodat, daleko je apoteka. Meni je sad dosta, žao mi je mušterije, Ludi nerv je zatvoren, "kjuzo per ferije"     Ludi nerv me razara, Mišljenje mi stvara, Pametno il´ glupo, Refren sam ovaj slupo. Ludi nerv me pokreće, U životu sreće, Manje ili više, Isto mi se piše.
Luka Skorić KSeZ!, 1998.© mom mozgu

Haum Matafunmuni'z
Lupus in fabula, matafun na vrata, Original bianco, bez kopija falsifikata. Dok se vatra mota, čuje se haum, Čudesna vizija, koja ispunjava mi um. Matafunmuni´z, mudraci iz plemena, Rasuti po svijetu, poput rižina sijemena. Oblikuju rime kao kipari glinu, Kad uvlače dah, uvlače i slinu. Kao produkt ludog razuma izbacuju rimu, Zimu. Podgrijavaju, boom pras meč odigravaju. Kao yogiji u meditaciji, moja misao miruje, Kada krene, više se ne smiruje, Leti kao tepih i stalno se ponavlja, Mjenja stanja energije i time se obnavlja, Vječna i besmrtna, kao biljka eliksir, Kad napravim pir, dobrodošao u đir, KSeZ Tzu te uči tajanstvenoj hipnozi, Smiri hormone, stojiš na krivoj nozi. A pogledaj sada mene, život puni moje vene, A tvoj frende krivim vlakom sada krene. Da te barem nešto prene, zaustavi i skrene, Da poslušaš dobru ziku, doživiš refrene. Ali ti si bez fundamenta, pa biježiš u katakombu, Život ti frende liči na tempiranu bombu,                                       Koja otkucava. Haummmm matafunmuni´z Haummmm matafunmuni´z Haummmm matafunmuni´z Haummmm (verbal) matafun	Nisam stivi wonda, ni tempirana bomba, Nisam ti ja kriv šta odjebala te bjonda. Malo taljanzini, don perliko la monda, Boba. Nisam pokvarena ja roba. Ne trebam biti Buddha, u lotusovu cvijetu, Ja sam mudrac, numero uno u cijelome svijetu. A ti uzmi paletu, rima mojih u letu, Kao katapult, ja pogađam svaku metu. Poruka u boci a unutra puno rima, Vima. Kravlje mlijeko iz Opatije sam poteko. Jebeš sad "per tu" za tebe samo vi, Kad znamo svi, koliki derpe si ti. Ti si obična blamaža, crna kao tetovaža, Samo goli beton, kao Slatina plaža. Stiže nevera, dere ekipa z kvarnera, Grass, škampi, sedam i pol deci mjera. Samo vrhunska vina, tangice nije zima, Sise po stolovima, La Zora samo klima. Odobrava, razara, novu grupu koja stvara, Još su mladci, ali bojim se da imaju dara. Dok Zlajki liže mikicu, a Tranzit kara, Stix je brijač, kom' otečena su jaja. Daj KSeZu za požderat, Sleu za popit', Malo zelenjave za stopit, pa ćemo ugovor sklopit'. O ulasku Baruffe, u Matafun Clan, Al´ za taj san, hoću prvo kvalitetnu rimu van. Haummmm matafunmuni´z Haummmm matafunmuni´z Haummmm matafunmuni´z Haummmm (verbal) matafun
Luka Skorić KSeZ!, 1999.© mudracima iz plemena matafun

Diplomu Prešidente
Govorim u kodu, isključivo metaforički, Kategorički iznosim činjenice, ponekad diabolički. Ne razumiješ šprehu, pa kradeš u fušu, Mamicu ti nabijem, uhvatim te za gušu, Strpam te u padelu, napravim zuppa minestrone, Evo velika jaja, mac veliki "koljone". Hrabar si frende, poput Dylana i Brende, Narod samo ruča, preskače obroke marende. Ti se kitiš zlatom, voziš skupu limuzinu, Ljudi jedu samo suho, ovise o plinu. Benzinu, cijena skače, ti uključuješ klimu, Samo skupa odjela, mamicu ti finu. Misliš doći do trona, a gluh si poput slona, Ankice vrati pare, isti si k´o ona. Prešidente mandarini, k´o pajaco na bini, Nešto protiv mene samo bekni ´ajde zini. Da te moja rima, verbalno osakati, Budi muško, faca pa mi vrati. Ali mlitav si k´o svaki naš političar, Iskompeksirana budalo, matafun ti je kritičar. Pod ruku s picom, trbuhom za gicom, Kobasa ti trči, pred otvorenim šlicom. Mala je s placa, ti si faca de škovaca, Zbog love, od radu tebe majmuna, pajaca. Diplomu prešidente, bez znanja i palente, Senza šoldi u rucu, za karu me povuci. Diplomu prešidente, titule i lente, Bez jahte u luci, za karu me povuci.	Glup si kao tuna, prazan kao jama, Na glavi picolovka, mozak suha slama. Pun žep šoldi, da uhvatiš dobru koku, Sjebala te s nogu, uhvatila po boku. Sada laganini para tvojih hoće, Deri se do jutra, ajme šoto voče. Tako sve po redu, al' još je sjekira u medu, Stari kupuje diplomu, da ne budeš u bedu. Samo skupi restorani, Endschuldigen Sie bitte, Buon giorno diretore, trbušine su site. Versace-ievo odjelo i kravata Croata, U glavi kiki riki i zlatni lanac oko vrata. Po mogućnosti brodski, težine jednu kilu, Da ti ga skinem, trebam Black´n Decker-ovu pilu. Kraljevski je vez, vidi roba fina, Kad ti ga skinem, idem odmah na brancina. Ostatak za Balillu, za mamicu svilu, Par manjih lanaca, za bajnu svoju vilu. Još ostane centezim, da si kupi "dželato", Stare štrace blato, jebeš tvoje zlato. Imaš diplomu po cjeniku, karijeru na vidiku, Al´po shemi tajkuna propadaš u kriku. S poštenjem u rukavu, mrtvim slovom na papiru, Napunio sam svoj indeks, znanjem u miru.   Diplomu prešidente, bez znanja i palente, Senza šoldi u rucu, za karu me povuci. Diplomu prešidente, titule i lente, Bez jahte u luci, za karu me povuci.
Luka Skorić KSeZ!, 2002.© za sve studente sa jakim vezama, a bez šalabahtera

Najbolji
Niskim udarcima u veličinu mog sluha, Gađate me ravno u osjetilo njuha. Kojim nanjušim kretena, prije nego se trgne, Moja rima je tu da ga s bine svrgne, Iz vana sam flegma, ispod kože rana, Nabijen osijećajima, kao duhovna hrana. Osjećajan kao ljepotica i okrutan ko zvijer, Koja glavom trese da obuzda svoj gnjev. Nad budalama koje scenom kroje, Zbog ljudi sa vezom koji kune broje. Snaga je da makne, jezik da sruši, Sve neuke uguši, svaka papčina popuši. Svoju poslijednju cigaru, trgne ga u glavu, Baci zadnji pogled, na svoju ispušenu slavu. Ostaje samo pepel, jedna velika hrpa, Moj jezik je opak, briše ih ko krpa. Sa scene ih miče, ko plesačice sa guzom, Poput užarene sperme koja nestaje sa sluzom. Zadatak da budale spustim i ekipu podignem, Svojoj voljenoj maci, sa smješkom namignem. Da sjebem ti ponos, direktno rimom, Zadržim ga za sebe dok razaram binom. Kad sve razorim, refren ovaj stvorim, Budem na vrhu kad vas sve pokorim. Dobar, bolji, pa dolazi najbolji, Veći od svemira, žešći od zolji. Poput Ivana Gundulića, izbacuje rime, Današnji Dante, a Ksez mu je ime. Dobar, bolji, pa dolazi najbolji, Skuplji i traženiji od hollywoodskih drolji, I na minus 30 nema ti zime, On te zagrijava, a Ksez mu je ime.	Bez konkurencije, rimu izbacujem van, Iako sam najžešći više nisam sam. Sa članovima Matafuna, zakon scene krojim, Zbog filozofije boom pras, ja mirno stojim. Boom pras kung fu, ulična vještina, Sa pojavom mog glasa dolazi sviježina. Ti si pravi rapper, jer imaš novi novi pulover, Strategijom pozera, postaješ game over. Ja bacam te u stranu, izgrađujem branu, Jezikoslovnim normama, stavljam te na granu. Gdje ostaješ, poput običnog primata, Moja ruka je brža, za mikrofon se hvata. Kažu: nema alata, bez zanata, On mi je mikrofon, a mozak granata. Svoju malu držim, s obije ruke, U krevetu il´ parku, fantažuljam bez muke. Postat ću nervozan, mirno neću da stojim, Ako osim svojih, još koju ruku na njoj nabrojim. Eksplodiram, baratam boom pras vještinom, Žderem te glatko, jer obilujem slinom, Na svim poljima najbolji, jer se nikad ne umori, Nisam bez veze, ja kralj na Zori. Treba li još koji dokaz, il´ znaš stanje, Znaš ko je najbolji, sve ostalo je sranje. Dobar, bolji, pa dolazi najbolji, Veći od svemira, žešći od zolji. Poput Ivana Gundulića, izbacuje rime, Današnji Dante, a Ksez mu je ime. Dobar, bolji, pa dolazi najbolji, Skuplji i traženiji od hollywoodskih drolji, I na minus 30 nema ti zime, On te zagrijava, a Ksez mu je ime.
Luka Skorić KSeZ!, 1998.© za najboljeg mc-a. koga? mene! kakvo samopouzdanje

Matafun a ne Trick
Iz zemlje izbija, klica znanja m.c.-a, Kao stoljetna maslina, da usadi malo mira, U zavrele glave, kao vulkanske lave, Koje godinama slave i užasno me dave, I zato rima kao klica, izbija na svijetlost dana, Možda jedina mi je mana, što verbalna sam vam hrana. Nisam lak plijen, ali plijenim sve što mogu, Nisam moralan ljudim, što zakleli su se bogu. Ali otom potom, život druge smjerove vuče, Narod zaklet bogu, često ostaje bez kuće, A zašto je to tako, neka obijasne oni, Koje će još malo narod da progoni. Ali tu sam ne da sudim, već da budem realist, Naturalist. Kao Zola, verbalna sam smola, I to ona najgora, što najbolje se lijepi, Etiketom za siva odijel, ljudima kojima se prijeti. A kad se dosta naprijete, onda lake su mete, Ksezu m.c.-u, kojem rime lete. Doslovno nebom plove, za tmurne face se love, Zove. Ksez, da napravi stanku ili rez. Još malo da proradim, refren da doradim, Odradim sve, što treba da zaradim. Naravno koju paru ali prije svega pljesak se moli, Jer ja nisam lovina, nego onaj koji lovi. Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun !	Lovac sam koji lovi, lovinu na meti, Precizno moja riječ, do vašeg uha leti. Tresem odabranom riječi kritike i tuge, Spomenuti od mene biježe, kao ljudi od kuge. Moj tekst, upravo vas žari, Čistim tonovima, kao violina Stradivari, A posebne su čari, koje kvari, …(rez)…Loš odabir stvari. Pokušavam smirit ljude, koji me zamaraju, I one koji kradu na veliko i njih podržavaju. Dileri sa dopom, misle da će mečke voziti, Prevozit´, svoje znanje, imat duhovno imanje. Al´ i oni su ljudi, pa se boljem životu nadaju, Nisu ni svijesni, da ih sivi napadaju. Jer ljudi u sivom, s nama se vladaju, A moje je da rappam, kako ljude napadaju. Protunapad spremam, unaprijed odabrani plan, Dva koraka naprijed, da ostvarim svoj san. Matafunom da ih sjebem, za snošaj se ogrebem. Pojebem trebu, za koju se svi grebu. Takva strategija, život moj gradi, Plodove se ber tek kada se zasadi, A mukotrpan rad, donosi mi i vodu, Moj moto: "unikatni borac za slobodu". Zato ne želim, biti stereotip, Ja sam prasak, trenutni sam prototip. Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun, a ne Trick, Boom pras, Matafun !
Luka Skorić KSeZ!, 1998.© za matafun opatija clan