Vijesti...                                             optimized for Mozilla Firefox

19.06.2013.

Prelazni rok

KOŠAK NAPUSTIO ŽELJEZNIČAR

 

Sa kuglačkih staza...

• Prije nego što je napustio Željezničar, Košak je pripomogao u osvajanju još dva trofeja. Prvi je onaj iz (pro)ljetne sprint lige gdje su igrači Željezničara reprizirali prošlogodišnji scenarij zapevši u finalu protiv varaždinskih „Pčelica“. Željezničar je poveo sa 2-1, Pčelice su izjednačile na 3-3, a nakon što je Košak ponovo vratio prednost na 4-3 rasplet je bio u dvostrukom pripetavanju iz kojeg je trebalo uzeti barem jedan poen. Međutim baš po prošlogodišnjem obrascu Željezničari su izgubili oba - tragičar je bio Predrag Turk koji je nakon 9+8 izgubio izbivši dame 2 u odlučujućem hicu.

 

• Nekoliko dana kasnije, Željezničar je bio sudionik međunarodnog turnira povodom 65 godina postojanja varaždinskog imenjaka. I tamo je čakovečka momčad osvojila drugo mjesto, a jedini koji su ih nadjačali bili su austrijski prvoligaši iz Kleinwarasdorfa. Za kraj sezone 3367 čunjeva vrlo je solidan učinak kojem je najviše doprinio Predrag Turk sa 594, dok je Bojan Košak srušio 587. Vesele brojke mlađeg dijela ekipe – Matija Vikert 568, Goran Vrček 554 i Denis Košak 552. Jedini rezultat koji je negativno stršao je onaj Nikole Turka (512) u kojem treba tražiti veći dio od 60 čunjeva zaostatka za pobjednicima iz Austrije.

05.06.2013.

PH - U23 parovi

BRONCA IZ VEDRA NEBA

 

Sa kuglačkih staza...

• u petak je u Gospiću održana izborna skupština Hrvatskog kuglačkog saveza na kojoj je napravljen radikalni obrat u strukturi koja je do sada vodila Savez. U „foto finišu“ (omjerom glasova 14-12) za predsjednika je izabran Nikola Funda, inače predsjednik novog seniorskog prvaka KK „Zaprešić“ i uspješni građevinski poduzetnik. Kaos i rasulo unutar HKSa koje se akumuliralo kroz protekla dva mandata probat će dovesti u red posve novi sastav izvršnog odbora, a u kojem je Funda za svoju desnu ruku odabrao predsjednika MKSa Anđelka Crnčeca, instaliravši ga na mjesto dopredsjednika IO.

 

• (Pro)ljetna sprint liga varaždinskog kuglačkog saveza igrana protekla dva mjeseca dogurala je do same završnice. Od četiri međimurske ekipe, još uvijek je na životu ona Željezničarova koja se u ponedjeljak preko Ceste probila u reprizu prošlogodišnjeg finala gdje ih čekaju Pčelice koje su u četvrtfinalnom ogledu "ubole" Buduće + (druga momčad Željezničara).
  

 

10.05.2013.

Obljetnica...

35 LJETA ŽELJEZNIČARA

 

Međunarodnom prijateljskom utakmicom protiv KK „Lokomotiva“ iz Maribora Željezničar je skromno obilježio 35 godina aktivnog natjecateljskog postojanja. Gosti iz Slovenije jesenas su proslavili šest desetljeća svoga rada, a osim kao klub barem za jednaku razliku u godinama „iskusniji“ je i svaki pojedinačni kuglač od igrača Željezničara. To se jako dobro vidjelo i na samim stazama gdje se u revijalnom tonu igralo pomalo i zaboravljenim narodnim načinom, u zlatno doba ovog sporta omiljenom disciplinom među kuglačkim pukom.

Iako je rezultat bio u posve drugom planu, spomenimo ipak da je Željezničar pobjedio sa 6,5-1,5. Željezničar je poveo sa 6-0, s obzirom da su sportski prijatelji iz Štajerske baš poput prave dizelske lokomotive prvo morali doći na radnu temperaturu, a potom su Lokosi do kraja odigrali i najbolju seriju dana sa 71 čunjom.

Unatoč tome što bi i same godine postojanja kluba, a posebno svi uspjesi ostvareni minulih sezona za čije bi nabrajanje trebali duplericu, zaslužili znatno bogatiji program „rođendanske proslave“, prihodi iz kase Zajednice sportskih udruga kroz proteklih više od godinu dana u visini od svega 2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) bacili su Željezničar na sam egzistencijalni rub pa umjesto definiranja sportskih ciljeva koje su objektivno sposobni dohvatiti, klub mora razmišljati čak i o ukidanju dijela ekipe.

Sa kuglačkih staza...

• Tokom vikenda u Slavonskom Brodu odigrane su kvalifikacije za ulazak u prvu ligu na kojima su trijumfirali kuglači Fortune iz Đakova, a kao drugoplasirana momčad promociju u viši rang zaslužio je i Bjelovar. Iz perspektive međimurskih klubova to je bitno zbog izgleda 2.lige sjever u narednoj sezoni. Od dosadašnjeg društva tamo više neće biti posljednje Ciglenice, dok je napredak Bjelovara prema „gore“ spasio od ispadanja Krapinske Toplice. Kao novi članovi pojavit će se Dubravčan i Novska koja je odradila kažnjeničku sezonu zbog krivotvorenja službenih isprava. Željezničari su izvješća kvalifikacija promatrali i kroz prizmu eventualnog vlastitog sudjelovanja na istima, jer da je pokoja kugla u završnici prvenstva bila preciznija, danas bi vrlo vjerojatno imali povratak čakovečke ekipe u elitno društvo. Naime, na dvodnevnom natjecanju klubovi iz centralne i zapadne regije (Ponikve te Rječina) bili su potpuno nekonkuretni, predstavnik juga (Mertojak) drastično je podbacio i sam sebe izbacio iz kombinacija već prvog dana, tako da je uz neprikosnovenu đakovačku Fortunu i sudionicima sa sjevera bio otvoren put do prve lige.

 

• Mjesec i pol dana pred otvaranje prelaznog roka počela su i prva nagađanja o igračkim promjenama. Za Željezničar će najveće pojačanje biti ukoliko uspiju uvjeriti Bojana Košaka da odradi još jednu „volontersku“ sezonu. S obzirom da u radijusu od svega 100 km ima čak četiri prvoligaša koji mogu ponuditi ne samo veće sportske izazove već i određeno materijalno zaleđe kojima se ne može parirati, Željezničar će u pokušaju zadržavanju svoje perjanice igrati samo na emocije i klupsko ozračje. Kao eventualno novo ime posljednjih se dana u kontekstu Željezničara počelo pojavljivati ono Franje Gosarića. I dok se taj transfer ne doima realnim, izglednije je da će Željo u svoje jato vratiti dvojicu bivših članova – provjerene vrijednosti u vidu Ninoslava Mikaca i Rajmonda Pokrivača s kojima bi dobili na stabilnosti koja im je nedostajala prije svega u domaćim utakmicama. U središtu kuloarskih naklapanja našla se i Lepoglava čiji se igrači Tvarog i Vresk povezuju sa prelascima u Zabok odnosno Cestu. Izvjesno je pridruživanje Zorana Jagića varaždinskom Željezničaru, a upitnici postoje nad čakovečkom kolonijom u Zaboku koja bi se mogla prorijediti.

23.04.2013.

PH U-18 pojedinačno

NADALI SE BOLJEMU

Osmerostazna kuglana Vijuš u Slavonskom Brodu bila je proteklog vikenda mjesto održavanja dvodnevnog pojedinačnog prvenstva države za dobnu skupinu do 18 godina. Na njemu je nastupilo četvero klinaca čakovečkog Željezničara, a ako zbog očiglednog pada forme baš ne novoj medalji, svakako smo se nadali najmanje jednom plasmanu u TOP 10.

Želje su ostale neostvarene prvenstveno iz razloga što niti jedan od naših kuglača nije uspio spojiti dva dobra nastupa već su odigrali po sistemu „toplo-hladno“, ili obrnuto. Dvojac koji je u subotu otvorio natjecanje bio je veoma slab. Stanislav Štrukelj srušio je tek 507, a Zvonimir Turk je bio vodeći samo u kategoriji promašaja (14) dok je u čunjevima (491) bio daleko na začelju. Optimizam je donio nastup Denisa Košaka (550), da bi se nakon njega možda i brojnim nastupima preforsirani Matija Vikert zaustavio već na 527.

Nedjeljno jutro proteklo je u dijametralno suprotnoj situaciji – Zvonimir Turk se značajno popravlja sa 540 drva, a još veći napredak bilježi Stanislav Štrukelj srušivši svoj najbolji rezultat sezone. Njegova 572 čunja su ukupno gledajući peti najjači rezultat vikenda, ali u zbroju sa subotnjih 507, plasman je bio daleko niže. Matija Vikert i u nedjelju mnogo čunjeva gubi pretežito pogađanjem dureva te gotovo u drvo ponavlja učinak od dan ranije (528). Denis Košak ne uspijeva ponoviti dobru subotnju igru, ostvaruje čak 43 čunja manje u pune (379-336) što se reflektira i na konačnom rezultatu (520).

Među preko 40 natjecatelja najbolju finalnu poziciju na kraju je zauzeo Stanislav Štrukelj sa 16.mjestom. Denis Košak bio je 19., a dionice reprezentativnog kandidata Matije Vikerta ozbiljno su poljuljane tek 22. mjestom. Zvonimir Turk se dočepao 31. pozicije.

3.HKL sjever

Na krilima veterana sezonu je pobjedom zaključio i Željezničar 2. Na gostovanju kod Obrtnika 2011 bili su bolji sa 5-3 i 38 čunjeva plusa. Lošim igrama Zvonimira Žinića (497) i Matije Vikert (501) Željo je pao u debeli minus, a poen nade na početku je držao samo odličan rezultat Anđelka Crnčeca (564). Kako se u kuglanju situacija lako preokrene unutar samo jednog seta demonstrirao je prije svih Franjo Božak sa rijetko viđenih, a njemu osobno nikad doživljenim 171 čunjom (76 čišćenje !!!!). Takav izvanserijski set činio mu je značajan udio u osobnom rekordu od 597 drva i to u prvom doticaju sa varaždinskom kuglanom. Neočekivani preokret potvrdio je Nikola Matoša (523) osvojivši poen vrijedan pobjede. Predzadnje mjesto na tablici za Željo 2 nije baš zavidna pozicija, a još više brine čak osam bodova manje nego lani. No, ova je ekipa svoj zadatak ispunila kako osvajanjem državnih medalja u mlađim dobnim kategorijama tako i vrlo uspješnim popunjavanjem rupa prve momčadi što se u nekoliko navrata pokazalo i krajnje presudnim.

Čestitke kuglačima KK "Dubravčan" iz Donje Dubrave na osvojenom prvenstvu te promociji u viši rang, kao i gradskim rivalima iz KK "Prosvjetar" na pokalu za treće mjesto.

15.04.2013.

2.HKL sjever

REMI ZA KRAJ

 

Psihički ispražnjeni i radnim tjednom iscrpljeni kuglači Željezničara su kod MIVa popunili i statističku rubriku neriješenih ishoda kada su u slaboj utakmici izvukli 4-4. Već se više puta tokom sezone pokazalo da Željezničarima zbog prirode zaposljenja većeg dijela kuglača ne odgovaraju termini utakmica petkom kada se na staze stiže direktno iz kamiona, sa dizalice ili pa kakvih drugih strojeva. Iako je postojala želja da se ligaški dio natjecanja privede kraju pobjedom, prošlotjedni gubitak naslova ostavio je određenog traga na kuglačima pa je voljni moment ipak bio na nešto nižem stupnju.

Sve je krenulo idealno za Željo jer su poveli sa 3-0 i 44 plusa. Najveći obol tome je naravno dao Bojan Košak zadržavši svoj visoki standard sa 584 čunja. I drugi član familije Košak bio je uspješan – Denisu je za poen bio dovoljan rezultat od skromnih 519. Kako su još i Andriji Crnčecu (542) devetke u završnim hicima pojedinih setova padale u serijama kao da mu je rođendan, anuliravši time rekordnih 9 promašaja, sa za čunj osvojenim duelom Željo je imao savršen start.

Početak nastavka nije dao naslutiti da bi puni plijen mogao izmaknuti Željezničaru jer je i druga trojka momčadi nakon 60 hitaca povećala prednost na 64 drva viška. Predrag Turk (535), Mladen Grašić (554) i Goran Vrček (537) stazu prije kraja vodili su svaki svoje protivnike sa po 2-1 u setovima, a i 31 čunj je još bio plusa na kontu. No, u finišu svi tijekom nekoliko izmjena zaredom ruše po niskih 130, dopustivši da za MIV poene uzmu Ivan Silić (552) i Stanko Dugi (599) pri čemu je upravo Dugi u završnici donio konačnih 11 čunjeva veći ukupni rezultat varaždinskoj momčadi kada je spojio dva „svemirska“ seta od 173+164.

Analizirajući sezonu, Željezničar je pobjeđivao tamo gdje su drugi u pravilu polomili zube (Sisak, Lepogava, Kutina), ali je isto tako jedini sa vrha bodove doslovce prosuo kod posljednje Ciglenice, što je zajedno sa domaćim jesenskim porazom od Lepoglave na malom rezultatu (3260) i ključni minus u konačnom zbroju. Prvak je Bjelovar koji će u kvalifikacije za najviši rang, a o ishodu istih ovisit će sudbina Obrtnika iz Krapinskih Toplica, dok iz lige zasigurno ispada Ciglenica, unatoč tome što u svojim redovima imaju trećeg igrača prvenstva. U posljednjem kolu najmanji pehar je ugrabio Zanatlija iz Siska. Od ovosezonskih novajlija u ligi najugodnije je iznenađenje varaždinski Željezničar koji je dugo vremena bio i vodeći da bi sa nekoliko izgubljenih utakmica u svega par čunjeva na kraju pao na četvrtu poziciju. Zabok je kao „rookie“ također osigurao opstanak i novu priliku da dogodine napada vrh.

Priznanja...

LOKOMOTIVE KOŠAK & TURK

 

Momčad Željezničara se osim ekipnog ligaškog uspjeha može pohvaliti i individualnim dosezima svojeg dvojca koji je na vlastitim leđima vukao klub tokom cijele sezone. Bojan Košak i Predrag Turk ostvarili su učinke zbog kojih će ovu sportsku godinu pamtiti doživotno.

U poretku za igrača lige Bojan Košak je od prvog do posljednjeg kola bio vodeći kuglač te je ligaškim prosjekom od 588,20 čunjeva premoćno potvrdio titulu koju je i kroz pojedinačna natjecanja već  bio stekao - najboljeg kuglača u regiji (a i šire). Interesantno, Košaku je trebalo točno jedno desetljeće da od najboljeg igrača 3. lige dogura do najjačeg pojedinca u rangu više.

Predrag Turk pa se može pohvaliti jedinstvenim statističkim učinkom – stopostotnom uspješnošću u duelima budući je u 22 kola osvojio jednako toliko pojedinačnih poena što je u praksi značilo da svaki Željezničarov protivnik uvijek starta „s hendikepom“ od poena minusa koji će sigurno uzeti Turk.

I dok će dio kuglača već na odmor, Turk i Košak nastavljaju s redovitim aktivnostima. Turk će predvoditi svoju momčad u ljetnoj sprint ligi Varaždinskog kuglačkog saveza, dok je puno veći zalogaj pred Košakom čije su ambicije izboriti mjesto u reprezentaciji Hrvatske koja će krajem svibnja put svjetskog prvenstva. A da bi ostao u optimalnom psihofizičkom izdanju pred reprezentativne pripreme pobrinuo se njegov osobni sponzor – Toplice Sveti Martin – koji će mu omogućiti kvalitetnu rekuperaciju nakon napornih kuglačkih treninga na čakovečkoj Mladosti.

3.HKL sjever

08.04.2013.

2.HKL sjever

ŽELJO IZGORIO U ŽELJI

 

Željezničar nije uspio – titula prvaka otputovala je u pravcu Bjelovara koji je u međusobnom ogledu za ligaški naslov na Mladosti slavio sa 5-3 uz 47 drva plusa. Navijači su na dupkom ispunjenoj čakovečkoj kuglani stvorili ozračje dostojno derbija sezone, a huk iz unutrašnjosti stadiona u potpunosti je nadglasao publiku s „prvog kata“ čiji su sportaši mogli samo sanjati takvu strastvenu atmosferu svojih kibica.

Utakmica je usmjerena na mlin gostiju u samome začetku kada su u daleko najlošijem dijelu dvoboja Bjelovarčani poveli sa 2-0 i 49 razlike. Iako su  do kraja susreta uzeli još samo jedan duel, stečena prednost sa starta pokazala se nedostižnom za Željezničare. Važnost otvaranja utakmice koja donosi titulu predstavljala je veliko psihičko breme na postavama obje momčadi pa je prvih 60 kugli i kod jednih i kod drugih bila muka kao kod vađenja zdravog zuba. Igra u grču skratila je ruke i neusporedivo iskusnijim kuglačima Bjelovara te su u tom periodu Štefoić i Kasumović imali po nevjerojatno malih 263 odnosno 252 čunja, a što Željezničarovi Andrija Crnčec (266) i Goran Vrček (246) nisu uspjevali iskoristiti na pravi način. Čak štoviše, unatoč tome što je pritisak pobjede bio na strani gostiju, neizmjerna želja za uspjehom više je sputavala domaće igrače kod kojih se desila klasična „vuzmenka“ – izgorjeli u htijenju da ugrabe rijetko pruženu priliku. U takvom stanju unutar vlastitih glava prvi su se „okova“ oslobodili kuglači Bjelovara – Kasumović je u nastavku potegao sa 296 na ukupnih 548, čemu Vrček (522) ni uz znatno izboljšanu igru (276) nije mogao parirati već je ostao minus akumuliran lošom prvom dionicom (113). Crnčec je izjednačenu borbu vodio tokom prve tri staze u kojima je doduše skupio vodstvo od 2-1, ali je pri omjerima niskih rezultata unutar svakog pojedinog seta (133-130, 133-133, 130-130) već tu trebao osigurati poen. Kako je Crnčec (524) to propustio, stigla je kazna – dopustio je Štefoiću (547) da se razigra u zadnjoj izmjeni (154), a sam pogubljen otvaranjem dureva i bez ijedne skinute pozicije cijelog dana (čišćenje=160) pogurnuo  Bjelovar prema pobjedi prometnuvši se u tragičara jer je već u tom trenu bilo jasno da će upravo taj poen nedostajati Željezničaru.

Boju na lice simpatizerima čakovečke ekipe vratili su Predrag Turk i Mladen Grašić. Turk je pružio izvanrednu partiju u kojoj je sa 4-0 „pomeo“ drugog igrača lige Betlehema. Duel kapetana na svakoj se stazi igrao praktični u egalu i svaki put je Turk bio taj koji je imao rješenje više za pokoji čunj plusa do ukupnog omjera od 589-570. Slavljenik Grašić uhvatio je kontinuitet vrlo dobrih nastupa te je u napetoj borbi sa 560 prema 551 iščupao poen Vokšanu pri čemu je jedan od ključnih momenata bila devetka u završnim hicima drugog seta kojom se Grašić doveo u poziciju da izjednači rezultat susreta. U zadnji blok ušlo se sa 2-2 dok je prednost u čunjevima i dalje bila u korist Bjelovara, ali je smanjena na 21 drvo pa su nade u pozitivan ishod još uvijek živjele, tim više što je za Željo još imao nastupiti Bojan Košak, a uz njega i Matija Vikert. Bjelovar je za kraj sačuvao dvojicu svojih bombardera – Šanteka i Košutića.

Mlađahni Vikert ubrzo je postao žrtva kombinacije pada forme posljednjih tjedana te opterećenja koje donosi igranje u zadnjem paru ovako važne utakmice. Košutić mu se nudio u uvodu, ali nakon što je i uz dvije devetke Vikert očistio samo 36 za 125 u početnom setu, trener Žinić ponovo pokazuje da ima dobar „nos“ pa pravodobnom reakcijom u igru šalje drugog šesnaestogodišnjaka - Denisa Košaka. Sa dvojicom Košaka na stazama Željezničarove akcije ponovo su živnule. Denis je iznimnom predstavom iznad svih očekivanja kroz dva seta (151+154) držao egal u srazu sa Košutićem iako je Košutić u tom dijelu pune gađao 109+105. S druge strane Bojan (293) je poveo sa 2-0 protiv Šanteka (287), ali kada je tokom treće dionice, u kojoj su obojica Košaka imala po 102 u pune i unatoč tome gubili (gosti 100+105), očistio za njega nesvojstvenih 36, Bjelovar se ponovo odvojio na 45 čunjeva prednosti te sigurno grabio prema pobjedi. Na tren je u samom finišu tračak nade nanovo ponudio Bojan (145, ukupno 576) skinuvši dio minusa u odnosu na Šanteka (129, ukupno 568), no Denis nije izdržao u nametnutom visokom ritmu do kraja te je nešto lošijom završnicom (87+30) morao priznati premoć Košutiću sa konačnih 547-581. Željezničari su još jednom pokazali da su veliki sportaši i u porazu prezentiravši srčanu borbenost do samog kraja, a potom korektno čestitajući gostima na pobjedi.

Utakmicu se tražeći uzrok poraza može secirati iz različitih kuteva – nesporno je da je Bjelovar nudio mogućnost, posebice u samom početku, ali je također nesporno i da su gosti srušili ukupno 3365 što Željezničaru na domaćoj kuglani nije uspjelo cijelu sezonu. Opet s druge strane, iako je Željo bio lošiji za ukupno 47 drva, do željenog remija ga je zapravo dijelio samo čunj – onaj jedan Crnčecov iz nekog od dva seta koje je na 133 i 130 podijelio sa Štefoićem. Isto tako, tu je faktor sreće ili možda bolje rečeno prevladavanja snage nad tehnikom – dok Bojan Košak primjerice sa 7 savršenih identičnih lohova nema ni 6 prosjek u pune, gostujući bombarderi lutajući lijevo-desno (posebice Košutić) samo na jačinu hica dobivaju svaki po 30tak pa i više „nevinih“ drva gratis. O iskustvu da i ne pričamo – Bjelovar si može priuštiti da uz punu postavu igrača sa određenim prvoligaškim stažom još nekolicinu njih ima i u rezervi, dok Željezničar igra sa dvojicom golobradih mladića (Vikert i mlađi Košak) koji su samo dobitak za budućnost i nitko im nema pravo prigovoriti niti za eventualni čunj manjka. Uz njih tu su i igrači kojima je ovo ili prva prava sezona na ovome nivou (Vrček) ili pa prva aklimatizacijska sezona u klubu (Grašić i Žnidarić) te „baksuz“ Crnčec (peto drugoligaško srebro u zadnjih 6 sezona).

Kada je prošao početni žal za izgubljenom titulom, čime su doduše možda čak i odahnuli u upravi kluba budući da ne postoje materijalni resursi kojima bi takav potencijalni uspjeh ispratili ni kroz prvoligaške kvalifikacije, a kamoli tek eventualnim ulaskom u najviši rang natjecanja, u Željezničaru su postali svjesni da je njihova sportska godina itekako uspješna te da su s ovim kadrom u kojem su tek dvojica ekstra i pouzdanih kuglača (Košak i Turk) postigli ostvarenje iz klupskih top 5 kroz 35 godišnju povijest što su potom dostojno i proslavili. Samo usporedbe radi, lani se sa znatno renomiranijim kadrom završilo kao trećeplasirani, a ove godine u leđa im gledaju vječni predsezonski „prvaci“ (Lepoglava), prvoligaški ambiciozni varaždinski imenjak te nadasve „krema“ međimurskog kuglanja na plaćenom radu u Zaboku koja će se morati zadovoljiti  tek sredinom tablice.

U zadnjem kolu Željezničar gostuje u petak kod MIVa, a iako je bodovno gledano susret bez ikakvog značaja za bilo koju od momčadi, bilo bi lijepo sezonu okončati pobjedom za vlastiti gušt te makar još i samo prenoćiti na prvom mjestu budući da Bjelovar posljednju utakmicu igra dan kasnije. Ali kako se radi o domaćem gradskom dvoboju sa Sirelom, u Željezničaru nemaju iluzije da bi se tu još nešto moglo promjeniti u poretku na tablici.






01.04.2013.

2.HKL sjever

BITKA ZA TITULU

 

Tridesetim bodom u sezoni Željezničar je zasjeo na čelnu poziciju. U zaostaloj utakmici 18.kola Željezničari nisu dopustili nikakvo iznenađenje već su malo jačim treningom odradili tekmu protiv Ciglenice koja je postignutim rezultatom u Čakovcu (3115) bila na tragu trećeligaša ili čak i slabije od toga te samo potvrdila ovogodišnju lošu sezonu zbog čega od jeseni i seli u niži rang.  A upravo bi se Ciglenica mogla pokazati na kraju godine kao ključna utakmica u kojoj su jesenas Željezničari za 9 čunjeva ispustili presudne bodove.

Ovog puta za 7-1 pobjedu uz 186 razlike bio je dovoljan praktično već i samo Bojan Košak koji je na startu još jednim u nizu vrhunskih ostvarenja sa 593 čunja uz poen donio i okruglih 100 drva prednosti. Kada je u paru s njim još i „živac“ Matija Vikert (533) na prevaru, tj. setove iščupao poen Luki del Ponteu (548, od čega 300 u prvih 60) utakmica je već bila odlučena. Košak je zadržao visoki vlastiti prosjek, a Vikert pa je i dalje neporažen u duelima među „velikim dečkima“. Srednja dionica donijela je još dva poena Željezničaru. Mladen Grašić otvorio je sa u Čakovcu rijetko viđanih 166, da bi uz oscilacije do kraja stigao na nivo koji se i inače od njega traži oborivši 564 čunja. Indisponiranog Gorana Vrčeka (254) zamjenio je mlađi Košak, Denis, kojem je 265 drva bilo dovoljno da u zbroju donese momčadi četvrti poen. U završnici Predrag Turk (557) se više borio sam protiv sebe nego da je u suparniku imao konkurenciju, dok je jedini poen gostima prepustio Andrija Crnčec (535) kojeg je svladao najbolji gostujući igrač, Salvador (557).

Najmanje tjedan dana Željezničar će uživati na vrhu tablice – a da bi se tamo i trajno fiksirao, trebat će slaviti u derbiju prvenstva kada u subotu u sklopu predzadnjeg kola ugošćuje Bjelovar. Pobjedom Željezničara prvenstvo bi već i matematički bilo rješeno – bilo kakav drugi ishod prolongirao bi odluku za tjedan dana, s time da se u Žejezničaru ne bi protivili remiju s kojim bi još uvijek ostali na „pole-positionu“, dok bi poraz značio da Bjelovar ima topa fore. Na strani Željezničara bit će domaći teren, samim time nadamo se i glasna podrška publike, a jednaku ulogu mogla bi igrati i rasterećenost u domaćim redovima. Jer ciljevi postavljeni pred čakovečki klub uoči početka sezone bili su čvrsta sredina tablice uz eventualno uključivanje u borbu za treće mjesto. Pošto su sada već u bilo kakvom raspletu do kraja osigurali najmanje drugu poziciju, Željezničari su i više nego premašili ono što se od njih očekivalo. S druge strane Bjelovar je mnogo uložio u ekipu s jasnim motivom da osvoje prvenstvo i kroz kvalifikacije se plasiraju u najviši rang te je sve drugo za njih neuspjeh pa će stoga na njima biti i doza rezultatskog pritiska. Kada su nakon prvog dijela sezone bili u bodovnom minusu, na zimu su posegnuli za novim pojačanjima koja su u amaterskim kuglačkim okvirima plaćena pozamašnim svotama. Željezničar kroz prvenstvo vuku tek dvojica ekstra kuglača – Košak i Turk, uz koje koračaju i golobradi mladići kojima još fali ohoho i do punoljetnosti. Suprotno od toga, Bjelovar ima iskusnu udarnu šestorku koja iza sebe već ima niz godina prvoligaškog statusa. Tko će se u takvim odnosima snaga bolje snaći, dođite provjeriti u subotu od 16 sati na Mladosti.

3.HKL sjever

Zanatlija se primaknuo gornjem dijelu pobjedom 6-2 nad drugom ekipom čakovečkog Željezničara. Četiri vrlo dobra učinka uz tek dvojicu slabijih bili su dovoljni da Zanatliji donesu 63 čunja plusa jer je kod Želje situacija bila upravo obratna sa samo dva i pol raspoložena kuglača. Zanatlijin kvartet za pohvalu predvodio je Radovan Leskovar (557), a priključili su mu se Damir Grašić (544), Franjo Gosarić (540) te Ivica Petković (538). Za Željo je nakon dugo vremena zaigrao i trener Anđelko Crnčec te sa 550 pokazao svojim pulenima kako bi to trebalo i kod njih izgledati. Pratio ga je tek Denis Košak (537) i koliko toliko Luka Štrukelj (523) što uz ove sezone raritetnih 487 Matije Vikerta nije ni približno bilo dovoljno da se uzmu bodovi.

25.03.2013.

2.HKL sjever

NA KORAK DO VRHA

 

Željezničar se primaknuo za još jednu stepenicu prema vodećoj poziciji. Seriju od tri domaće utakmice u nizu otvorili su u 20. kolu pobjedom nad uvijek neugodnom Zanatlijom iz Siska. Gosti su na put kući ispraćeni sa 6-2 i 91 čunjom viška u korist Željezničara, a susret je riješen već nakon dva bloka kuglača tokom kojih je Željo uzeo sva četiri duela i stvorio prednost od 106 drva plusa.

Kada ti početni igrači otvore set sa 155 i 154, rijetko koji protivnik se može tog dana nadati dobrome. A upravo su tako u dvoboj krenuli Predrag Turk i Goran Vrček nametnuvši se autoritativno kao „gazde u svom dvorištu“. Unatoč tome što je Turk u svom stilu igrao tek svaku drugu stazu (155-130-158-133), njegovih ukupno 576 čunjeva bilo je nedostižno za Crnogorca (549). Drugu polovicu nominalno najjačeg sisačkog para u džep je strpao Vrček (556), pobjedivši Maria Išeka (544). Vodstvo su poduplali Matija Vikert i Andrija Crnčec. Za dvije loše dionice u pune (77 i 83) Crnčec (567) se iskupio kroz čišćenje (218) ne prepustivši Mirniću (507) ni set. (Pre)nervozni Vikert i dalje se može pohvaliti stopostotnom duel statistikom unutar druge lige, iako je igra u subotu bila daleko od željene. No, Ramić (516) nije znao iskoristiti Vikertov (523) loš dan. I kad se već u slavljeničkom ozračju čekalo da Bojan Košak te Mladen Grašić obave formalnost zadnjeg bloka, svjedočili smo raritetnim trenucima. Naime, Košaku se dogodilo da u svom dvoboju ostane na samo pola osvojenog seta. Zasluga je to s jedne strane iznenađujuće odličnog Došena (585), dok je prste u svemu imala i čakovečka kuglana koja je kvalitetno „pokrala“ Košaka (576) što se osjetilo baš u svakoj dionici koje je uslijed loših pozicija frustrirani Košak gubio sa 2, 3 ili 4 čunja, pri čemu uvodnu stazu na čak 156 srušenih drva. No, Željezničarova pobjeda niti u jednom trenutku nije bila u opasnosti, samo je ona u konačnici izražena nešto manjom poen razlikom. Tome je kumovao i Grašić (517) koji ne bi smio dopuštati da mu individualni poeni izmiču na tako niskim rezultatima s obzirom da ga je Prpić porazio sa svega 523 čunja.

3.HKL sjever

18.03.2013.

2.HKL sjever

RAPSODIJA U PLAVOM

Izvješće sa napeto iščekivanog susreta Željezničara u gostima kod Lepoglave obilježit će rječica „NAJ“ i to u pozitivnom kontekstu s obzirom da su Željezničar i njegovi igrači po mnogim parametrima ostvarili najbolji učinak ne samo tokom ove sezone, već i gledano godinu unatrag. Iako im kladioničarske prognoze nisu išle na ruku, jer im od nepristranih igrača nitko nije davao šanse, Željezničar je naprosto protutnjao preko Lepoglave prije nego što su se ovi uopće snašli. Lepoglava koja je u top formi i definitivno jedna od „najvrućijih“ momčadi proteklih mjesec dana srušila je na svojoj kuglani ponovo visokih 3378, a usprkos tome ni u jednom trenutku nisu Željezničaru bili ni blizu. Jer Željezničar je naprosto briljirao oborivši 3451 čunj što u klubu ne pamte još od njihovih prvoligaških dana, a uz ponovo apsolutno pogođene parove od strane trenera Žinića konačni rezultat je bio visokih 7-1 za čakovečki sastav.

Ulazak svakog bloka Željezničarovih kuglača bio je furiozan i na nivou koji se rijetko viđa unutar drugoligaškog okruženja na sjeveru što je za učinak imalo da su već od samog starta stekli prednost koju nisu do kraja ni u jednom trenu ispuštali. Matija Vikert započeo je sa 144, od Bojana Košaka se 151 očekivalo, dok je start sa 154 Gorana Vrčeka i više nego ugodno iznenađenje. U zbroju, nakon svega 30 kugli po igraču Željo je već bio u plusu od 57, a ispod toga razlika gotovo da se više nije ni spuštala. Bojan Košak nastavio je u istom ritmu i dalje (154) i tek mu je kriza tokom treće dionice (133) unekoliko zakomplicirala situaciju jer je dopustio Stjepanu Vrčeku da se po slabijem ulasku (274) vrati u igru. Zato se na zadnjoj stazi (161-159) pokazalo od kakvog je materijala Bojan Košak (599) sazdan kada je vrhunskom igrom, savršenom prihičkom stabilnošću i smirenošću porazio najboljeg kuglača Lepoglave, Stjepana Vrčeka (587). Matija Vikert je sa nekoliko ribica, također unutar trećeg seta, dao prividnu šansu Posavcu (538), ali sigurna završnica i zadržana stopostotna uspješnost u duelima  potvrdila je Vikerta (558) kao glavni dobitak i veliko pojačanje proljetnog dijela sezone. Goran Vrček je nakon neuvjerljivih predstava bio na rubu da mjesto u sastavu prepusti drugima, što ga je samo potaknulo na dodatni angažman te „petokolonašku“ infiltraciju na trening varaždinske kuglane. A koliko mu je to koristilo najbolje govore njegove subotnje brojke. Hrabra odluka da u ovako važnoj utakmici promjeni od samog početka loh pokazala se iznimno uspješnom. Niz 154-152-154 njegova je najbolja dionica 90 kugli u životu i samo pad koncentracije (ili manjak sekundanta) tokom četvrte izmjene (121) razlog su što Goran Vrček nije upisao osobni rekord, ali svakako je sa 581 čunjom zabilježio svoju daleko najbolju partiju ove sezone te na najbolji način opravdao pruženo mu povjerenje učinivši da Špac (555) kraj njega ostane posve nekonkurentan.

Ako je 3-0 i plus 58 za Željezničar na polovici utakmice djelovalo pomalo nestvarno, ne znamo kako opisati ono što su Mladen Grašić, Predrag Turk i Andrija Crnčec učinili Lepoglavi u svojih početnih 30 hitaca. Tokom samo uvodne staze ovaj je trio prednost Željezničara i više nego udvostručio na nevjerojatnih 127 drva. Pri tome su bez greške, čak i uz ponešto peha kod pozicija, igrali Grašić te Crnčec, svaki sa po 161, dok je Turk za njima „kaskao“ na 156. U tom momentu pobjednik je praktično bio već odlučen, a da eventualno ne dođe pod znak pitanja pobrinuli su se i u nastavku prije svih Grašić i Crnčec koji su se pratili i dalje sa 306 na pola svojih nastupa. Najveće komplikacije Željezničaru nisu priuštili kuglači Lepoglave, već kvar kuglane u 68. hicu druge runde koji je izazvao prekid. Zbog propadanje ploče koja kugle dovodi do elevatora na stazama 5 i 6, utakmica se sukladno propisima morala nastaviti samo na stazama 1-4 pa su Predrag Turk i Mladen Vresk poslani na čekanje. Još jedna dulja stanka desila se pred završni set uslijed reprogramiranja kompjuterskog sustava kuglane, a to hlađenje je najviše naštetilo Crnčecu koji je nakon 452 drva u 90 okončao sa 120 za ukupnih 572 što mu je bilo sasvim dovoljno za poen protiv Hutena (565). Mladen Grašić također je prema kraju svog nastupa padao u igri, ali je i on sa 571 čunjem ostvario svoju najbolju partiju u dresu Željezničara dok je poen od Tvaroga (569) izgubio na setove. Nakon svih, na staze su se vratili Predrag Turk i Mladen Vresk, a u 52 kugle zadržati kapital od 64 drva viška bio je jedini zadatak Turka. Turk (570) ne samo da je održao razliku nego ju je i za par čunjeva nadogradio te uz to Vresku (564) uzeo i poen za konačnih 7-1 uz 73 čunja prednosti.

Na odličnu igru našeg kluba nadovezao se poraz vodećeg Bjelovara u Sisku, te domaći porazi varaždinskog imenjaka od Kutine i Zaboka od Krapinskih Toplica. Kada sve to sumiramo, Željezničar je praktično osigurao najmanje drugu poziciju na tablici nekoliko kola prije kraja prvenstva. Do njene potvrde potrebna su još dva domaća uspjeha – u subotu kada sa maksimalnim oprezom treba pristupiti dvoboju protiv Siska te na veliki petak kada će odrađivati zaostatak sa fenjerašom iz Ciglenice. Ukoliko se ostvare pobjede u ta dva predstojeća ogleda, Željezničar će preuzeti i vrh tablice, s obzirom da je sada samo bod iza lidera, uz naravno utakmicu manje. A tada bi se početkom travnja, u predzadnjem kolu na čakovečkoj Mladosti sučelili za titulu prsa o prsa sa Bjelovarom koji je puno uložio u ovu sezonu i sve osim naslova prvaka za njih će biti neuspjeh.

3.HKL sjever

11.03.2013.

PH U18 - ekipno

 

2.HKL sjever

Bojan Košak osjetio je atmosferu reprezentativnog okruženja tokom putovanja i nastupa na prijateljskoj utakmici selekcija Slovačke i Hrvatske koja se u subotu odigrala u Bratislavi. U svom debiju pod državnom zastavom Košak je srušio 601 čunj i time opravdao svoje pozivanje među najbolje, posebno imamo li u vidu da premijerni nastupi donose i dozu psihičkog pritiska. Hrvatska je bila maksimalno uvjerljiva i sa 8-0 pregazila domaćine, srušivši pritom gotovo nevjerojatnih 3955.

A zbog Košakovih inozemnih angažmana, Željezničar je bio prisiljen odgoditi utakmicu redovnog ligaškog kola pa će se zaostali susret sa Ciglenicom odigrati na veliki petak, 29.03. u 18 sati. Stoga su u Željezničaru tokom vikenda samo pratili zbivanja na ostalim stazama, a razvojem događaja mogu biti itekako zadovoljni. Doduše na temelju poen razlike pali su za jedno mjesto, ali ne zaboravimo da imaju i domaću utakmicu manje i to sam posljednjeplasiranim klubom. Rezultati koji su ih obradovali su dva remija – onaj varaždinskog Željezničara protiv MIVa, te neriješen ishod dvoboja Zanatlije Sisak i Lepoglave. Bjelovar je demonstrirao snagu sa 3588, a pobjedio je i Zabok skočivši na četvrtu poziciju.

Drugo teško gostovanje u nizu Željezničare će suprotstaviti Lepoglavi koja posljednjih tjedana pokazuje top formu. Da bi mogli računati na bodove, trebat će ići blizu 3400, ako ne i više, a ne sumnjamo da će im u tome pomoći navijači u subotu na Dravi od 18 sati.

3.HKL sjever

05.03.2013.

2.HKL sjever

NA DRAVI „POTOPILI“ IMENJAKA

 

Derbi utakmica kola između dva Željezničara na kuglani „Drava“ još je jednom u prvi plan izbacila borbeni momčadski duh čakovečke momčadi. U direktnom dvoboju za trenutno drugu poziciju na tablici puni plijen odnio je međimurski klub. Iako su na punim tribinama brojčano ravnopravni bili navijači obiju momčadi, neusporedivo glasniju podršku dobivao je naš klub za što su im se igrači odužili pobjedom koja je paradoksalno izražena većom razlikom u poenima nego u ukupnim čunjevima – bilo je 6-2 uz samo 3 čunja plusa za čakovečki Željo. Koliki su respekt gajili jedni prema drugima u dobroj mjeri ocrtava podatak da su oba trenera mnogo taktizirala i „skrivala“ igrače – tako su Varaždinci u prvom „poluvremenu“ odlučili kroz zamjene sva tri svoja igrača podesiti prema gostujućoj postavi, dok je čakovečki trener Žinić isti potez povukao u nastavku – i još jednom pogodio u potpunosti.

Visoki ulog rezultirao je nervoznim početkom u kojem je bačeno dosta kugli prije nego što su brojke postale adekvatne razini susreta. Prvi su svoje brige oko duela riješili Andrija Crnčec i Goran Vrček, s time da ga je Crnčec osvojio, a Vrček izgubio. Crnčec je praktično svu razliku stekao iskoristivši katastrofalni ulazak domaćeg igrača iznenađenja, Večerića, koji u prvom setu ruši svega 105. Tako su Varaždinci već nakon samo 30 kugli bili prisiljeni iskoristiti i svoju posljednju zamjenu. Keretić je doduše odnio drugi set (133-134) zahvaljujući Crnčecovom poklonu u vidu četiri ribice, da bi Crnčec prvi poen za Željo osigurao u narednoj izmjeni (152-144) u kojoj je i uz ne baš naklonjenu stazu (4 otvora u nizu ostaje rasparenih 7) sagradio nedostižnu prednost (419-383) koju je dobrom igrom očuvao do kraja nastupa (568-533). Vrčekova priča je posve suprotna. Slabom igrom od početka (255) „tražio“ je zamjenu, trenutak oklijevanja previše kod trenera i Vrček je stvorio još veći zaostatak  u trećoj dionici (116-147) pa se zadnja staza svela na borbu za petsto do koje brojke (504) je stigao devetkom u posljenjoj kugli, dopustivši tako Kancijanu (558) da mu nabije veliki minus. Na čijoj će strani biti bodovna i psihološka prednost odlučivalo se u dvoboju Predraga Turka i Kaniškog. Turk je poveo sa 2-0 (276-263), da bi nakon lošeg trećeg seta bio već u zaostatku sa čunjevima (403-407) te se morao izvlačiti u završnoj dionici (153-133) čime je Čakovčanima osigurao vodstvo od 2-1, iako su kod momčadskog zbira 3 čunja bila u korist Varaždinaca.

U drugom dijelu trener Žinić je postavio Bojana Košaka na Bajera, Denisa Košaka na Kreša te Matiju Vikerta na Jagića. Familija Košak nije briljirala na startu (136 i 131), posebice Denis (80 u pune) te je na zagrijavanje već bio poslan Grašić jer se na semaforu minus podebljao na 26 drva, a sve to uz pravu rapsodiju Vikerta koji je doslovce uništavao Jagića. Jagić je krenuo sa 102 u pune, imao 152 u uvodnom setu – a u niti jednom trenutku nije vodio. Izvanserijske pune (109) Vikert je sačuvao i kroz čišćenje za 154 drva vrijedan set. Identičnih 154 ruši i na drugoj stazi za neočekivanu prednost od 308-288, koju i uz manje sudačke nekorektnosti uspjeva kontrolirati tokom trećeg seta (142-146). Kroz srednje dionice i uz pehove kod otvora majstorski povlači  Bojan Košak (154+164), a Denis ruši također pristojnih 136+133 te prije zadnjeg seta Čakovčani imaju 15tak čunjeva viška. Glede ishoda utakmice još su uvijek moguća sva tri kladioničarska tipa. Kombinacija psihičkog pražnjenja, treme i fizički zahtjevne utakmice dovodi kod klinaca do značajnog pada igre na kraju, osobito izraženog kod Denisa Košaka (118, ukupno 518), dok odlični Vikert (583) jedva uspijeva sačuvati poen pred prijetećim Jagićem (576). U takvoj situaciji još se jednom kao pouzdani matchwinner dokazao Bojan Košak koji je prateći sve staze i ukupne zbrojeve dovukao klub do pobjede. Uz puno znanja, trebalo je imati i mnogo sreće jer kada se stvari sagledaju s odmakom ispada da su u završnom čišćenju utakmicu u rukama imali Varaždinci kojima je to omogućio Kreš (552) serijom 8-1,9,8-1 da bi sve uprskao taktički krajnje nediscipliniranom igrom kada nakon otvora „niskih 5“ u 113.hicu više nije imao prelaz (3 promašaja i 4 puta po drvo). Nakon „ljuljajuće“ osmice, zadnji hitac na drvo promašuje i Bajer (572), dok Jagić ciljajući sa 119. kuglom na devetku probija dur 3. Samo po hitac su još ostali Jagiću i Bojanu Košaku, a na semaforu je bilo 3329-3329, s time da su Međimurci već imali četiri individualna poena u džepu i barem bod za remi. Jagić pogađa dame 2, Bojan Košak savršenom kuglom ruši svih pet drva pozicije koja mu je ostala (lijeva strana i desni pavlek), svoj rezultat dovodi do reprezentativnih 605 i sa ukupno tri drva viška momčadskog učinka izaziva veliko slavlje na dijelu tribina sa simpatizerima čakovečkog kluba.

HKS...

„ŽELJIN“ PONOS

 

Kontinuirano izvrsnim igrama u drugoligaškom prvenstvu, ali prije svega titulom državnog pojedinačnog viceprvaka Bojan Košak dočekao je novi vrhunac svoje karijere – reprezentativni poziv. U sklopu priprema za svibanjsko svjetsko ekipno prvenstvo reprezentacija Hrvatske će put Bratislave gdje će u subotu igrati protiv najbolje vrste Slovačke, a u njenom sastavu po prvi puta će biti i jedan član Željezničara. Nakon što su u minulim godinama državne boje u juniorskoj konkurenciji na svjetskim prvenstvima branili Nikola Turk i Bojan Plevnjak, Željezničar se sada može pohvaliti da ima i seniorskog reprezentativca. Čestitke Košaku već na samom pozivu, sa željom da kroz ostavrenja na prijateljskim utakmicama bezicira svoje mjesto i na konačnom popisu putnika.

Predstavljamo...

ZLATNI PAR

 

25.02.2013.

PH-U18 - parovi

VIKERT I KOŠAK - PRVACI HRVATSKE

 

Nakon mnogih srebrnih odličja i još više drvenih medalja unatrag 15 godina, Željezničar je napokon dočekao dan u kojem su njegovi kuglači zasjeli na sam vrh. Matija Vikert i Denis Košak donijeli su Željezničaru prvu titulu državnih prvaka i to u disciplini klasičnih parova koje natjecanje se za uzrast mlađih juniora (U18) odigravalo u Velikoj Gorici. Umjesto nedjeljnog ručka, Vikert i Košak su u središnjoj satnici dana visoko postavili letvicu koju do kraja prvenstva nitko nije uspio preskočiti.

Daleko bolji uvod imao je Košak (140), Vikert je kaskao sa 123, ali potom mu se otvorilo. Kroz srednje dionice Vikert već u pune (104+107) najavljuje velike stvari koje zatim nadograđuje i vrlo dobrim čišćenjem do impresivnih 308 u tom dijelu (156+152). Košak nakon 137 na drugoj stazi upada u probleme sa tek 81 u pune treće izmjene, što popravlja dobrim čišćenjem doguravši do 132. Nakon deset kugli završnog seta medalja se činila već veoma blizu (61+66), a razmišljanje o ukazanoj prilici kao da je stvorilo dodatni pritisak uslijed kojeg dolazi do pada koncentracije oba naša kuglača i nekoliko ishitrenih hitaca kojima se osipala prednost. Košak održava svoj nivo od 132 za ukupnih 541, dok Vikert ponavlja razinu igre iz početnog dijela (125) te sa 556 čunjeva pozicionira par Željezničara na vodeće mjesto sa 1097 drva, 27 plusa u odnosu na u tom trenu najbliže konkurente.

Prosjek od gotovo 550 nudio je optimizam da će u Željezničarove vitrine sletjeti nova medalja, ali je postojala i bojazan da su u nešto slabijoj završnici možda izgubljeni ključni čunjevi. Opasno su prijetili igrači Medveščaka sa 559 na pola, no na kraju su zaostali 20 drva, a po sličnoj formuli rasplelo se i kod svih koji su još kuglali do kasnih večernjih sati – Matija Vikert i Denis Košak ostali su nedostižni svima te su sasvim zasluženo ponijeli titulu državnih prvaka. Najviše im se približio par Centra iz Zagreba došavši do 1085 čunjeva, dok su igrači Konikoma iz  Osijeka srušili još drvo manje.

U nepuna dva mjeseca Željezničar je skupio cijeli komplet medalja sa državnih natjecanja – nakon pojedinačnog seniorskog srebra, bronce u tandemu mlađih juniora konačno i medalja najvrednijeg sjaja oko vrata. Denis Košak tako je po boji odličja nadmašio oca Bojana, a Matija Vikert sa dvije medalje u tri tjedna te što je još bitnije zapaženim igrama na visokom nivou kroz razna natjecanja pomalo kuca na vrata reprezentacije koja će početkom svibnja nastupati na svjetskom prvenstvu u madžarskom Zalaegerszegu.

Uz prvake, Željezničar je imao još jedan par sudjelujućih. Stanislav Štrukelj (528) i Zvonimir Turk (489) završili su na 13. mjestu, a za nešto više trebat će poraditi na osnovnim elementima igre – prije svega radi se o brojnim promašajima (19 zajedno) koji posljedično uništavaju rezultat u čišćenje (159+166), dok će Turk morati shvatiti i da se u pune odigrava prvo drvo jer se sa petnaestak dama po nastupu (323 u pune) ne može očekivati ozbiljno ostvarenje. Novu priliku za dokazivanje mlađi juniori imaju već kroz dva tjedna kada će u Čakovcu biti na rasporedu ekipno prvenstvo Hrvatske.

2.HKL sjever

POPRAVLJANJE "GOL" RAZLIKE

 

Upravno-natjecateljski vikend u Željezničaru. Nakon što su u petak na godišnjoj izvještajnoj skupštini kluba s jedne strane iznosili sve uspjehe ostvarene u minulom periodu, isto tako su morali izraziti i zabrinutost nad skromnim brojkama financijskog izvješća koje iz godine u godinu, usprkos krajnje racionalnom poslovanju, uslijed sve manjih prihoda poprima pomalo već alarmantne razmjere.

A subota je bila u redovno radnom ritmu. Na meniju „mljekari“ bjelovarske Sirele, a krajnje ozbiljan pristup nagrađen je prvim „nulovanjem“ protivnika ove sezone. Kao da im snijeg na cestama putem nije bio dovoljan, na Mladosti je bjelovarske kuglače zadesila nova nepogoda u smislu poraza od 8-0 uz 218 razlike. Gosti nisu imali niti jednog raspoloženog igrača, njihovi najveći rezultati (531 i 526) na razini su najslabijih iz redova Željezničara pa u takvom odnosu snaga onda ni ne čudi konačni ishod. Utakmicu je otvorio Predrag Turk sa okruglom šestoticom, Goran Vrček (530) podbeljao je vodstvo na 2-0, a udvostručili su ga Mladen Grašić (535) te Nikola Matoša (525) koji je jedini vodio izjednačen dvoboj sa suparnikom. Neravnopravne protivnike sa staza su ispratili Bojan Košak (557) i Andrija Crnčec (555).  

Učinci pobjede bili su višestruki – iako su se uz povoljan rasplet drugih susreta u Željezničaru nadali skoku na drugu poziciju, to se doduše nije dogodilo, ali je zaostatak za varaždinskim imenjakom na tom mjestu smanjen na samo bod, dok je istovremeno za bod povećan razmak u odnosu na četvrtoplasirani Sisak te je uz sve to još i značajno poboljšana poen razlika koja može na kraju prvenstva biti ključna. Mjesec ožujak bit će presudan za formiranje konačne pozicije na tablici, a u njemu je za Željezničar „prekopiran“ jesenski raspored iz studenog koji budi neugodna sjećanja. Naime, studeni je bio ne crna rupa već krater koji je znatno osiromašio Željezničarov bodovni konto budući da u tom periodu nisu osvojili ni bod već su nizom gubili od Željezničara Varaždin, Ciglenice i Lepoglave. Uz sve nabrojane, u ožujku je još i susret sa Siskom pa je jasno da će biti riječ o dvobojima sa vrha i za sam vrh prvenstvene ljestvice. Prvi od njih dolazi već u petak kada će u derbiju kola dva Željezničara na varaždinskoj Dravi voditi bitku za trenutno drugo mjesto na tablici.

3.HKL sjever

Dubravčan krupnim koracima grabi prema tituli. Na gostovanju u Čakovcu izbjegnuta je još jedna potencijalna mina u vidu ekipe Željezničara 2, iako im put do pobjede od 6-2 i 34 razlike nije bio lagan. Željezničar je bio ravnopravan tokom prvog bloka nakon kojeg su imali 1-1 i +2. Denis Košak (548) počistio (200) je Josipa Čižmešiju mlađeg (502), a za Dubravčan je izjednačio kapetan Saša Štefić (539), koji se osim poenom protiv Franje Božaka (495) može pohvaliti i nulom u rubrici promašaja. U srednjoj dionici Dubravčan preuzima kontrolu nad utakmicom. Franjo Miser (546) bez poteškoća dobiva Nikolu Turka (499), a presudnu prednost donosi Josip Čižmešija „Soso“ (540) u izjednačenom duelu sa Stanislavom Štrukeljom (533). Završnica je mogla biti neizvjesnija da je Nikola Matoša (497) imao bolji dan, ovako ni novi izvanredan učinak Matije Vikerta od 572 drva nije bio dostatan da Željezničar pomrsi račune Dubravčanu kod kojeg su u finišu tijek događaja kontrolirali Branko Horvat (532) te kombinacija Cenko-Fabić (145+377).

Željezničaru se ponovo dogodila pomalo paradoksalna situacija – imali su dvojicu najboljih igrača utakmice, od kojih Matija Vikert miljama ispred svih, a izgubili su susret. Razlog leži u onoj polovici momčadi koja nije prebacila ni 500, a kako i bi kad im zbrojevi čišćenja izgledaju 143-144-145. S druge strane Dubravčan je za još dva boda bliži naslovu prvaka te se vodstvo kluba polako može okretati uobličavanju konstrukcije za drugoligaški rang – kako one financijske tako i igračke kroz eventualna pojačanja.

18.02.2013.

2.HKL sjever

NA ZACRTANOM PUTU

Željezničar nije dopustio da ga praznovjerje oko (navodno) nesretnog broja trinaest poremeti u namjeri da u zaostaloj utakmici upravo trinaestog kola dođe do okrugle desete pobjede u sezoni te skoči na trenutno treće mjesto na tablici. Gostovanju kod Koprivnice pristupljeno je s maksimalnom ozbiljnošću, a više nego samog protivnika, koji se bori za opstanak u ligi, u čakovečkom su klubu gajili respekt prema zahtjevnoj kuglani. A njena specifičnost najbolje se dočarava brojkama koje govore da su Željezničari oborili točno 200 čunjeva manje u odnosu na vikend ranije – pred tjedan dana 3417 značilo je poraz dok je sada i 3217 bilo dostatno za pobjedu od 5-3 i 44 čunja viška. Unatoč naoko minimalnoj razlici u poenima te čak i usprkos činjenici da je Koprivnica odigrala svoju drugu najbolju domaću utakmicu sezone, Željezničar je relativno mirno i bez strepnje stigao do novih bodova, a sam omjer mogao je biti i uvjerljiviji da su se dueli malo drugačije poklopili.

Igranjem na šest staza razvoj događaja je često toliko dinamičan da se u samo nekoliko kugli rezultat izokrene naglavačke. Već uvodnim setom Matija Vikert (150, tri devetke u čišćenje), Predrag Turk (142) i Goran Vrček (147, čišćenje 63) nametnuli su se kao bolji protivnici i pokazali da Željo misli ozbiljno. Naravno, domaćini kojima svaki bod može značiti spas nisu se istog trena predali već su tokom startnog bloka bili dobar dio vremena ravnopravni, a čak su na momente prijetili i da povedu sa 2-1. U tom periodu najčvršća Željezničarova karika u duelu i sve važniji prvotimac bio je Matija Vikert (540) koji je prvi osigurao poen protiv Sirovca (517). Predrag Turk (520) je imao velikih problema u središnjem dijelu (122+124) te mu je samo neiskustvo mladog Betlehema (512, zadnji set 108) omogućilo da sa nevelika 132 čunja u finišu nadoknadi zaostatak od 1-2 i 16 drva minusa. Tim poenom ne samo da je sačuvao svoju 100% statistiku, nego je praktično prelomio utakmicu. Goran Vrček (543) bio je naš rezultatski najbolji pojedinac na početku utakmice uz nesreću da se namjerio na najraspoloženijeg domaćeg kuglača, Šegereca (548), koji tim poenom provizorno ostavlja šansu Koprivnici za eventualno iznenađenje.

Međutim, Bojan Košak bio je zicer za treći poen, dok su Nikola Matoša i Andrija Crnčec prvenstveno morali paziti da se ne rasipa stečena zaliha u čunjevima. Baš kao i njihovi suigrači nešto ranije i ova je trojka najbolje kuglanje prikazala u uvodnom setu. U nastavku jedino je Košak i na ostalim stazama suvereno gradio prednost nad Pigacom te je sa 60 čunjeva viška (573-513) gotovo sam imao pod kontrolom cijeli rasplet utakmice. Crnčec (532) je imao na kontu plus 10 do zadnje izmjene, ali ga je slabija druga polovica nastupa (277+255) u konačnici ipak koštala gubitka u odnosu na Maljaka (548). Matoša nije ponovio igru od pred desetak dana kada je na istom mjestu bio igrač utakmice, ali niti njegovo slabije čišćenje (152) uz koje niti nije mogao imati više od ukupnih 509 nije ni u jednom trenutku ugrozilo posve zasluženu pobjedu Željezničara.

Slijedeći protivnik na rasporedu je prilično nepredvidljiva momčad bjelovarske Sirele, Željezničar će imati prednost domaće kuglane, a nakon zadnjih rezultata i prilično širok kadar među kojim treba odabrati šestorku koja će sigurno donijeti pobjedu.

3.HKL sjever

Čakovečki dvoboj Prosvjetara i rezervne momčadi Željezničara očekivano je otišao na stranu Prosvjetara koji time ostaje u igri za visoki plasman na kraju prvenstva. Put do pobjede od 6-2 i 58 razlike Prosvjetaru je otvorio prvi par - Željezničara. Zvonimir Turk (476) i Radovan Knok (467) dopustili su Ninoslavu Mikacu (533) i Dragutinu Daniloviću (531) da naprave odstojanje od 121 čunja. Unatoč tome što je Željezničar 2 do kraja imao još dvojicu najboljih pojedinaca dana, takav minus bio je nenadoknadiv. Odlični Franjo Božak i Stanislav Štrukelj pokazali su svoja ponajbolja izdanja kada su srušili svaki po 562 za Željo, no nisu imali nikog u momčadi da ih kvalitetnije rezultatski isprati (Nikola Turk 518, Franjo Levačić 496). Tako su Prosvjetaru bila dovoljna petorica kuglača na razini od 530 (čunj gore-dolje), a za uspjeh im nije smetala ni loša igra Katarine Rašperger (491). Uz već ranije spomenuti dvojac Mikac-Danilović, čunjeve u pobjedu su ugradili Ivan Rođak (529), Ilija Višić (527) te kombinacija Stjepan Blažek (263) i Josip Šarić (265). Prosvjetar je u aktivnoj poziciji da napada drugo mjesto, a kada bi imali međimurske klubove na 1. i 2. mjestu bila bi to daleko najuspješnija trećeligaška sezona za naš kraj. S druge strane, uspješnost Željezničara 2 ne smije se mjeriti samo stanjem na tablici već ponajviše njenom prirodnom i primarnom funkcijom – regrutiranjem kuglača za prvu momčad u čemu su ove sezone iznimno uspješni i svakim danom sve više njihovih članova postaje neizostavnim kotačićima Željezničarove najbolje ekipe. 

MKS

11.02.2013.

2.HKL sjever

UZDIGNUTE GLAVE I U PORAZU

 

Željezničar je u Zaboku protiv istoimenog domaćina, a kojeg sačinjavaju mahom međimurski kuglači, plesao od ruba katastrofe do rijetko viđenog preokreta da bi na kraju ipak bio minimalno poražen sa 5-3 uslijed 44 čunja minusa. Sam početak bio je izjednačen što se poena tiče, ali je razlika u drvima odmah otišla na stranu Zaboka i to u znatno većoj mjeri nego su se kod Željezničara nadali.

Goran Vrček opet je postavljen na Zvonimira Plevnjaka i iako se Plevnjak na početku nudio, Vrček nije uspjevao iskoristiti šansu. Kad je tokom drugog seta Plevnjak zaredao sa pet devetki u čišćenje, taj duel je već bio riješen (306-272) i jedino što je preostalo bilo je svesti zaostatak na što manju mjeru. Unatoč činjenici da je Vrček imao solidne brojke na polovici, dojam je bio da nema stabilnu igru pa je iz tog razloga procjenjeno da će možda Nikola Matoša unijeti dodatni impuls zbog čega je učinjena zamjena igrača. Matoša je tokom svoje prve dionice s nekoliko atraktivnih poteza (sa svake strane po jednom skinuti „korijen“) i tri devetke u čišćenje podigao akcije Željezničara, no nije izdržao u istome ritmu pa su on i Vrček kombinirano na kraju završili na 545 što je u odnosu na Plevnjakovih 596 činilo priličnu negativnu razliku. Na 1-1 izjednačio je Bojan Košak koji je odigrao tri seta na visokoj razini svog renomea (458), ali se unatoč tome nije uspjevao značajnije odlijepiti od Sedlara koji se u dva navrata spašavao spektakularnim pogocima „olimpijada“ u 29. hicima koji su mu donijeli kugle u pune i dodatne čunjeve. Kad je još Košak (591) na zadnjoj stazi posustao (133), Sedlar (582) mu se u konačnici neočekivano približio na svega postavu manje.

Tokom srednjeg para Zabokovi kuglači Pokrivač (608) i Huis (593) prikazuju svoje daleko najbolje partije sezone, prebacivši svoje domaće prosjeke za čak 35-45 čunjeva. U takvoj konstalaciji snaga i pehu da baš protiv njih odigraju utakmicu godine Željezničarovi Mladen Grašić i Andrija Crnčec gube oba poena. Grašić (512) je odigrao novu katastrofalnu partiju, bio je posve nekonkurentan te nikako nije opravdao povjerenje i šansu za popravak koja mu je pružena kada ga se nije mijenjalo nakon što je na objektivno laganoj kuglani oborio mizernih 257 do pola igre. Crnčec je startao odlično (150), poveo protiv Pokrivača (143), ali uslijed promašivanja vezanih pozicija i pojedinaca nije u tom periodu kvalitetnije kapitalizirao igru u pune (105). U narednom setu budi se Pokrivač te sa omjerom 163 prema 130 stječe veliku prednost. Treća staza također odlazi na stranu Pokrivača (134-132) te se 28 minusa čini nedostižnim za Crnčeca. Iako je Crnčec zatim odigrao senzacionalni finiš (174), od čega čak 80 u čišćenje, natjerao suparnika da također pruži najbolje od sebe, poen mu je bio nedostižan jer  Pokrivač sa 168 nije dopustio preokret u prema brojkama najjačem duelu dana (608-586).

Zaostatak od 1-3 i čak 145 čunjeva za Željezničar je značio da je poraz neizbježan, a s obzirom da su u završnici za Zabok još nastupali Zlatko Turk i Bojan Plevnjak mirisalo je i na pravu katastrofu. Pošto su svi smatrali da je pitanje pobjednika riješeno, domaćini su se orjentirali isključivo na predviđanje da li će srušiti momčadski rekord kuglane. Željezničarov dvojac u sastavu Predrag Turk i mlađi junior Matija Vikert nitko nije doživljavao kao prijetnju. I umalo su se prevarili jer uslijedila je runda za pamćenje. Predrag Turk je bio u odličnom ritmu te je u prva tri seta skidao desetak čunjeva po stazi u odnosu na Bojana Plevnjaka. Moglo je biti još i više da nakon nevjerojatna 43 čunja u 5 hitaca na punu postavu tokom trećeg seta nije pokvario sa svega 48 u narednih 10 kugli. Matija Vikert pa je u svom kuglačkom tjednu života uništavao Zlatka Turka uzevši mu 52 drva u samo pola nastupa. Posve nesvojstvene brojke za obojicu – Vikert 310, a Zlatko Turk 258. Pridodamo li tome još da je Predrag Turk nakon dvije staze također bio na 300, Željezničari su u tom dijelu skinuli 74 od 145 drva minusa izazvavši rijetko viđeno oduševljenje među svojim suigračima koji su potom priredili bučnu i aitpičnu navijačku atmosferu na tribinama, dok su domaćini zanijemili do mjere da ih je „šef“ morao animirati da pruže podršku svojima. Još nešto razlike smanjeno je i u trećem setu iako je Vikert u tom dijelu imao problema sa prestupima i strahom od ponavljanja istih.

U posljednjih 30 hitaca ušlo se sa dohvatljivih 48 minusa, a on se kroz igru još spuštao i do najnižih 26 drva – ali dalje se nije moglo. Iako je Vikert odigrao još jednu impresivnu stazu (157), Predrag Turk je bio nešto slabiji (138) pa su kuglači Zaboka sa po 147 svaki uspjeli zadržati na kraju 44 čunja viška koja su im značila pobjedu od 5-3. Konačne brojke zadnjeg bloka bile su nestvarne na Željezničarovoj strani – Matija Vikert u pet je dana drugi put srušio vlastiti rekord koji se sada zaustavio i neko će vrijeme trajati na okruglih 600 (410 u pune), dok je Predrag Turk završio na 583. Kod Zaboka Bojan Plevnjak odigrao je na svojoj razini od 560, dok se Zlatko Turk izvukao na 522 iako mu se zamalo obio o glavu nonšalantni „lako ćemo“ pristup.

Bez obzira što su izgubili, Željezničari nisu bili utučeni – pružili su pravu mušku borbu, oborili su najbolji rezultat u posljednje dvije godine (3417), skupo su prodali kožu, prezentirali izuzetan momčadski duh i mogu biti ponosni na srčanost koju su pokazali odbijajući se predati i u naoko bezizlaznim situacijama. A to je bit sporta koja se ne može izraziti novčanim jedinicama.

3.HKL sjever

Derbi se igrao na začelju gdje su se sučelili Željezničar 2 i Ivančica. Pobjeda je ostala u Čakovcu i to sa uvjerljivih 6-2 i 146 razlike. Momčad je prema pobjedi usmjerio sa ujednačena četiri seta  (130+) Franjo Levačić, osvojivši sa ukupnih 534 prvi poen za Željo. Partner mu Nikola Matoša (517) malo je zakomplicirao stvari. Prva dva seta izgubio je za čunj odnosno dva, da bi u trećem napravio 47 plusa što mu u konačnici unatoč velikoj prednosti u drvima ipak nije bilo dovoljno za poen jer je izgubio još i posljednji set. U srednjem bloku počinje show tijekom kojeg su gosti bili samo statisti. Denis Košak sa radikalno izmijenjenom tehnikom bacanja (ulazna kugla umjesto prijašnje izlazne) obara svoj osobni rekord koji sada stoji na 573 drva. Dužan mu nije ostao ni Matija Vikert koji također povisuje letvicu svojih dostignuća do tog trenutka na 568, čime je samo najavio vikend za pamćenje opisan u drugoligaškom izvješću. I treći par ponudio je svoju vrstu showa – samo ovaj put sa negativnim prizvukom. Zvonimir Turk ruši svega 464, a duhom neprisutnog Stanislava Štrukelja se mijenja ovaj put posve orpavdano na 223. Nikola Turk sa 275 pokazuje da ima još nešto kuglačkog znanja u njemu te čak i spašava poen. I uz nedopustivo male brojke posljednjeg dvojca, Ivančica je bila tako loša da nije bilo nikakve napetosti, nervoze ili pa bojazni od eventualnog poraza.

04.02.2013.

PH-U18 - tandem

BRONČANI TANDEM

 

2.HKL sjever

RUTINSKI DO POBJEDE

 

14. ligaško kolo dovelo je Željezničaru u goste Obrtnik iz Krapinskih Toplica koji se pri dnu tablice bori za opstanak. Već unaprijed upisani bodovi i formalno su proknjiženi nakon pobjede od 6-2 uz 113 drva prednosti. Željezničar je imao raspoložen kvartet kuglača pa niti slabije izdanje ostatka ekipe nije moglo ugroziti slavlje.

Tokom prva dva bloka igrački poeni su se ravnopravno dijelili (1-1, 2-2) uz konstantni višak od barem 50tak čunjeva na strani Željezničara. Predrag Turk je sa 573 ostao na savršenom duel učinku ove sezone sa osvojenim trinaestim poenom u isto toliko utakmica. Franjo Božak veći dio dana borio se za 500 da bi sa nekoliko završnih kugli dogurao ipak nešto više, ali na još uvijek nedovoljno dobrih 522. U drugom paru Željezničar je konačno dočekao dobru partiju Mladena Grašića koji se prerijetko ukazuje na za njega nekad uobičajenih domaćih 560. Kiks su si priuštili Goran Vrček (244) u kombinaciji sa Nikolom  Matošom (252), kod kojih treba tražiti onaj minus koji nedostaje do impresivnijeg ekipnog postignuća (3283). U posljednjoj rundi Bojan Košak (577) je dugo lomio Medića (551) s obzirom da su o prva tri seta odlučivale zadnje kugle, dok je Andrija Crnčec (555) uvjerljiv bio upravo na prva tri staze (431), a nakon što je pobjednik odlučen i razina njegove koncentracije je pala.

3.HKL sjever

28.01.2013.

Kup Regije sjever

OPROŠTAJ OD KUPA

 

3.HKL sjever

19.01.2013.

Obavijesti...

• Zbog bolesti većeg broja igrača Željezničara (Košak i Vrček –gripa, Žnidarić – problemi s plućima, Turk – ukočena leđa/vrat), utakmica 13. kola 2.HKL protiv KK „Koprivnica“ sporazumno je odgođena. Zahvaljujemo KK „Koprivnica“ na razumijevanju i sportskoj korektnosti.
  Termin odigravanja bit će naknadno određen, a igrati će se tokom radnog tjedna na terminu kojeg od treninga KK „Koprivnica“.

• Ugovoren je i potvrđen termin utakmice 1/4 finala kupa regije sjever između KK „Zabok“ i KK „Željezničar“. Ista će se odigrati dana 26.01.2013. s početkom od 16,00 sati.

16.01.2013.

Kup MKSa

KUP JE (opet) NAŠ !!!!

 

Nakon tri godine, veliki prijelazni pehar pobjednika kupa MKSa ponovo je u vitrinama Željezničara. U iznimno uzbudljivoj i neizvjesnoj utakmici Željezničar je bio bolji od Prosvjetara sa 6-2 i 23 čunja prednosti. Susret je obilovao iznenađenjima, izjednačenim duelima, preokretima te velikim oscilacijama. Cijelo vrijeme Željezničar je bio u vrlo malenoj prednosti, a konačni rezultat zapravo je i najveće odstojanje tokom dvoboja.

Početne trzavice javile su se već na uvodu kada su oba trenera odlučili sve raspoložive taktičke zamjene iskoristiti u prvome bloku. Kratkotrajna natezanja oko otkrivanja sastava gentlemanski je prekinuo trener Prosvjetara Čuček poslavši svoje igrače na staze, čemu se je zatim „prilagodio“ trener Željezničara Žinić. Nejasno je tko se koga zapravo bojao, ali ostaje dojam da su obje momčadi u startu bile zadovoljne što su izbjegle direktan sudar nominalno ponajboljih pojedinaca svake ekipe – s jedne strane Predraga Turka te Ninoslava Mikaca iz redova Prosvjetara. Uz Mikaca, susret je za crvene započeo još Dragutin Danilović, dok je Željezničar uslijed raznih okolnosti na opće iznenađenje publike iz naftalina izvadio Franju Levačića. S obzirom na reputaciju i formu, trebao je prvi par završiti sa 1-1, jer nitko nije dovodio u pitanje poen Turka protiv Danilovića, a još manje pa da bi Levačić iole mogao ugroziti Mikaca.

No, kako se kaže, kugla je okrugla i svjedočili smo posve drugačijem razvoju događaja. Ukočeni Turk imao je velikih fizičkih problema što se reflektiralo na rezultatu od samo 259 drva na polovici pa je Danilović neočekivano poveo sa 2-0 i stekao solidnih 19 čunjeva viška. Kad se Turk priviknuo na ograničenost pokreta, u nastavku je proigrao (296) i zadnjim kuglama odnio poen Daniloviću sa 555-552. Ako je iznenađenje izmaknulo Daniloviću, nije i Levačiću. Mikac je dobio početni set zahvaljujući trima devetkama i jednoj osmici u čišćenje, a kad su devetke od kojih je živio stale, Levačić je preuzeo glavnu riječ te u pune svaki put stjecao prednost koju je vrlo korektnim čišćenjem (190) konstantno zadržavao u odnosu na Mikaca, odnijevši tako tri seta i poen kojemu se nitko nije nadao. Igrajući pod stalnim pritiskom, Mikacov učinak (546) je bio nešto niži nego što inače prikazuje ove sezone, dok je s druge strane Levačić (560) odigrao ponajbolju utakmicu otkako se baca 120 kugli. Tako je nakon uvodnog bloka bilo 2-0 i +17 za Željezničar.

Srednju dionicu obilježio je duel Andrije Crnčeca i Stjepana Blažeka, dok su se kraj njih borili Goran Vrček protiv Emila Horvata. U kvalitetnom okršaju Blažek je bolje krenuo i uz malo sreće poveo sa 2-0, ali je Crnčec stalno puhao za vrat (292-284). Treću izmjenu odnosi Crnčec i uz to poravnava u čunjevima pa je zadnji set odlučivao o tome na čiju će stranu poen. A u njemu je vodstvo za čunj ili maksimalno dva iz kugle u kuglu prelazilo čas u korist Blažeka, čas u korist Crnčeca. Pune su završili obojica na 93, uredno skidali pozicije u čišćenje da bi se sve svelo na posljednji hitac u kojem su obojica kretali na punu postavu. Sa stodvadesetom kuglom Blažek je oborio sedmicu, a Crnčec uspjeva uz malo „nagovaranja“ srušiti i osmo drvo te je upravo taj čunj razlike bio jedino što ih je razdvajalo (563-564) i zbog čega je i treći poen otišao na konto Željezničara. Utakmicu je za Prosvjetar živom i otvrenom ostavio Emil Horvat. On je bio bolji od Gorana Vrčeka sa 550-535. Vrček je najveću šansu propustio tokom drugog seta (142-135) u kojem nije bogatije unovčio odličnu igru u pune (107) te se eventualno odvojio na osjetniju prednost. Horvat zatim koristi standardni pad Vrčekove igre u trećem setu (134-122) i do kraja sigurno osvaja prvi poen za Prosvjetar, smanjivši pritom rezultat na 3-1 i svega 3 čunja za Željezničar.

Budući je u zadnjoj rundi za Željezničar još imao nastupiti (gripozni) Bojan Košak, mnogi su smatrali da je bez obzira na samo tri drva razlike pitanje pobjednika zapravo riješeno i u prilično revijalnom tonu se krenulo u praćenje završnice. A kad tamo – nove zavrzlame. Ivan Rođak (425) je tri četvrtine svoga nastupa izvrsno parirao upravo Košaku (446) pa Košak ni uz odličnu igru nije stekao osobitu prednost, pogotovo gledano kroz prizmu ukupnog ekipnog rezultata. Naime, u tim trenucima je briljirao Ilija Višić iz Prosvjetara sa 157 drva u trećih 30, skinuvši tako Mladenu Grašiću samo na jednoj stazi nevjerojatnih 38 čunjeva i sa tadašnjim omjerom 410-381, izmjenu prije kraja doveo Prosvjetar u vodstvo od 6 drva. Pošto je i odnos setova među klubovima bio izjednačen (11-11), sve je mirisalo da bi se mogao desiti rezultat od 4-4 u poenima uz 12-12 u setovima, pri čemu bi tada odlučivala tzv. sudden victory igra – po tri hica u pune. Koliko su bili blizu takvom raspletu i prilici za trofejem vjerojatno ni u Prosvjetaru nisu bili svjesni. Da ipak do toga ne dođe „pobrinuli“ su se Rođak i Višić kroz zadnji set. Iako je kompletna četvorka na stazama posljednju rundu u zbroju odigrala sa smiješno malih 476, u lošoj igri prednjačili su do tog momenta vrlo dobri pa čak i odlični kuglači Prosvjetara. Rođak ruši svega 109, Višić neznatno jačih 115 te Grašić (119, ukupno 500) i Košak (133) i uz slabu završnicu donose pobjedu od 6-2 i 23 čunja Željezničaru.

Prevaga je naravno bio igrač utakmice Košak (579), a kad Rođak (534) i Višić (525) te ostali njihovi suigrači iz Prosvjetara shvate kako im je za trofej bilo dovoljno kombiniranih 248 drva u posljednjem setu, ne sumnjamo da će žaliti za šansom koja pitanje da li će im se opet pružiti. Gledajući ukupne zbrojeve, oba su kluba odigrala na tragu svojih dosadašnjih partija (3293-3270) zbog čega smo i u najavi predviđali ovako blisku borbu. Osvajanjem županijskog kupa Željezničar se plasirao u daljnju, regionalnu fazu natjecanja, a u njoj već u subotu 26.01. gostuje kod Zaboka.

14.01.2013.

2.HKL sjever

PLES PO RUBU

 

Na početku godine Željezničar se pobrinuo da održi publiku na okupu do samog kraja utakmice protiv Zanatlije iz Kutine. Protivnici koji su međusobnim dvobojem zatvorili 2012. godinu, sreli su se odmah i na startu 2013. No, za razliku od susreta pred 14 dana, tijek subotnjeg je bio sušta suprotnost – srećom, pobjednik se ipak nije mijenjao. Željezničar je upisao nova dva boda, ali sa minimalnim ishodom od 5-3 uz doduše 97 čunjeva viška.

Počelo je prilično šokantno – vodstvom gostiju od 0-2 i prednošću od 42 čunja. Umjesto da baš kao dva tjedna ranije već u prvom bloku sve bude manje više riješeno, kuglači čakovečkog kluba maksimalno su zakomplicirali situaciju. Već prvi hici nisu nagovještavali na dobro, a kad su Franjo Božak i Andrija Crnčec nakon uvodne staze srušili kombinirano 110+119, alarm za uzbunu se upalio i često zazivani Ivica Punčikar već se zagrijavao kako bi ušao te spasio stvar. Da otežaju treneru odluku kojeg od njih dvojice loših poslati prijevremeno pod tuš, Božak i Crnčec su kao za inat na polovici igre imali identično katastrofalnih 247 drva. U takvom razvoju situacije, trener je odlučio riskirati te su isti ostali na stazama do kraja svojeg nastupa. Božak je opravdao povjerenje u nastavku jer je na tri staze bio na granici od 140 čunjeva, što mu je uz neprepoznatljiv start donijelo ukupnih 528, čime je do određene mjere iskontrolirao štetu u odnosu na Podvaleja (548). Crnčec se također popravio (275), ali sa konačnih 522 nije praktično ni u jednom momentu ozbiljnije ugrozio Batkovića (544).

Nula na kontu nakon prvog para i što je još žalosnije uz ne osobitu igru gostiju, značila je da od preostala četiri kuglača njih barem trojica moraju dobiti svoje duele. U Predraga Turka i Bojana Košaka nije se ni sumnjalo da će obaviti posao te uz to donijeti i potrebne čunjeve za momčadske poene pa je stoga bilo samo pitanje tko će od dvojca Mladen Grašić – Goran Vrček biti taj jezičac koji će prevagnuti na stranu Željezničara. Da gledatelji ne bi predugo grizli nokte, presudan poen osvojen je u srednjem bloku. Iako se nervoza u ekipu još i dodatno počela uvlačiti nakon što je Grašić izgubio početni set od de Bone (132-135), nastavak je prošao relativno bezbrižno čemu je najviše kumovao gostujući igrač sa tri amaterski odigrane staze (116+116+114). Kraj de Boninih ukupnih 481, Grašić je donio preko 50 čunjeva plusa sa svojih 535. Predrag Turk je za suparnika ponovo dobio Strnadicu (536) i baš kao i prošli put, iz seta u set stvarao veliku prednost. Unatoč brojnim „lijevim“ kuglama, Turk je postigao odličan rezultat od 572 čime je omjer među klubovima izjednačen na 2-2, a prednost u drvima prešla za 48 čunja na stranu našeg kluba.

Zadnji par kuglača rutinski je doveo Željo do bodova. Bojan Košak je nastavio na tragu igara sa državnog prvenstva te je na pola igre imao ponovo reprezentativnih 302. Kuglana mu nije bila suviše naklonjena u nastavku, ali je unatoč tome opet okončao utakmicu kao najbolji pojedinac sa 575 drva. Pobjedu je uvjerljivijom mogao učiniti Goran Vrček, ali usprkos gubitku u tom trenutku po konačni ishod već posve nevažnog duela, raduje povratak Vrčeka brojkama (543) koje su ga krasile na početku sezone.

3.HKL sjever

Zaostalu utakmicu jesenskog dijela odigrali su Dubravčan i Željezničar 2. Kao i na svim svojim domaćinskim susretima tokom sezone, Dubravčan je bio maksimalno uvjerljiv. Pobjednik je bio poznat već na polovici susreta kada su dečki iz Donje Dubrave poveli sa 2,5-0,5 te pri tome akumulirali nedostižnu zalihu čunjeva. Daleko najveću količinu prednosti donio je Josip Čižmešija „Čiči“ koji se svojim igrama prometnuo u pojedinačno gledano jedno od najugodnijih iznenađenja i lige i međimurskog kuglanja uopće. Sa 580 čunjeva bio je za čak 114 drva bolji od Nikole Turka. Osim ovako visoko kvalitetnog iskoraka Čižmešije, ostatak Dubravčana je bio prilično ujednačen. Željko Šimunić (525) je donio drugi poen, a po 511 čunjeva Franje Misera i Stanislava Štrukelja osiguralo je obojici podjelu poena.

U formiranju konačnih 6,5-1,5 uz 182 drva razlike treba izdvojiti još dva detalja – rezultat Matije Vikerta (536) kao najboljeg igrača Željezničara 2 te nakon višemjesečne prisilne pauze uslijed zdravstvenih problema povratak kuglanju Dubravčanovog vođe Dražena Cenka (530). Kao što je predviđano i u projekciji tablice krajem prosinca, Dubravčan je na polovici sezone skočio na drugo mjesto ljestvice te sada još samo Oroslavju gledaju u leđa, a i to sa tek bodom manjka.

Najava...

U BOJ ZA KUP

 

U utorak od 18,00h počinje dvoboj za prvi ekipni pokal godine. Riječ je o finalu Kupa MKSa u kojem će se sučeliti Prosvjetar i Željezničar. S obzirom da obje momčadi postižu približno slične rezultate, može se očekivati izjednačen susret u kojem će za pehar biti potrebno srušiti oko 3300 čunjeva. Bez obzira na pokušaje degradiranja kupa kao irelevantnog natjecanja koje samo uzrokuje dodatne troškove klubovima, nema sumnje da će kuglači obiju ekipa maksimalno gristi u želji za pobjedom. Gledajući omjere snaga, Prosvjetaru je ovo najveća prilika za osvajanje trojefa otkako se igra ovo natjecanje, dok Željezničar ima dvostruki motiv. S jedne strane do sada su uzeli samo prvo izdanje kupa pred tri godine, da bi kasnije redovito iz njega ispadali pokisli, a prošle zime izbacio ih je upravo Prosvjetar na temelju tada vrlo nelogičnih propozicija pa će današnji dvoboj biti prava prilika za uzvrat.

07.01.2013.

PH - seniori

KOŠAK VICEPRVAK DRŽAVE

 Ulazak iz snova u 2013. godinu za Bojana Košaka – član čakovečkog Željezničara za vikend je doživio vrhunac svoje dosadašnje karijere osvojivši titulu pojedinačnog viceprvaka države.

Zagrebačka Grmoščica bila je mjesto na kojem se u petak okupilo sve ono najbolje što hrvatsko kuglanje može ponuditi – na državnoj završnici sudjelovala su po 32 kuglača odnosno kuglačica koji su to pravo izborili kroz županijska i regionalna natjecanja. Novi format natjecanja preuzet sa svjetskih smotri pokazao se kao puni pogodak – na trodnevnom prvenstvu prvog dana igralo se na rezultat da bi se formirao kostur i startni brojevi za 16 najboljih koji su od subote nastavljali borbu po kup sistemu na ispadanje. Međimursko kuglanje bilo je zastupljeno sa dva igrača – Predragom Turkom i Bojanom Košakom, obojicom iz Željezničara. Iako su dečki najavljivali da im je cilj „preživjeti“ do nedjelje, rijetko tko ih je shvaćao ozbiljno.

A onda je sve krenulo kvalifikacijama u kojima je Predrag Turk igrajući u srednjoj satnici visoko postavio letvicu sa 611 čunjeva te gotovo do kraja dana držao vodeće mjesto s kojeg ga je kasnije skinuo tek Bulka (628). Bojan Košak kao prvak regije sjever nastupao je u posljednjoj rundi i u tim trenucima je znao da mu 577 drva garantira prolazak. Bez imalo kalkuliranja, Košak ruši 607 čunjeva i postiže ukupno sedmi rezultat kvalifikacija. Takvim startnim brojevima (Turk 2, Košak 7) dobili su za subotu posljednju satnicu 1/8 finala, što im je omogućilo koji sat više za oporavak, a za protivnike im namijenilo Nikolu Mušea i Maria Baljaka. Uz spomenute, u donjem dijelu ždrijeba kao najveće prijetnje još su bili Branislav Bogdanović i Igor Šarkezi, dok su od istaknutijih imena u gornjoj polovici međusobne bitke vodili prošlogodišnji finalisti Kovač i Čota, te dalje redom Bulka,  Marinović, Mušanić i Uzelac. Treba istaknuti kako je već sam ulazak u 1/8 finala bio izniman uspjeh obojice što samo dodatno potvrđuje činjenica da su Turk i Košak bili jedini drugoligaši među 16 najboljih, a od kojih je čak desetorica bivših ili sadašnjh reprezentativaca.

Turk je nominalno imao lakšeg protivnika, Mušea iz splitskog Poštara, dok se Košak morao sučeliti sa Mariom Baljakom, kapetanom i najboljim igračem višestrukog prvaka Hrvatke i vodeće momčadi lige ove sezone Zadra, ujedno i pojedinačnog prvaka od pred dvije godine. Zub vremena uzeo je danak kod Turka te se nije uspio revitalizirati u samo 24 sata što je bilo i više nego evidentno na njegovom ukočenom kuglanju tijekom kojeg je rijetko uspjevao pogađati u serijama. Znatno mlađi Muše sve je to dobro iskoristio te već u prvom setu otišao na 25 čunjeva prednosti (151-126), a zatim i još dodatno povećao vodstvo (147-140). Turk je zaprijetio tokom treće dionice (152-142), ali Muše do kraja lakoćom dobiva duel (591-556) i šalje Turka na tribine. Istovremeno na susjednim stazama Košak je kao apsolutni autsajder nastavljao svoju kuglačku rapsodiju. Doduše, niti nakon otvaranja u kojem je Baljaku uz set natovario i solidni minus u čunjevima (155-141) rijetko bi se tko od neutralnih promatrača kladio na njega s obzirom na reputaciju Baljaka. Nakon što je poveo sa 2-0 (143-139), Košak je bio na pragu četvrtfinala koje je zatim potvrdio već na narednoj stazi sa 154-137. Sa konačnih 4-0 i omjerom u čunjevima od 607-557 Košak je praktično ponizio Baljaka i skrenuo pažnju na sebe.

Četvrfinale donijelo mu je Mušea i priliku da osveti suigrača Turka. Ponovo izvrsno otvaranje sa 149-134, ali i peh u drugom setu kojeg gubi na 159-160. Srećom, Košak je mentalno jak igrač te ga to nije pokolebalo pa je u nastavku, kada su obojica bili pri kraju sa snagom i samim time znatno srozali nivo igre, na puno nižim brojkama (133-131 i 132-125) dobio dvoboj sa ukupnih 3-1 te 573-550. Budući se za treće mjesto nije razigravalo, samim plasmanom u polufinale Košak si je priskrbio već medalju, a da ona ne bude samo brončanog sjaja trebalo je odigrati nešto i u nedjelju. Kako su se neka jaka imena međusobno „potukla“ (Šarkezi odmah u 1/8f dobio Bogdanovića), protivnik u polufinalu bio mu je Petar Zubčić iz Velebita koji se velikim preokretima izvlačio u prethodnim kolima (nadoknadio 0-2 i -33 protiv Liovića, a Šarkezija izbacio na setove uz 19 čunjeva manji rezultat). U gornjem domu Mušanić je imao najteži put izbacivši Uzelca te Bulku, dok je Marinović polufinale izborio preko Grubara i Kovača.

Kišovito i sneno nedjeljno jutro nije djelovalo poticajno za igru, ali nakon posebnog tretmana masažom Košak nije ostavljao dojam umora. Odlučan da prigrabi što mu se nudi te da iskoristi možda i jedinstvenu priliku u životu za prolaz u finale, Košak je protiv Zubčića odigrao najbolju partiju cijelog vikenda. Konačnih 4-0 i 615-575 ne odaje naznake drame, ali bilo je čupavo jer su u prva tri seta svaki put kugla-dvije te malo sreće u boljim pozicijama odlučivale (143-137, 152-141, 156-154). Kada je prolazak već bilo osiguran, Košak je rekreativno na zadnjoj stazi pogađao sve što je zamislio (164-143).

Veliko finale i peta „utakmica“ u manje od 40 sati donijela mu je za protivnika Maria Mušanića. Mušanić ne samo da je igračka klasa i u svjetskim okvirima te osvajač brojnih medalja na svim razinama, već ima i neprocjenjivo iskustvo „bezbroj“ takvih duela na najvišem nivou. No, Košak nije bio impresioniran samom njegovom pojavom, već se odlučio „pofajtati“ i Mušanić je na stazi morao dokazati da zaslužuje titulu. Na polovici finala Košak je imao 308 (152+156) – a nije imao ni set. Mušanić je izvukao ono najbolje iz sebe te startao sa 326 (165+161) ne popuštajući ni u jednom trenutku i pružajući jako malo prilike za bilo kakvo iznenađenje. Prvi set Košak je izgubio u pune kada mu je Mušanić u samo tri hica (između 13. i 15.) pobjegao za 12 čunjeva, dok je drugi set otišao između ostalog i uslijed jednog ishitrenog otvora u dame, a sve u žurbi da ne iscuri vrijeme. Tokom treće dionice Mušanić je zaključio priču (154-138), a do kraja je Košak uhvatio počasni set za konačnih 3-1 uz 629-601 u čunjevima i posve zasluženo slavlje Mušanića.

Kod djevojaka, pobjednica je Josipa Dolibašić kojoj je titulu nes(p)retnim zadnjim hice prepustila Nataša Ravnić Gašperini, dok su brončane medalje podijelile Elda Sinovčić i Ines Maričić.

Iako se kaže da je drugo mjesto teško jer se upravo izgubilo finale, u ovome slučaju, bez imalo patetike, Košak je i sa titulom viceprvaka pobjednik – došao je iz druge lige, osvojio županijsko i regionalno prvenstvo te gotovo kao anonimus i potpuni autsajder dogurao do finala državne završnice. Uz to, Košak je impresionirao svojom igrom – u doba bombardera i razbijača, on lagano valja kugle kao u nekim prošlim „romantičarskim“ vremenima ovog sporta, igra samopouzdano i staloženo, a sa velikom strašću te u pet nastupa ruši četiri puta preko 600 čunjeva, sve to unutar svega 40 sati. Za apsolutno svaku pohvalu, a što je još važnije to nije samo naš subjektivan dojam već je to sukus razmišljanja kako suparnika čiji je krajnji respekt zaslužio, ali i neutralne te objektivne publike čije je simpatije nedvojbeno stekao do te mjere da je u finalu imao naklonjenost većeg dijela prepunih tribina. A sa njih je sva tri dana glasnu podršku imao i od svojih klupskih suigrača te prije svega kompletne familije koji nisu žalili ni vremena, a još manje štedjeli glasnice, sve samo kako bi možda „nagovorili“ još taj koji dodatni čunj da padne.

Košak je tako ponovio uspjeh Predraga Turka koji se titulom viceprvaka države okitio 2007. godine, a uz ta dva seniorska, Željezničar ima u proteklom desetljću još i dva kadetska viceprvaka Hrvatske što samo potvrđuje kontinuirano kvalitetan rad u ovome malome klubu, što nažalost nije u jednakoj mjeri popraćeno i s materijalne strane od sponzora.

Kup MKSa

Polufinalni dvoboj Kupa MKSa između Prosvjetara i druge momčadi Željezničara nije ponudio nikakvu napetost, a samim time niti naznaku eventualnog iznenađenja. Prosvjetar je ponovo odigrao na tragu svojih najboljih partija sezone te sa srušena 3281 čunja ozbiljno nagovjestio svoje mogućnosti da ove godine u županijskom kupu otiđe i do kraja. Željezničar 2 je bio za čak 230 drva slabiji, i u porazu od 7-1 uspio je uzeti tek počasni poen. Ninoslav Mikac (575) i Emil Horvat (566) visokim su rezultatima krenuli u 2013., a popust prema bivšem klubu nisu iskazali ni Ivan Rođak (550) ni Stjepan Blažek (538). Uspješan je bio i Dragutin Danilović (541), dok je za Željo jedini poen osvojio Franjo Božak (535), kojeg je koliko toliko od suigrača pratio još samo Matija Vikert (523).

31.12.2012.

2.HKL sjever

DOČEK NA 3. MJESTU

Umjesto blagdanskog predaha, Željezničar je u subotu 29.12. odradio i posljednji jesenski ligaški zaostatak. I to uspješno. Najudaljenije te istovremeno i jedno od najnezgodnijih gostovanja, ono kod Kutine, apsolvirano je na izniman način – pobjedom od čak 7-1 uz 71 čunj prednosti što je bilo i više nego dovoljno za skok na željeno treće mjesto prvenstvene tablice na kojem će dočekati 2013. godinu. Na pomalo neočekivano turbulentnom finišu godine, uloga trenera ponovo je zapala Zvonimira Žinića, da li opet samo privremeno ili će se u ovom navratu dugotrajnije zadržati ne znamo, ali činjenica je da su dvije velike pobjede tokom prosinca (Sisak i Kutina) izborene pod njegovim vodstvom, uz aktivno sudjelovanje cijele momčadi kod dogovornog formiranja sastava. Treba biti pošten pa priznati da je bilo i sreće kod uparivanja protivnika, ali sportsku sreću treba znati i isprovocirati.

A to su idealno učinili Nebojša Žnidarić i Andrija Crnčec koji su susret otvorili sa kombiniranih 307 čunjeva (149+158) pri čemu je Crnčec već u tim trenucima za čak 20 drva vodio inače najboljeg kuglača Kutine, Podvaleja. U drugoj dionici Žnidarić se doveo u probleme izgubivši od Herića sa 146-123, dok je Crnčec dodao još sedam čunjeva Podvaleju za omjer 304-277 na polovici njihove igre. Oba naredna seta Žnidarić (532) uzima u napetoj borbi punoj obostranih grešaka te osvaja poen za Željezničar uz tri drva plusa. Crnčec je jedinu crnu rupu imao tokom čišćenja (36) u trećoj izmjeni (122) kada mu se Podvalej uspio približiti na dvije postave zaostatka, a unatoč konstantnoj prijetnji Podvaleja kroz zadnji set, Crnčec i taj dio igre rješava u svoju korist (147-143) za ukupnih 573-550, čime su sa   2-0 udareni čvrsti temelji pobjedi. Psihološka prednost bila je debelo na strani Željezničara jer su svoj najjači tandem igrača još uvijek imali na raspolaganju za nastavak.

Domaćine je dodatno šokirao Luka Štrukelj koji zbog studija u Osijeku nema prilike niti trenirati, a još rjeđe i igrati utakmice. Dok je bilo snage, Štrukelj je na svježinu odlično odigrao te što je još važnije i dobio prva tri seta (149+143+133) koja su ujedno značila već i poen protiv de Bone, dok je u završnici (111) dišući na škrge uspio održati i egal u čunjevima (536-536). Utakmicu je što se tiče rezultatske neizvjesnoti u potpunosti „ubio“ Predrag Turk dovevši Željo sa vodstvom od 4-0 i 79 plusa na prag pobjede. Unatoč tome što je dionice u pune redovito gubio, Turk (564) je sve obilato nadoknađivao u čišćenje u kojem segmentu je za čak 59 drva bio bolji od svog konkurenta Strnadice (511). Jedanaestim pojedinačnim poenom u isto toliko utakmica jesenskog dijela prvenstva Turk je kao jedini u ligi zadržao stopostotni učinak u duelima.

Odmah do njega je vodeći igrač lige po prosjeku, Bojan Košak, koji je protiv Kutine ubilježio okrugli deseti poen. Pošto se Kutina već bila pomirila s porazom, u relativno komornoj atmosferi zadnjeg bloka, Košak (554) se usprkos zamjetnom padu forme lako obračunao sa Brozovićem (498), a svoju cifru baš kao i kolo ranije do, za njegova mjerila, prihvatljivih brojki doveo je duplom devetkom u završnim hicima. Počasni poen Kutini je omogućio Goran Vrček koji je nakon dva ujednačena seta po 130, standardno tokom treće runde potonuo (111). Da se skrate muke Vrčeku (371) i da rezerva koja je cijeli dan bila spremna uskočiti u svakom trenu dobije nagradne minute na stazama, za zadnji set ubačen je Nikola Turk. Njegove kugle šarale su po cijeloj kuglani i to se u pune (94) nije još očitovalo na rezultatu, ali je sve stiglo na naplatu u čišćenje (25) pa će Turk mlađi morati ozbiljno poraditi na izmjeni trenutno posve iskrivljene tehnike bacanja budući mu kugle od siline zamaha ispadaju iz ruku usred izbačaja.

Statistički gledano, Željezničar je u pet dobivenih individualnih duela svojim protivnicima prepuštao samo po set, a iako je i u ovom susretu imao najslabiji pojedinačni rezultat utakmice (490), prevagnulo je što je polovica momčadi Željezničara bila po rezultatu jača od najboljeg igrača Kutine. Interesatno je primjetiti kako se do obje spomenute pobjede protiv Siska i Kutine došlo putovanjem crvenim kombijem uz Žinića kao trenera – možda se radi o pukoj koincidenciji, a možda o srećonošama zbog kojih bi takav „obred“ trebalo primjenjivati i ubuduće.

Dajući neki presjek polusezone, ispada da je Željezničar postao gostujuća momčad jer od sedam ostvarenih pobjeda njih čak četiri dolaze sa vanjskih kuglana. I na strani i kod kuće izgubljena su po dva dvoboja, a gledajući unatrag Željezničari najviše mogu žaliti za porazima kod Ciglenice (-9 drva) te za domaćim gubitkom bodova protiv Lepoglave uz obostrano slabu igru (3239-3262). Prema podatku o najvećem broju osvojenih setova (150) od svih klubova u ligi dalo bi se zaključiti kako su Željezničari najbolji duel igrači.

Pojedinačno, Košak (ukupni prosjek od 583,64) se nametnuo kao apsolutni lider na stazama i to ne samo unutar kluba već na nivou kompletne lige i regije sjever gdje je pokupio individualne titule prvaka. Kapetan Predrag Turk (567,91) kao dugogodišnji vođa pouzdan je bio i jesenas, a zajedno s Košakom čine barem 70% ove momčadi. Novopromovirani prvotimac, Goran Vrček pokazivao je visoku formu na početku sezone, a nakon nešto lošijih nastupa posljednjih kola nadamo se s novom godinom i povratku dobrim rezultatima. Andrija Crnčec ima solidan gostujući učinak (551,67), znatno kaska u igri na domaćem terenu (535,80), a da je bilo manje pehova (dva puta izgubljen poen po drvo te jednom za dva drva) sadašnjih osam poena porasli bi i do dvoznamenkastog broja. Nebojša Žnidarić (525,62) nikako da napravi potrebni iskorak od dodatnih 15 drva u prosjeku, a najveće razočaranje svakako su Mladen Grašić (528,15) od kojeg su očekivanja bila puno veća barem što se utakmica u Čakovcu tiče te Nikola Turk (496,57) koji je potpuno iskvario tehniku uslijed čega je izgubio igru te posljedično i samopouzdanje.

Alternative nabrojenima premalo su do sada bile uključene u momčad. Kod Denisa Košaka može se primjeniti slična dijagnoza kao i kod Nikole Turka, na Luku Štrukelja se ne može redovito računati zbog obrazovanja u Osijeku, Franjo Božak trebao je možda biti ubačen za pokoji domaći nastup, a Nikola Matoša će nadamo se biti iskoristiv u nastavku. Jedina loša vijest ovih dana stigla je od često prizivanog Ivice Punčikara koji je zbog poslovnih obaveza gotovo u potpunosti otklonio mogućnost da pomogne ekipi tokom proljeća.

Iznenađujuće, jesenski prvak je Željezničar iz Varaždina što je posebno impresivno imajući u vidu da je taj klub tek ove sezone promoviran iz nižeg ranga. Dugo vremena vodeći MIV ispuhao se dolaskom zime te pao na tek sedmo mjesto, dok je najveće razočaranje vječito ambiciozan Zabok koji se je pred sezonu napunio „plaćenicima“ i već „upisao naslov“, a onda se situacija na stazama malo drugačije rasplitala pa se sada nalazi na samo šestom mjestu. Uz ovogodišnju izjednačenost lige mogući su veliki pomaci u drugome dijelu, ali nekako je dojam da bi Bjelovar trebao odnijeti titulu, pogotovo ako se realiziraju najavljena pojačanja. Nastavak prvestva bit će tokom siječnja i veljače dosta isprekidan pauzama zbog odigravanja kup natjecanja, a s obzirom na raspored, Željezničar ima pravo nadati se zadržavanju barem postojeće pozicije, ako već ne i gledati prema gore.

S obzirom da je ovo protiv Kutine bila zaostala utakmica još iz prvog kola, isti protivnici sučelit će se ponovo opet već ove subote, samo što će naravno sada to biti na Mladosti u Čakovcu pa se nadamo da će i pobjednik dvoboja također biti isti.

24.12.2012.

2.HKL sjever

 

U zaostaloj utakmici 10. kola Željezničar je u Bjelovaru oscilirao od krajnosti do krajnosti. Na polovici igre bio je u prilici da šokira domaćine vodstvom od 3-0, da bi na kraju izgubio sa visokih 6-2 i 149 drva razlike, a koje brojke bi sugerirale da su naši kuglači bili posve nedostojni protivnici (3360-3211). Kao što to često biva, tako i ovaj puta brojke unekoliko lažu ili barem iskrivljavaju događaje na gradskoj kuglani u Bjelovaru. Krenimo redom. Koliko je u dosadašnjem dijelu momčad priređivala neugodne trenutke, toliko jesenas šepa i tehnički dio kluba čineći greške koje proteklih godina nisu bile svojstvene Željezničaru. Očiti manjak komunikacije unutar kluba i neusklađenost rezultirali su činjenicom da je Željezničar u utorak istovremeno imao u identičnom terminu utakmicu obiju svojih ekipa paralelno – jednu u Čakovcu, drugu u Bjelovaru - što se naravno moglo i moralo izbjeći budući da igrači mlađih kategorija imaju pravo nastupa u obje konkurencije. Samim time već su bile znatno uskraćene opcije odabira kadra za jedno od najtežih gostovanja. Zatim je učinjen propust što se za 2. ligu nije licencirao igrač koji bi joj svakako bio od velike koristi, jer je Nikola Matoša unatoč tome što je tek dva mjeseca ponovo na stazama, pokazao već u par navrata koliko malo mu je potrebno za vraćanje „feelinga“ i ulaska u natjecateljsku formu. Pridodamo li tome još i spriječenost Žnidarića, Željezničar se doslovno prebrojavao ne bi li skupio dovoljan broj kuglača za utakmicu.

A kada je utakmica krenula, trener Baksa je na staze prvo poslao vozače, Predraga Turka te Andriju Crnčeca, kojima je društvo pravio i Mladen Grašić. Crnčec je odmah u uvodu nakupio veliki zaostatak za Rosandićem (141-163), a Grašić je uspješno uzimao setove razbijaču Mijiću. Turk je također dobivao stazu za stazom Štefoića, ali je to u početku bilo mučenje na malim brojkama. Tako umjesto da lošem Štefoiću (256) natovari hrpu drva, Turk je na polovici imao samo 262. Nakon tri izmjene i Grašić i Turk su već sa 3-0 riješili svoje duele, a u priliku za osvajanje poena doveo se i Crnčec povevši u setovima sa 2-1. U jednom trenutku zadnje staze na semaforu je svjetlilo nestvarnih 3-0 i 70-tak prednosti za Željezničar. No, malo po malo, Željezničari su krenuli s rasprodajom. Koliko je Turk dignuo razinu igre došavši do 553, toliko je Grašić pao na 529, ali sve oči bile su uprte na stazu jedan i dva na kojima su se borili Crnčec i Rosandić. A tu je loša karma i dalje nastavila pratiti Crnčeca (559) kojemu su set (133-135) i poen izmaknuli rijetko viđenom završnom serijom Rosandića (577). Naime, Rosandić je u zadnja četiri hica srušio 9-8-1-8, a i uz takav niz Crnčec je još bio u šansi – nakon fenomenalnog skidanja „korijena“ hitac prije kraja, zadnjom kuglom trebala mu je šestica, a on umjesto toga probija dur 4. Dojam je bio da bi to mogao biti ključan moment budući se računalo da će Bojan Košak u nastavku zasigurno dobiti svoj duel, a uz to bi 3-0 za Željezničar nesumnjivo stvorilo veliki psihološki pritisak na domaćine.

Umjesto toga, u drugi dio utakmice ušlo se sa 2-1 i samo 32 viška za Željo, a ta prednost rasplinula se gotovo u trenu. Nikola Turk, koji je uzet kao šesti igrač, otvorio je sa 109 (?!?) te mu je Betlehem u samo 30 kugli uzeo 50 drva. Unatoč takvom katastrofalnom kuglanju, trener je Nikolu ostavio na stazama do samog kraja što je rezultiralo sa neobjašnjiva 453 čunja (16 promašaja, često i na 5-6 drva), a sve je odlično iskoristio Betlehem (591) donijevši sam 138 plusa. Ne znamo da li je razlog odluke trenera da Turk odigra do kraja prijevremena predaja, nepovjerenje u prijavljenu rezervu ili kazna u susretu za koji je procijenjeno da je već izgubljen. Uz takve brojke suigrača, nije lako bilo ni ostalima pa je možda i to jedan od razloga zašto Košak nije nikako pronalazio svoju igru – u pune puno durova, u čišćenje loše pozicije te kljucanje drvo po drvo. Oporavljeni Šantek (450) kraj Košaka je igrom na snagu uz pogođene dobio i 30tak čunjeva gratis te je bez problema  iskontrolirao poen. Jedini koji je pokazivao znakove života bio je izvrsni Goran Vrček koji je sa 291 na polovici svog nastupa vodio Vokšana 2-0. Zatim i Vrček posustaje i do kraja uvjerljivo gubi (553-581), a Košak (564) sa dvije devetke u zadnje dvije kugle tek malo ublažava za svoje standarde loš dan.

Samo usporedbe radi spomenimo da su istovremeno na čakovečkoj utakmici igrači Željezničara rušili 552-547-539-534, dakle čak četvorica su bila jača od trećine „prvog“ sastava. Radi li se o pukoj koincidenciji ili lošoj prosudbi struke kod selektiranja, procjenite sami.

3.HKL sjever

Obljetnica...

SREBRNI JUBILEJ

 

17.12.2012.

2.HKL sjever

KOŠAK I DALJE VUČE ŽELJO

Novo kolo, novo kidanje živaca kad je Željezničar u pitanju. U redoslijedom gledano posljednjem jesenskom kolu Željo je bio domaćin varaždinskom MIVu, ekipi koja je imala furiozan ulazak u sezonu kada je dugo vremena bila na vrhu tablice sa visokim rezultatima, ali i koja se tokom studenog znatno srozala u formi.

Pomalo iznenađujuće Željezničar je poveo sa 2-0 i 58 razlike. U Predraga Turka (567) nije se ni sumnjalo da će donijeti poen, jer to mu stoji u opisu posla čega se on i drži pa do sada ima stopostotni učinak. Ali smo zato napokon dočekali i jedan dobar nastup Nebojše Žndiarića (546) koji je poenom doveo momčad u konfornu situaciju.

Da održe budnost i zadnjeg para pobrinuli su se Mladen Grašić i Andrija Crnčec kojima je prijetilo da potpuno upropaste trud suigrača. Grašić očito nikako da se aklimatizira na novu sredinu pa da pokazuje igre kakve se od njega očekuju na temelju proteklih godina, a takva loša forma još je jednom potvrđena u subotu kada je sa 518 bio posve inferioran Markoviću (568). Slična katastrofa naslućivala se i kod Crnčeca koji je na pola igre (248) zaostajao velikih 28 drva za Bunićem. Suprotno dasadašnjim navikama, Crnčec je pokazao da može i nadoknaditi veliki minus, a ne samo prosuti stečenu prednost pa je tako do kraja srušio ukupnih 533, u drvo identično kao i Bunić, ali je pri tome osvojio tri seta i poen te su tako Bojan Košak i Goran Vrček ušli u igru na 3-1 i nešto sitno (8) plusa.

Vrček je obećavajuće krenuo, 94 u pune pa otvor s osmicom, ali nakon dvije kugle bačene u prazno nastao je raspad sistema (247 u 60) te je sav teret očuvanja prednosti pao na Košakova leđa. A on je u prepoznatljivom stilu mljeo protivnika – 161 u otvaranju za nametanje autoriteta, a onda svaki daljnji set za drvo-dva više od Stanka Dugog koji se pokazao kao najčvršći protivnik ove jeseni Košaku. Prijetili su gosti ozbiljno i preko Silića, u jednom trenu čak imali +12 i remi u rukama, no ponešto svojom krivnjom, a prije svega zaslugom Željezničarovog dvojca nisu uspjeli kreirati potpuni preokret. Jedan od ključnih trenutaka desio se u završnim hicima trećeg seta kada u razmaku od desetak sekundi Vrček sa 29. kuglom ruši devetku, a Košak skida tešku poziciju (lijeve dame i oba pavleka) čime je spašeno puno čunjeva. Unatoč tome, ni u zadnjoj izmjeni nije moglo doći do opuštanja jer je MIV odbijao kapitulirati sve do samog finiša u kojem sa izbijanjem dama (Silić) i dura (Dugi) ipak bodove ostavljaju u Čakovcu. Košak neupitno najbolji sa 595, dopustivši Dugom da mu njegovih 580 drva donese tek pola seta, a Vrček se uspio donekle konsolidirati i stići do 513. Željezničaru pobjeda od 6-2 i 9 drva viška, gostima pljesak na borbenoj i krajnje neizvjesnoj utakmici.

Jedna od najluđih sezona u ovoj ligi nastavila se u tom tonu i kroz minuli vikend – potvrdu teze da niti u jednoj utakmici nema favorita donijeli su nam rezultati od kojih izdvajamo varaždinski Željezničar koji je dobio Zabok sa 7-1, ali i tek 20 drva, Bjelovar je doma izgubio od Sirele 120 razlike na 3200, a Lepoglava je također kao domaćin potučena od strane Koprivnice. Do kraja godine imaju se odigrati još brojni odgođeni susreti. Željezničar već danas (utorak) gostuje kod uzdrmanog Bjelovara te ima priliku iskoristiti njegovu trenutnu ranjivost, jer ako se realiziraju kuloarska šuškanja pa se sada u zimi Bjelovar pojača sa Kasumovićem i Košutićem iz prvoligaških klubova, postat će prejaki za ovu konkurenciju. Željo će praktično i Novu godinu dočekati na stazama i to kod Kutine budući će rujansko prvo kolo nadoknađivati tek 29.12.

Kup MKSa

ŽELJEZNIČARI ČEKAJU PROSVJETARE

 

Tjedan je otvoren četvrtfinalnom utakmicom Kupa MKSa između Prosvjetara i Dubravčana. Dubravčan je Kup shvatio u najboljoj maniri engleskih nogometnih klubova kojima ti susreti služe za ispitivanje dodatnih opcija u kadru. U šarenom sastavu i nezainteresirani na stazama nisu mogli parirati Prosvjetarima koji su unatoč gunđanjima o nepotrebnosti tog natjecanja ipak nešto ozbiljnije pristupili dvoboju što je rezultiralo vodstvom od 4-0 i nedostižnom prednošću u vidu 161 čunja. Najveći dio posla odradila je Katarina Rašperger (548), a glavni asistenti su joj bili Emil Horvat (539) te Stjepan Čuček (538). Dubravčan je imao čak tri igrača debelo ispod 500, a da poraz bude barem u poenima (6-2), ako već ne u čunjevima (3143-3009) prihvatljiv pobrinuli su se Josipi Čižmešije – imenjaci i prezimenjaci poznatiji među svojima po nadimcima Čiči (542) i Soso (526). Prosvjetaru do finala sada na putu stoji još druga momčad Željezničara.

Polufinalni duel imali su Zanatlija i Željezničar. S obzirom na formu posljednjih tjedana očekivao se puno izjednačeniji susret, no Zanatlija je tek na početku uspjevao zadavati probleme kada je Mladen Kovač (546) donio prvi poen protiv Nebojše Žnidarića (524). Željezničar je izjednačio preko Predraga Turka (553), ali da Turk nije u završna dva hica čišćenja oborio čak 17 drva, Damir Grašić (543) bi vodstvo Zanatlije učinio ozbiljnijim i možda odveo utakmicu u posve drugom smjeru. Ovako je u nastavku sve bilo u znaku Željezničara za kojeg su u srednjem bloku poene osvajali Goran Vrček (545) i Mladen Grašić (529). Zadnji parovi bili su u egalu početnih 60 hitaca: Košak 288-287 Gosarić te Crnčec 278-277 Žarković. Potom Bojan Košak (590) ubacuje u brzinu više, Gosarić (521) tone u čišćenje (27+31), a i najbolji Zanatlija, Franjo Žarković (554), ostaje praznih ruku protiv Andrije Crnčeca (563) za konačnih 7-1 i 121 razlike u korist Željezničara.

3.HKL sjever

08.12.2012.

Trofej grada Varaždina

BOGAT ULOV NA „DRAVI“

 

Do pojave famozne recesije, Varaždinski kuglački savez svake je godine organizirao Trofej grada Varaždina koji se odigravao u blagdansko vrijeme krajem godine, okupljajući kremu ne samo hrvatskog kuglanja već i šire. Uslijed pomanjkanja materijalnih sredstava i sponozora, posljednje dvije godine turnir se restrukturirao i orjentirao na mlađe dobne kategorije. A na ovogodišnjem, trinaestom po redu, dominirali su klinci čakovečkog Željezničara. Od šestorice predstavnika, njih čak četvorica vratili su se preko mosta sa metalom oko vrata. Tek su prezimenjaci Štrukelj, Luka i Stanislav, podbacili, a potonji je čak ljutit na sebe preozbiljno shvatio pokoru o pješačenju do doma. Među mladićima do 18 godina kompletno postolje bilo je u bojama Željezničara. Iznenadio je Zvonimir Turk koji je sa 541 čunjom sve gledao s visoka, dok su se kraj njega poredali Denis Košak (510) i Matija Vikert (506), čije su medalje zamaskirale inače ne baš blistave rezultate. Kod juniora, Nikola Turk (539) morao je stisnuti ruku tek Miheliću (547) što u prevodu znači da je osvojio drugo mjesto. Ovakvi uranjeni božićni pokloni u određenoj su mjeri isprali gorak okus koji je ostao nakon regionalnog natjecanja održanog pred par tjedana, a gdje se naši dečki nisu baš iskazali.

03.12.2012.

2.HKL sjever

PREKID POSTA

26.11.2012.

Pojedinačno prvenstvo Regije sjever

KOŠAK OBRANIO NASLOV

Bojan Košak nastavlja sa sezonom iz snova. Prvi igrač lige, prvak Međimurja, a od vikenda i prvak Regije sjever. Drugu godinu zaredom. Dvodnevno natjecanje 40 kuglača na kuglanama u Novskoj i Varaždinu rasplelo se na način kako smo samo mogli poželjeti jer osim što je Košak zadržao prošlogodišnju titulu najboljeg, na pobjedničkom postolju pridružio mu se i klupski suigrač Predrag Turk koji je osvojio treće mjesto.

Košak je još jednom bio klasa za sebe oborivši na obje lokacije najbolje rezultate. Već subotnjom igrom na zahtjevnijoj kuglani, onoj u Novskoj, promovirao se u glavnog favorita. Njegovih 578 drva ondje rijetki su mogli pratiti, a sa pridodanih 615 iz Varaždina, svi su ostali daleko iza njega. Koliko je Košak bio dominantno „dosadan“, tolko je uzbudljiviji bio put Predraga Turka. Tek 549 iz Novske nije obećavalo mnogo, ali je popravak bio u stilu te je zahvaljujući nedjeljnih 605 čunjeva zasjeo na treću poziciju – pet drva iza Grulovića (566+593) te jednako toliko ispred Jagića (567+582). Kvartet najuspješnijih stekao je pravo sudjelovanja na finalu državnog prvenstva među 32 najbolja pojedinca, a interesantno da su osim navedenog dvojca čakovečkog Željezničara i preostala dvojica kuglača također članovi Željezničara – onog bjelovarskog i onog varaždinskog.

Od ostalih kuglača MKSa najbolje plasirani je bio Dražen Cenko (544+565) iz Dubravčana koji je zaokružio prvu desetoricu dok je Prosvjetarov Ninoslav Mikac na 12. mjestu (538+569). Damir Grašić (518+566), Mladen Grašić (507+574) i Nebojša Žnidarić (564+513) imali su velike oscilacije iz dana u dan pa su im pozicije u sredini sudjelujućih, dok su se preostali naši predstavnici smjestili u drugoj polovici konačne tablice.

Iako se ponekad mogu čuti skeptični, da ne kažemo zavidni, komentari iz drugih županija glede utemeljenosti kvota i opravdanosti velike zastupljenosti međimurskih kuglača na regionalnom natjecanju,  gotovo preslika slike postolja sa prvenstva MKSa i sada kompletne Regije sjever daje nam za pravo da i dalje tvrdimo kako se najkvalitetnije kugla u našem malom zavičaju.

Paralelno sa seniorskim, održavalo se i juniorsko prvenstvo. No, s obzirom na njihova "dostignuća", odlučili smo ne kvariti ovaj "slavljenički" članak pa ćemo rađe pregristi jezik nego nešto šire prozboriti.

3.HKL sjever

Željezničar 2 ponovo je izgubio na sebi svojstven način. Imenjak iz Koprivnice bio je uspješniji sa 6-2, a momčadi su na kraju dijelila samo 5 drva. Franjo Božak (535) gubio je setove za drvo, odnosno dva pa mu je poen i uz 13 čunjeva veći ukupni rezultat ostao nedostižan. Denis Košak (497) neprepoznatljiv je cijele sezone što uvelike može zahvaliti lošoj tehnici koja ga „krasi“ jesenas.

Slična priča veže se i uz Nikolu Turka (510) koji si je nakon 272 priuštio jednih 111 čime je izgubio mogućnost za poen. Tek je Franjo Levačić (524) iz redova čakovečke momčadi bio uspješan u svom duelu tokom prva dva bloka, ali unatoč tome Željo 2 je još imao priliku za pobjedu.

Nadu je podgrijao Matija Vikert koji je krenuo sa iznimnih 296, a iako je bilo nerealno za očekivati da u istom ritmu nastavi do kraja, nismo se nadali ni tako drastičnom posustajanju. Ukupno gledajući odličan rezultat od 553 pokvario je promašajima na solo kralja u 118. i 119. hicu te mu je nedostajala kugla u pune da ekipi donese barem remi. Naravno, to su oni završni trenuci koji se najviše pamte, iako se zapravo minus treba potražiti na adresama njegovih suigrača. Još jedan od tragičara bio je i Stanislav Štrukelj koji je dva seta izgubio za drvo i na kraju uz istih 522 kao i njegov suparnik ostao bez ičega.

Pred ovim perspektivnim mladićima još je dug put kuglačkog odrastanja.

19.11.2012.

2.HKL sjever

ŽELJO TONE SVE DUBLJE

 

Studeni definitivno nije bio mjesec Željezničara.Tri utakmice – tri poraza – nula bodova. U matematičkoj projekciji događaja zasigurno nitko nije predviđao ovakvo recesijsko razdoblje, posebice jer su dva susreta igrana na Mladosti. Novo veliko razočaranje stiglo je u subotu kada im je sa 3-5 pobjedu „ukrala“ Lepoglava. I to po već nekoliko puta viđenom receptu. Željezničar vodi veći dio utakmice, a pada u samom finišu.

Uvjetovani termin nastupa pojedinih igrača donekle je skratio manevarski prostor za taktiku, ali ona je unatoč tome bila ovaj put odlično pogođena. U direktnim duelima najboljih pojedinaca momčadi, oba poena su odnijeli Željezničari, i sama ta činjenica trebala im je donijeti pobjedu. Međutim, trojica kuglača domaće ekipe upropastila su očajnim nastupima izgledno slavlje. No, krenimo redom.

Nakon 60. hitaca početnog bloka, sve je još uvijek bilo na nuli. Andrija Crnčec i Bojan Barač borili su se na 267, dok su Predrag Turk i Tomislav Tvarog svoj duel vodili na 274. Tada se budi Turk i u drugom dijelu vrhunskom igrom obara 311 čunjeva za ukupnih 585, ostavivši Tvaroga (558) 30tak čunjeva niže. Crnčec (530) na istoj razdaljini drži Barača (504), a dobitak duela može zahvaliti samo činjenici da po prvi puta ove sezone nije imao promašaj, dok si ih je Barač priuštio čak 12. Unatoč tom pozitivnom statističkom podatku, za nešto ozbiljnije brojke kod Crnčeca bit će potrebno puno manje durova, a puno više lohova.

2-0 i 53 razlike bio je odličan kapital s kojim su na staza krenuli Bojan Koša i Nebojša Žnidarić. A Košak zna kako takav miraz i dodatno oploditi. Krenuvši furiozno sa 315 pa još nadodavši na to 147, poen protiv Stjepana Vrčeka (573) je već imao u džepu. Trenutak Košakove slabosti (129), Vrček je iskoristio za kontroliranje štete smanjivši u zadnjem setu zaostatak za dvadesetak drva. Sa 591 čunjom Košak je po tko zna koji puta već bio igrač utakmice. Istovremeno, na susjednim stazama počela je Željezničarova rasprodaja budući je Žnidarić krenuo sa 120 što je primoralo trenera na zamjenu. Taman kad se činilo da će uvođenje Nikole Turka biti odličan potez, s obzirom da je otvorio sa 133, on je odigrao narednu stazu iz noćne more (107) te poljuljanog samopouzdanja na kraju jedva dogurao na dječjih 484, dopustivši Posavcu (551) da praktično u potpunosti poništi sav zaostatak.

Ipak, iako su ih dijelila tek 4 čunja, Željezničar je sa 3-1 u poenima bio još uvijek u neusporedivo povoljnijem položaju. Već nakon prvog seta zadnjeg bloka, utakmica je polako počela kliziti izvan domašaja Željezničara. Goran Vrček i Mladen Grašić kreću sa samo 128 i 121 te ne samo brojčana prednost već i ona psihološka prelazi na stranu Lepoglave. Goran Vrček je svoju dilemu pred utakmicu da li nastupati (polu)ozlijeđen ili ne kako se ispostavilo prelomio na pogrešan način budući u nastavku igre ni jednom nije prebacio ni 130, a k tome je također imao i pravu crnu rupu od 115 što je ukupno rezultiralo zbrojem od ni približno prihvatljivih 501, čime je omogućio Vresku (530) da ga bez neke osobite igre visoko porazi. Grašić je pokušavao spasiti što se može. Nakon slabog uvoda, savjeti kapetana u ulozi sekundanta donijeli su mu podizanje na 140+ na ostalim stazama. Kontrolirao je duel protiv Hutena (546) i držao u najmanju ruku remi za Željezničar sve do nekoliko hitaca prije kraja, kada Hutenu padaju dvije vezane devetke u čišćenje i Grašić (548) unatoč višku čunjeva gubi na setove te Lepoglava slavi pobjedu od 5-3 uz 23 drva plusa.

Ako se gleda iz perspektive same završnice i opisanih devetki, neki bi mogli proklinjati sreću koja je okrenula leđa Željezničaru, međutim utakmica je izgubljena davno prije tih pogodaka. Ono što bode u oko je momčadski rezultat od trećeligaških 3239, a kada je on ostvaren k tome još na domaćem terenu, traženje svakog drugog razloga poraza je deplasirano i ne može ga se uzeti ni u kontekstu ispraznog alibija.

Priča kola svakako je poraz do tada vodećeg Zaboka protiv posljednjeg Obrtnika iz Krapinskih Toplica, što je na najbolji način iskoristio varaždinski Željezničar. Oni su sa 7-1, ali uz svega 7 drva viška i par spretnih okolnosti kao što je dobivanje duela i sa 15 drva manjka, prvi koji su uspjeli poraziti Kutinu u gostima pa je stoga njihova trenutna liderska pozicija i više nego zaslužena.

Dvotjedna pauza dobro će doći Željezničaru da pokušaju konsolidirati svoje redove, jer adventsko razdoblje na meniju nudi nove glavobolje – tri gostovanja na adresama sa kojih se minulih godina vraćalo pognutih glava – redom Sisak i Bjelovar te zaostala utakmica prvog kola protiv Kutine. Uz to će još biti domaćini trenutno drugoplasiranom MIVu. Nimalo obećavajuće s obzirom na jesenske prezentacije.

3.HKL sjever

PP MKSa

KOŠAK I TURK BEZ KONKURENCIJE

 

Srijeda je bio dan u kojem se igralo finale pojedinačnog prvenstva Međimurja za 2013. godinu, a svi ljubitelji kuglanja koji su se zatekli na Mladosti mogli su uživati u nesvakidašnjem obračunu dvojice najboljih kuglača – Bojana Košaka i Predraga Turka. Košak je u finale unio 10 drva plusa, no već nakon 60 kugli Turk se činio kao sigurna oklada za prvaka. Maestralnih 321 čunjeva u pola igre u odnosu na Košakovih 289 djelovalo je nedostižno. Milijon puta ponovljena izlizana fraza kako su „kugle okrugle“ potvrdila se već u narednih desetak minuta u kojima se Turk muči na 128, a Košak vraća u igru sa 161. U završnici nitko nije popuštao u pune – odigrali su ih na izvanserijskih 111-110, a onda je Košak ipak za nijansu bio uspješniji kod čišćenja te u drugoj polovici nastupa sa 323 drva čak i nadvisio Turkovih 321 sa početka. U konačnici Košak sa 612 uzima naslov, dok je Turku 610 bilo dovoljno za stepenicu niže postolje. Prema prikazanom tokom jeseni, ovakav rasplet je i najpravedniji te realno pokazuje trenutno stanje u međimurskom kuglanju.

Borba za treće mjesto bila je zapravo troboj Ninoslava Mikaca, Nebojše Žnidarića i Damira Grašića. Potonji je sa 551 u finalu stavio pritisak na Mikaca i Žnidarića koji ovi u posljednjoj satnici nisu uspjeli izdržati. Mikac je na kraju sa 538 ostao ukupno 3 čunja prekratak u odnosu na Damira Grašića i brončano odličje, dok bi Žnidariću (519) za medalju bilo dovoljno i svega 531, no sve je upropastio u drugom dijelu svoje igre. Treći rezultat finala od 576 donio je Mladenu Grašiću pomicanje po ljestvici nagore i konačnu 6. poziciju. Na regionalno natjecanje plasiralo se prvih 12 pojedinaca, među kojima su zastupljeni igrači iz svih međimurskih klubova.

Regija, i to kako seniorska tako paralelno i juniorska, se igra već ovog vikenda i to na kuglanama u Novskoj i Varaždinu i posebno će biti zanimljivo vidjeti s jedne strane da li Košak može obraniti prošlogodišnji naslov, dok s druge strane intrigira kako će se trećeligaški igrači snaći na njima nepoznatoj, a izuzetno zahtjevnoj kuglani u Novskoj.

12.11.2012.

2.HKL sjever

PROMAŠILI POBJEDU

 

3.HKL sjever

Turnir mladih

STANLEY NA VRHU

Koprivnica je u nedjelju bila domaćin turnira mlađih dobnih kategorija iz područja regije sjever. Četiri naša predstavnika rasporedila su se od samog vrha do krajnjeg dna. Najistaknutiji je bio Stanislav Štrukelj koji je sa 540 čunjeva pobjedio u konkurenciji mlađih juniora (U18) pokazavši tako još jednom da u njemu ima „onog nečeg“. Sada još samo treba otkriti zašto to prikazuje tek na mahove te što je uzork znatno prevelikim oscilacijama. U istoj dobnoj skupini igrali su i Zvonimir Turk, čijih su 456 drva samo još jedan u nizu neshvatljivo loših ostvarenja, dok je Denis Košak uslijed ozljede bio primoran odustati na polovici igre. Nikola Turk (524) morao se ponovo zadovoljiti četvrtim mjestom u rangu juniora (U23).

05.11.2012.

2.HKL sjever

POTOP VODEĆIH

 

Kobno kolo za momčadi sa vrha tablice. Od vodećeg kvarteta, čak tri ekipe su izgubile. MIV, do tog trenutka lider prvenstva, pao je već u petak na Dravi protiv Sirele, dok je zvjezdani Zabok pokazao kako su i oni ranjivi odigravši u Novskoj svega 3205 što je za posljedicu imalo 6-2 poraz od Kutine. U toj grupi „loosera“ tjedna nalazi se i čakovečki Željezničar koji je na domaćem terenu ispustio bodove protiv imenjaka iz Varaždina dok je s druge strane Zanatlija Sisak i uz lošu igru (3220) prvi stigao do pete pobjede te se privremeno i posve neočekivano izdvojio sam na vrhu.

No, koncentrirajmo se na subotnja događanja sa Mladosti na kojoj kao da smo na neki način doživjeli deja vu od prije par tjedana. Naš Željezničar vodio je cijelim tokom susreta, da bi u posljednja dva seta opet posve potonuo i na pladnju ponudio bodove gostima. Sastav je ponovo bio podešen na „ofenzivan“ način od starta što je dovelo do pomanjkanja municije u završnici. Predrag Turk diže se iz utakmice u utakmicu i već je drugo kolo zaredom „lice s potjernice“. Prvim prelaskom granice 600 ove jeseni, točnije sa 607 drva od čega na čišćenje otpada reprezentativnih 239, autoritativno se nametnuo u duelu protiv Kancijana (541) i na najbolji mogući način otvorio susret. Isto se ne može kazati i za Nebojšu Žnidarića koji ne samo da nije bio na razini rezultata sa treninga, nego sa krajnje mršavih 521 čunjom čak nije uspio ni iskontrolirati štetu, dopustivši Kaniškom (579) da igrajući posve bez pritiska gotovo u potpunosti anulira ekipni minus. Okruglih 50 drva Žnidarić je izgubio u drugoj polovici nastupa.

Gledajući po parovima, srednji blok Čakovčana ponudio je najviše zadovoljstva. Dobrim uparivanjem osvojena su oba poena pa je naš klub poveo sa 3-1. Bojan Košak drži i dalje svoj visoki nivo igre te mu je manje-više bez utjecaja koga mu stave za protivnika, jer ishod će biti isti. U odličnoj borbi nadvisio je ponajboljeg gosta Bajera (573), međutim svaki set rješavao se tek završnim kuglama u kojima je posebno pamtljiv onaj uvodni kada su Košaku (585) u zadnja dva hica pale dvije devetke. Jednako napet, ali na znatno nižoj razini, bio je dvoboj Andrije Crnčeca i Damira Keretića. Crnčec je igrajući na mahove od odličnog do očajnog poveo sa 2-1 i imao 17 plusa, Keretić se opasno, na samo par drva, približio u četvrtoj izmjeni, ali je Crnčec uspio do kraja očuvati pretežiti dio ranije prednosti (548-534).

Vodstvo od 3-1 djelovalo je mnogo komotnije nego što je uistinu bilo, budući da su momčadi pred zadnju rundu ukupno dijelila samo 34 čunja. A ta se razlika počela jako brzo topiti. Mladen Grašić i Goran Vrček iz staze u stazu gubili su korak sa Jagićom i Krešom pa se tako višak smanjio prvo na 12 drva, a zatim na mizernih 4. Ključan je bio treći set u kojem Varaždinci do kraja preokreću situaciju u svoju korist. U tom dijelu igre bili su bolji za čak 54 čunja, što se naravno u konačnici pokazalo nedostižnim. Takvom razvoju događaja kumovali su podjednako velikim udjelima Grašić, koji se cijeli dan motao oko 125 po stazi te Vrček sa katastrofičnih 104 izgubivši dakle za 21 odnosno čak 33 drva. Do kraja Vrček i sa 149 na omiljenoj stazi stiže na ukupno slabih 528, dok je Grašić (508) bio još i daleko lošiji. Krajnji ishod 3-5 uslijed 54 čunja manjka.

Analiza uzroka poraza je kompleksna. S jedne strane činjenica je da su gosti srušili vrlo dobrih 3351 što našim kuglačima još nije uspjelo ove sezone na Mladosti, a da su ovaj put čak pali i ispod 3300 (3297). Nesporno je također da klub ima samo dvojicu ekstra kuglača (Predrag Turk i Bojan Košak), dok su ostali mnogo stepenica niže. No, poneki upitnik svakako se treba staviti i nad poteze trenera. Prije svega tu je pitanje forsiranja udarnog dueta na startu i igranje bez pouzdanog i karakternog kuglača u završnici. Doduše otežavajuća je okolnost ranije spomenuti nedostatak barem treće jake karike pa da ih se može ravnomjerno rasporediti kroz sva tri bloka, ali je isto tako „iz aviona“ vidljivo da Grašić nije igrač za zadnji par, posebice ne u trenucima kada je miljama od bilo kakvih naznaka forme. Tu se nameće i drugo pitanje – odakle takvo bezgranično povjerenje u igrača da ga se ne mijenja na domaćih 255 kada je očito da ne može povezati ni nekoliko dobrih kugli u seriji pa se u tom ustrajanju dobije natrag novih 253? Tim više što je u subotu kadar bio veoma širok, pojačan i za rijetko prisutnog Luku Štrukelja koji je sposoban ući i promijeniti tijek stvari.

Veliki dio odgovornosti leži i na samim igračima. Jer neobjašnjivo je da Žnidarić nakon 278 padne na 243 (a radi se inače o trenutno trećeplasiranom pojedincu na prvenstvu MKSa), da Vrček odigra stazu na 104 ili pa da Crnčec u svakom setu ima po promašaj koji mu nedostaje za prelazak u pune. Ako se ubrzo Košaku i Turku ne priključi još poneki suigrač, a onaj slabiji dio ekipe da se barem na domaćim utakmicama kreće oko 540, bodovi će se i dalje prosipati.

A do kraja polusezone sve jedna utakmica teža od druge. Prvenstvo je izjednačeno kao nikad do sada. Svatko može pobjediti svakog, a o čemu najbolje svjedoči tablica na kojoj pola lige ima jednaki broj bodova i samo će nijanse na kraju odlučivati o poretku od 1. do 7. mjesta.

3.HKL sjever

Zaostalu utakmicu prvog kola odigrale su najmlađe momčadi lige, Varteks i Željezničar 2. Uspješniji je bio Varteks sa 6-2 i 13 drva viška, ali treba istaknuti vrlo dobru igru obje ekipe koje su ostvarile brojke od 3224-3211.

Načelno gledano samo je Zvonimir Žinić (506) zakazao kod Željezničara, dok svi ostali imaju vrlo pristojne cifre. Goranu Vrčeku svake pohvale za uvod (141) i kraj (160), a da nije uzeo kreativnu pauzu u sredini, bilo bi i znatno više od 556. Luka Štrukelj (545) i bez treninga, igrajući na svježinu, dolazi do poena. Na svim stazama ujednačeni je bio Stanislav Štrukelj (539), a braća Nikola i Zvonimir Turk kombinirano su srušili 537. Turki (203) i Vrček (199) istaknuli su se u čišćenje.

Krivicu za poraz (i trenerov „živčani slom“) hrabro je na svoja leđa preuzeo Matija Vikert (528) koji je u završnici prokockao 2-0 u setovima i 27 drva viška pa je zbog zadnja dva čišćenja od po 34 izgubio vrijedna drva kako za individualni poen (Šuplika 530) tako i za momčadske poene koji bi značili pobjedu.

Pojedinačno prvenstvo MKSa

ŽELJEZNIČARI ISPRED SVIH

Kroz čak tri tjedna rastegle su se kvalifikacije kroz dva nastupa na pojedinačnom prvenstvu MKSa. Iako na samom vrhu nisu donijeli ništa novog u odnosu na minule godine, par mjesta niže ima vrlo interesantnih imena.

Trenutno vodstvo pred finalni nastup koji će se pribrojiti dosadašnjim učincima ima Bojan Košak, dok mu je prvi pratitelj na 10 čunjeva klupski suigrač Predrag Turk. Interesantno kako su oni imali suprotne ritmove – Košak je dominirao prvim nastupom (585), a mučio u drugom (566), dok je kod Turka situacija obratna (557+584). Ako gledamo i ligaške nastupe, Turk je unutar osam dana ostvario prosjek od impresivna 595 čunja. Iznenađenje je treća pozicija još jednog Željezničara – Nebojše Žnidarića (576+563) kojemu je znatno lakše igrati bez opterećenja pojedinačne nastupe. Standarno dobar Ninoslav Mikac (580+548) te trenutno vrlo „vruć“ Damir Grašić (576+542) također ozbiljno konkuriraju za postolja.

Među preostalim finalistima koje čine prvih 20 iz kvalifikacija našla su se imena iz svih međimurskih klubova, a nepredvidljivost i sklonost oscilacijama garantiraju napetu borbu za 12 mjesta koje vode na regionalno natjecanje.

29.10.2012.

2.HKL sjever

KROZ UŠICU IGLE

 

Niz uspjeha Željezničar je nastavio u petom kolu na gostovanju kod Sirele iz Bjelovara. Unatoč primjetnoj dozi ovosezonske neorganiziranosti te raritetnog slučaja da se na utakmicu dođu bez i jedne rezerve, brojnim taktičkim „kemijanjem“ trener Baksa uspio je ne samo zbuniti (pre)revne bjelovarske suce nego, što je uostalom i mnogo važnije, gotovo savršeno pogoditi duele te izvući maksimalno iz utakmice. Treba dodati da je Željezničar imao i određenu naklonost božice Fortune, ali pokazao i iznimnu upornost te odbijanje da potpiše kapitulaciju u naizgled izgubljenoj situaciji, a što je sve zajedno na kraju rezultiralo je pobjedom od 6-2 uz 20 čunjeva plusa.

Dinamična utakmica na šest staza igrala se u izuzetnom vrućem okruženju, no ovaj put ne mislimo na publiku koja je bila korektna, već na samu visoku temperaturu u objektu koja je uslijed kondenzacije za posljedicu između ostalog imala i skliske kugle te na trenutke jednako takvo zaletište.

Glavni aduti obiju momčadi bačeni su u vatru na samom startu. Predrag Turk i Bojan Košak kao i u svakoj utakmici imali su zadatak skupiti oba poena, dok je Nikola Turk planski žrtvovan da pokrije najboljeg igrača Sirele, Spahića. I Košak i Predrag Turk nametnuli su se od prve kugle kao dominantni suparnici te su u visokom ritmu postigli iznimne rezultate. Relativne poteškoće su imali samo tokom drugog seta koji su obojica prepustili domaćinima, Turk zbog promašaja za čunj, a Košak jer se naprosto nije mogao snaći na petoj stazi (128). Ostatak igre besprijekoran uz već poslovični subjektivni dojam da Košaku često pada koje drvo premalo. Predrag Turk zaustavio se na 594 čunja dok je Košak završio na 586. Unatoč takvim rezultatima, jedva da su uspjeli pokriti zaostatak koji je Nikola Turk napravio u odnosu na Spahića. Spahić (590) je počeo i okončao sa 160,  a srećom da je srednje dionice odigrao na 130 jer bi inače i razlika bila znatno veća s obzirom da je Nikola ponovo imao brojne nekontrolirane hice, devet promašaja te rijetko pogađao u duljim serijama što sve onda niti nije moglo donijeti više od 504 drva.

U drugo poluvrijeme se tako krenulo vodstvom od 2-1 i plusom od samo 4 drva. Najviše muke Željezničarima je u nastavku zadavao Miličić koji je otvorio sa 310 u 60 kugli. Njega je u tim trenucima koliko toliko iskontrolirao sada već pouzdani Goran Vrček (281). Nebojša Žnidarić započeo je obećavajuće (146) pa zatim stao (114), ali ni kiks nije bio koban budući se Pucarin mučio još i više (125+108). Andrija Crnčec je uslijed promašaja za prelaske na pune postave bio do u drvo izjednačen sa Bartošom (265). Cijelo to vrijeme razlika u čunjevima niti u jednom trenutku nije prelazila granicu od 10 drva na bilo čiju stranu. Pred zadnju izmjenu Žnidarić je čvrsto držao poen za Željo, Vrček se ni vrlo dobrom igrom nije mogao znatnije približiti Miličiću, dok je i dalje gotovo poravnati bio dvoboj Crnčec-Bartoš (401-403). Samo desetak kugli prije kraja Željezničar je bio u bezizlaznoj situaciji – semafor je pokazivao 5-3 i do tada najvećih 30tak čunjeva viška za Sirelu. I tada dolazi do preokreta za koji su isključivi krivci sami kuglači Sirele koji su prosuli nemoguće – Miličiću (578) je trebalo čak 6 kugli da si tek složi „liebek“, dok je Bartoš (533) naizmjence ili kljucao tek po drvo ili bacao kugle u prazno. Njihovo završno čišćenje od 26+34 bila je šansa koju su u Željezničaru objeručke prihvatili. Poneka pogođena pozicija, nagradna devetka i veliko slavlje nakon „povratka iz mrtvih“. Goran Vrček prebacio je svoju uobičajenu normu i potegnuo do 561, Crnčec je zadnjom kuglom stigao do 539 drva koja su ujedno značila i poen, dok je Žnidarić ponovio 525 čunja sa prošlog gostovanja.

Za krajnjih 6-2 i plus 20 ponovo je dakle kako treba odigrala tek polovica momčadi dok se ostatak i dalje šlepa na rezultatima terceta Košak-Turk-Vrček. Nakon ovog vikenda Željezničar je ostao jedina momčad sa svim pobjedama te ujedno i najmanje prepuštenih poena. Sa osam bodova čini kvartet izjednačenih momčadi na vrhu, a uz to ima i utakmicu manje, doduše vrlo teško gostovanje kod Kutine.

Inače, bilo je ovo još jedno kolo derbija. Vodeći MIV je teško poražen kod drugoplasiranog Zaboka, dok je treća Zanatlija iz Siska za samo čunj bila jača od varaždinskog Željezničara na Dravi. A upravo je susjedski imenjak sljedeća prepreka za naš klub koji ulazi u mjesec velikih iskušenja jer mu osim spomenutih Varaždinaca dolazi i Lepoglava, dok moraju putovati kod Ciglenice te u Sisak.

PH - U18 pojedinačno

NIKAD SLABIJE

 

25.10.2012.

2.HKL sjever

O B R A T   ! ! ! !

ŽELJEZNIČAR I DALJE NEPORAŽEN

 

Plave staze Mladosti tokom tjedna popustile su pod "snagom" (virtualnog) zelenog stola. Željezničar je pravovremeno reagirao na kršenje pravila od strane KK „Zabok“ te pravnim putem došao do dva boda iz njihove međusobne utakmice.

Sporan je bio kuglač gostiju Filip Sedlar, koji je istog dana nastupao za dva kluba, a kako je u Zaboku na dvojnoj registraciji, pravila nalažu da mu se taj rezultat briše.

Rješenjem Voditelja lige te ponovnim izračunom utakmica je verificirana pobjedom Željezničara od 5-3, 12,5-11,5, 3322-2841.

Doduše, radi se o prvostupanjskoj odluci na koju nezadovoljna stranka ima pravo prigovora, a koji je već i najavljen od strane KK „Zabok“.

No, s obzirom na neutemeljene argumente iznijete u prigovoru, ne sumnjamo da će i drugostupanjsko tijelo potvrditi Rješenje te pravnu pobjedu Željezničara.

Reakcije na ovakav posve legitiman potez Željezničara stižu iz cijele Regije, a sukus razmišljanja kuglačkog puka je kako je posve nesporno da je Željezničar gledano s pravne strane apsolutno u pravu, no predbacuje se koliko je takav potez moralan i/ili sportski. Mišljenja smo da je takvo izvrnuto poimanje samo projekcija generalno izopačenog stanja društva i kompletne države u kojoj oni koji poštuju propise bivaju izvrgnuti kritikama i podsmjehu, dok oni koji samo gledaju kako te propise zaobići u trenutku kada su uhvaćeni s prstima u medu još na kraju izazivaju i sažalijevanje.

U prilogu, naša žalba i Rješenje VL, dok prigovor KK „Zabok“ te neformalnu raspravu o kompletnoj tematici možete potražiti i pratiti bilo na Facebook grupi KK „Željezničar“ bilo na forumu ZKSa (rasprava od trećeg posta na 181. stranici pa nadalje, prigovor u zadnjem postu na 182. stranici).

22.10.2012.

2.HKL sjever

ŽELJEZNIČARI POKLEKLI....

ili....?

Dugo iščekivani derbi neporaženih momčadi čakovečkog Željezničara i legionara okupljenih pod grbom Zaboka ponudio je sve što se od takve utakmice traži – neizvjesnu borbu, dozu nervoze, preokrete, pune tribine i glasno te nadasve korektno navijanje. Nažalost, gledajući iz naše perspektive izostao je samo happy end pa da doživljaj bude potpun. Zabok je nanio prvi poraz Željezničaru i to sa 6-2 te 62 čunja viška. Unatoč neospornoj kvaliteti gostiju, s obzirom na ukupni omjer od 3384-3322, poraz je to koji se mogao izbjeći, samo da je Željezničaru i druga polovica momčadi „došla na utakmicu“. Interesantno, ta slabija trojka ekipe bili su igrači koji su ljetos „pojačali“ klub, a ujedno su oni bili i jedini iz domaće postave koji su u subotu bacali kugle u prazno. S druge strane Zabok praktično nije imao slabog pojedinca, a iako se kod njih niti jedan kuglač nije izdvojio ekstremnim rezultatom, imali su ujednačeniju momčad na višem nivou. Kako su se u prva dva bloka igrački poeni ravnomjerno raspoređivali, Željezničar ne samo da je bio posve ravnopravan protivnik, već je štoviše gotovo cijelim susretom bio u prednosti s čunjevima.

Utakmica je imala tri ključna momenta. Prvi se desio odmah u uvodnom paru u kojem Željezničar nije uspio pobjeći na 2-0 iako su postojali svi preduvjeti za to. Predrag Turk dugo se nije uspijevao odlijepiti od Zvonimira Plevnjaka i tek je na posljednjoj stazi prelomio duel u korist Željezničara te sa 574-555 donio poen i nešto zalihe. Isto se očekivalo i od Andrije Crnčeca protiv Filipa Sedlara, no njegova igra bila je krajnje nesigurna te je tako jedan set izgubio na svega 128 drva, a u završnici nije znao sačuvati prednost od 2-1 i 11 čunjeva. Veliki broj dureva, kako u pune tako i u čišćenje te „ribice“ kumovali su nespretnom gubitku poena pri brojkama od 540-543. Da se tu Željezničar odvojio, pozitivan psihološki moment bio bi na njihovoj strani, a pritisak stizanja zaostatka na gostima te tko zna u kojem bi se smjeru utakmica rasplela.

Srednji par Željezničara izvanredno je otvorio nastup i u samo 30 hitaca sagradio iznenađujuću prednost od dodatnih 40 čunjeva. U tim trenucima Bojan Košak (158) potpuno je dominirao nad Igorom Mačekom (128), a Nebojša Žnidarić (144) je neočekivao bio bolji od Rajmonda Pokrivača (134). Već u narednoj izmjeni proigrali su i gosti - Pokrivač prelazi u vodstvo, a Maček počinje s „oporavkom“. No, glavninu pozornosti i dalje je okupirao Košak koji odigrava novu savršenu stazu te na polovici nastupa broji 322 čunja i u tom periodu diže prednost čakovečkog kluba na tog dana maksimalnih 60-tak drva. Tu dolazimo do drugog ključnog trenutka od kojeg utakmica prelazi u gostujuću dominaciju koji su svakom kuglom smanjivali minus. Taj trend započeo je Pokrivač (571) obračunavši se u konačnici lako sa Žnidarićem (534) čija je igra u značajno pala (255). S druge strane iako je Košak nastavio odličnom igrom, kuglana mu nije bila naklonjena pa mu je tako često ostajalo na postolju drvo koje je prema svim iskustvenim pravilima trebalo biti srušeno. Zbog toga je Maček (554) uspio nastavak odigrati u egalu s njim i ne dopustiti da Željezničar stekne znatniju prednost. Tako je usprkos novom prvoligaškom ostvarenju Košaka od 603 čunja, uz 2-2 u poenima bilo svega 28 drva plusa za naš klub.

Postave zadnjeg bloka sugerirale su da će Željezničar teško održati prednost koja bi mu donijela barem remi, a još je manje bilo za očekivati da se u završnici dobije i koji duel potreban za potpuni uspjeh. Treći presudni moment koji je donio konačni slom Željezničara zbio se u drugom setu kada naši kuglači, Goran Vrček i Mladen Grašić, kombinirano ruše 127+112, dok istovremeno Zlatko Turk i Bojan Plevnjak za Zabok obaraju 160+144 i tako na samo jednoj stazi u potpunosti preokreću susret stvorivši 65 drva plusa koja su ostala do samog kraja. Od tog trena samo je bilo pitanje kolikim će omjerom biti izražena konačna pobjeda Zaboka. Plevnjak (580) i Turk (581) rutinirano su priveli dvoboj kraju ne dopustivši bilo kakve komplikacije. Goran Vrček se finišom od 153 čunja izvukao na vrlo dobrih i prije svega svojih standarnih 552, dok je blijedi Mladen Grašić (519) bio posve neprepoznatljiv.

Pošto borba za prvim mjestom nije ovosezonska realnost Željezničara u tom svjetlu ovaj poraz ne treba doživljavati tragično već se treba odmah okrenuti predstojećim utakmicama koje mogu donijeti pomak prema vrhu ljestvice. A već naredno kolo uz pretpostavku dobre igre nudi priliku za nove bodove jer se Sirela može pobjediti i u Bjelovaru.

3.HKL sjever

Mnogo je Drave proteklo otkada Prosvjetar nije bio ovako visoko plasiran. Istina, prvenstvo je tek počelo, raspored je bio povoljan, ali svejedno je lijepo vidjeti ovaj klub na provizornoj drugoj poziciji. Do njega su došli pobjedom od 6-2 i 50 plusa nad gradskim rivalom Željezničarom 2. Taman kad smo prošlo kolo mladost druge momčadi nahvalili, oni su ponovo potonuli. Iako je određena doza oscilacije u njihovoj dobi najnormalnije pojava, ipak nije baš najrazumljivije kako se u minuloj utakmici najbolji igrači samo par dana kasnije pobjede za preko 80 drva svaki i srozaju na ispod 500, u čemu zapravo leži glavni uzrok slavlja Prosvjetara koji nije odigrao neku veliku partiju.

Tako se ova utakmica zapravo pretvorila u reviju suprotnosti kod obje momčadi – oni koji su kolo ranije bili ili krivci za neuspjeh (Danilović) ili najslabiji pojedinci (Zvonimir Turk) sada su se odjednom pretvorili u najbolje igrače, a oni koji su bili zaslužni za bod(ove) (Stanislav Štrukelj, Nikola Turk, Josip Šarić) sada su dežurni „pedro“.

Od početnog para se očekivalo da podijele poene, samo što su oni zamjenili uloge. Goran Vrček (519) u svom gusto bukiranom rasporedu odigrao je najlošiju tekmu sezone pa je za Prosvjetar duel odnijela Katarina Rašperger (531). Zvonimir Turk (545) je ovaj tjedan primjer pozitivne tendencije jer je nakon najslabijeg rezultata u prethodnom dvoboju sada bio najbolji pojedinac svoje ekipe te neočekivano izjednačio za Željo 2 protiv Stjepana Blažeka (522). Emil Horvat (525) i Ilija Višić (513) ne mogu se pohvaliti osobitim rezultatima, ali i takvi su im bili i više nego dovoljni kraj Denisa Košaka (516) te „priče za sebe“ Nikole Turka (479). Vodstvo od 3-1 Prosvjetar je i uz kiks Josipa Šarića (488) bez poteškoća pretvorio u pobjedu čemu je najzaslužniji ovom prilikom izvrsni Dragutin Danilović (570) koji je iz redova onih koji su se iskupljivali za protekle slabe igre. Stanislav Štrukelj je dijametralno suprotni primjer pa uz njegovih 497 drva, vrlo mu dobri suigrač Matija Vikert (543) nije mogao ništa više nego tek ublažiti poraz.

Ukratko...

• Krenulo je pojedinačno prvenstvo MKS-a koje će ove godine uslijed odljeva kvalitetnih kuglača biti znatno slabije nego prije. Zato je to ujedno prilika da pri vrhu vidimo imena na koja nismo navikli da budu tako visoko. No, jedno se ne mijenja jer već u prvom nastupu najozbiljniji kandidat za naslov prvaka, Bojan Košak, stekao je prednost koju će teško ispustiti. Iako njegovih 585 čunjeva za sada najbliže prati Damir Grašić (576), skeptični smo oko njegovih mogućnosti da iste dosege ponovi i u preostala dva nastupa pa tako i dalje kao glavnog konkurenta za titulu vidimo Predraga Turka (557) koji je na trenutnom 4.mjestu, ali i povećem zaostatku od gotovo 30 drva. Nakon nepotpunog prvog nastupa veoma izjednačeno djeluje borba za treće mjesto gdje se 10-tak kuglača smjestilo u razmaku od isto toliko čunjeva, a koju predvodi Mladen Kovač (558). Jasniju sliku i veće razlike zasigurno će nam donijieti drugi nastupi koji su na rasporedu od ponedjeljka do srijede, dok će zbog sudjelovanja na proslavi 60 godina KK Lokomotiva iz Maribora igrači Željezničara svoj dio odraditi tek kroz tjedan dana.

• Nakon što su u ovom kolu bili slobodni, Dubravčan će imati prisilni dodatni tjedan „godišnjeg“. Njihov subotnji susret sa Željezničarom 2 odgođen je zbog nastupa većeg dijela momčadi Željezničara na juniorskom prvenstvu Hrvatske. Pošto klubovi nisu mogli postići dogovor, a oba su imala razumljive argumente, „spor“ je presjekao voditelj lige koji je opravdano dao prednost državnom prvenstvu pred potencijalnim komplikacijama koje će Dubravčan imati oko traženja novog termina na „gostujućem“ terenu u Koprivnici.

15.10.2012.

2.HKL sjever

KROZ TRNJE DO ZVIJEZDA

 

Prvo gostovanje sezone vodilo je Željezničar kod Obrtnika iz Krapinskih Toplica, klubu uvijek nepredvidljive igre na kojem su mnogo puta polomili zube. Već i prije polaska Željezničar je bio oslabljen za jednu čvrstu kariku uslijed poslovne spriječenosti Mladena Grašića. Nastupi kuglača druge momčadi nudili su ohrabrenje i optimizam da će se taj izostanak uspjeti nadomjestiti.

Postava trenera Krunoslava Bakse iznenadila je kako samu momčad tako i one koji su susret pratili bilo na samoj kuglani ili pa preko online prijenosa uživo. Umjesto uobičajenog igranja skrivača i taktiziranja, Baksa je kockarski duh pokazao postavivši svoje najjače adute na najbolje igrače Obrtnika, ujedno igravši bez pouzdanog osigurača u zadnjem bloku. Nakon samo 60 hitaca takva je taktika bila pred debaklom. Željezničaru je prijetilo da otvori sa 0-2 i kako se u tom trenu činilo debelim zaostatkom od preko 100 čunjeva. Baksa se i dalje odlučio kockati ne mijenjajući Nebojšu Žnidarića (243) koji se ukočio i čija je svaka kugla bila priča za sebe, stolnoteniski top-spin koji nema veze s normalnom igrom, a istovremeno Latin (303) je za Obrtnik igrao poluvrijeme života uslijed čega mu se i desetak više nego očitih (bočnih) prestupa progledalo kroz prste. Na stazama pokraj, Predrag Turk je igrao toplo-hladno i nije se moglo očekivati da će lako preko Medića do poena. Naredne dvije staze donijele su preokret. Domaćini značajno padaju, Željezničari pomalo hvataju ritam te Turk sa 561 uspijeva othrvati Mediću (542), dok Žnidarić  (525) prvenstveno zahvaljujući pomoći u vidu pet devetki u čišćenje ostavlja zaostatak za Latinom (567) u domeni prihvatljivog. Srednji blok nudio je duel Bojana Košaka sa Bukaićem te Gorana Vrčeka protiv Zalukara, čime je svaki kuglač kao uostalom i Turk ranije, dobio svog „omiljenog“ suparnika. Dilema u tom dijelu igre praktično nije bilo, a „svjetla reflektora“ bila su usmjerena pretežito na Košaka koji je posve zasluženo odnio svu pažnju. Već sa prvim kuglama srušio je rekord (druge) staze – umjesto dotadašnjih 163, sada stoji 167. Ni u nastavku nije posustao državši isti ritam tokom cijelog nastupa što je okrunjeno sa najjačim ligaškim rezultatom ove sezone od fenomenalnih 626. Kraj njega, Bukaić (544) je izgledao kao rekreativac. Goran Vrček odradio je perfektan uvod (154), zatim dao priliku protivniku sa jednom već uobičajenom crnom rupom (113), no potom se konsolidirao i pokazao da je ukupno gledajući najkonstantniji Željezničar u oviih mjesec dana te sa 552 čunja bez većih problema nadjačao Zalukara (529). Kapital od 3-1 i 78 plusa u naslijeđe su dobili Andrija Crnčec i Nikola Turk, a u „znak zahvalnosti“ utakmicu su praktično riješili u samo 30 hitaca kada su razliku podigli na preko 100. Bilo je u nastavku i padova, kako onih stvarnih od strane protivnika, tako i metaforičkih u vidu slabijih momenata igre, ali pobjeda Željezničara više ni u jednom trenutku nije bila ugrožena, tek je bilo upitno kojim rezultatom će biti izražena. Crnčec je napokon, nakon valjda sezone i pol, odigrao jednu pravu utakmicu srušivši 572 drva, dok je Turk mlađi (512) imao više sreću što je suparnik bio izrazito loš (489) nego što je poen zaslužio svojom igrom.

U konačnici, naoko jednostavnih i krajnje  uvjerljivih 7-1 uz 119 plusa uz momčadskih 3348 čunjeva što je prava injekcija samopouzdanja pred subotnji derbi neporaženih ekipa koji će u Čakovcu igrati protiv „poznanika“ iz Zaboka. Usporedbe radi, Zabok je samo koji sat nakon Željezničara na istoj kuglani srušio za sve druge nedostižnih 3476, a od preostalih konkurenata Bjelovar i Lepoglava su izgubili već po drugu utakmicu, dok MIV i dalje živi svoju jesensku bajku sa maksimalnim učinkom i prvim mjestom na tablici.

3.HKL sjever

Željezničar 2 gostovao je kod najslabije ekipe u ligi, Ivančice, i sa 6-2 te 89 čunjeva prednosti suvereno izborio pobjedu.

Nakon lošeg starta u prvom kolu, raduje pokazana igra ovih mladih kuglača koji su odigrali na visokom prosjeku od skoro 540 drva. Zvijezda večeri bio je Stanislav Štrukelj koji je sa 584 čunja popravio osobi rekord i još jednom pokazao koliki je u njemu potencijal. Konačno je ugodno iznenadio i Nikola Turk sa 566 dok Goran Vrček i dalje drži visoki nivo forme sa 564.

Denis Košak doprinio je 525 drva, a Matija Vikert je, s obzirom na količinu promašaja, i bez jednog čišćenja dogurao do 521.

07.10.2012.

3.HKL sjever

Čudan susret odigrao je Željezničar 2. Red slabe igre, red nediscipline i red neobičnih izmjena rezultirali su porazom od Elektre iz Križevaca sa 2-6 i 55 minusa.

Loše je krenulo odmah od starta jer su i Denis Košak (513) i najbolji Željezničar Luka Štrukelj (547) izgubili poene. Na to se nadovezala familija Turk čiji su članovi, Nikola i Zvonimir, kombinirano srušili nehvatljivih 455 drva. „Veći“ doprinos je onaj Nikolin, budući je Zvonimir u igru ušao tek u 98.(?!?) hicu. U tom periodu Matija Vikert je odlično kuglao u čišćenje (204) i sa ukupnih 545 čunjeva smanjio rezultat na 1-3. S obzirom da Elektra u završnici nije pokazivala neku visoku razinu igru, moglo je biti mnogo neizvjesnije da su Željezničari bili u boljem elementu. Goran Vrček (538) davao je potrebni impuls u prvih 90 kugli (419) da bi zatim ponovo na zadnjoj stazi potonuo. S druge strane nije bilo adekvatne podrške Zvonimira Žinića, a niti je Stanislav Štrukelj kao njegova zamjena (u 102. hicu !) napravio bilo kakav pamtljiv potez pa je zajednički zbroj od 501 drva bio daleko preskroman za ugroziti goste iz Križevaca.

• Prva momčad neplanirano je imala slobodne dane budući da Zanatlija iz Kutine nije uspio isposlovati termin za odigravanje zaostale utakmice prvog kola. Kuglačima u Sisačko-moslavačkoj županiji vikend je poslužio za odigravanje pojedinačnog prvenstva, a želji da se utakmica odigra na neradni ponedjeljak na kraj su stali upravitelji kuglane u Novskoj koji nisu željeli za taj dan staviti objekt u pogon. Zbog zgusnutog rasporeda ne vidimo bilo kakve mogućnosti da se ova utakmica odigra prije Božićnog vremena, a što će samo dati priliku Zanatliji da se dodatno uigra te tako Željezničari iz (višestruke) obazrivosti prema drugima opet idu na štetu sami sebi.

01.10.2012.

2.HKL sjever

PROBIJEN LED

 

Premijerni nastup u sezoni donio je prilično grča u igri Željezničara pa će se iz subotnje utakmice prvenstveno pamtiti osvojena dva boda nakon pobjede nad Koprivnicom od 7-1. Rezultat možda i nerealno visok budući je u prva dva bloka bilo dosta mučenja te su poeni mogli otići na bilo koju stranu. Predrag Turk (548) tokom cijelog dana lošu igru u pune ispravljao je dobrim čišćenjem te njegov poen u duelu sa Cmrkom (525) nije dolazio pod znak pitanja. S druge strane, Andrija Crnčec (528) nastavio je tamo gdje je stao minule sezone – poklanjanjem poena. Glavni uzrok toga je nesigurno čišćenje (159) pa je tako samo u zadnjih 15 hitaca uspio prodati dvadesetak čunjeva prednosti uslijed čega je za drvo ostao kratak u odnosu na Sirovca (529). Kuglači srednjeg bloka nakon tri staze imali su po ispod 400 drva te su dvoboje u svoju korist rješavali u posljednjim izmjenama. Tako je Bojan Košak prije svega zahvaljujući završnih 157 nadoknadio priličan minus i sa 551 čunjem izvukao poen protiv Šegereca (534), dok je Nebojša Žnidarić (543) jednako tako najbolji dio nastupa pružio na kraju kada je srušio 148 što mu je taman bilo dovoljno da nadjača Pigaca (537). Momčad Željezničara rezultatski je rasla iz runde u rundu i treći par je donio partiju kakva se inače očekuje od kompletne ekipe. Mladen Grašić u debiju je srušio 563 drva čime je odmah dogurao do igrača utakmice pokazavši time da će biti veliko pojačanje, posebice kada su u pitanju utakmice na Mladosti. Pokraj Grašića, mladi Betlehem (515) nije nikako mogao doći do izražaja. Goran Vrček (553) ima potencijal da bude jedno od otkrića sezone te ukoliko će moći držati standard od 550, postat će važna i neizostavna karika ekipe. Njegov rezultat plod je odlične igre u 90 hitaca, prostora za dodatni napredak još ima kada se eliminiraju padovi poput završnih 120, a treba istaknuti kako je on bio i jedini igrač domaće momčadi bez promašaja.

Nadolazaeći produženi vikend Željezničar bi trebao odraditi zaostatak iz prvog kola. Oko točnog termina još se pregovara, ali za kada god on da bude utanačen, gostovanje kod Zanatlije iz Kutine bit će pravi izazov.

Drugi tjedan zaredom u ligi je dominirao MIV koji opet ima daleko najveći rezultat kola i to sada od već impresivnih 3446 čunja. Predstoji vidjeti kako će se varaždinska momčad snalaziti na gostovanjima. A upravo na jednom od najtežih gostovanja, onom kod Lepoglave, Zabok je došao do vrha tablice sa uvjerljivih 7-1 i čak 140 razlike, postavivši velike upitnike nad mogućnostima Lepoglave. Do prvih bodova stigao je i Bjelovar.

24.09.2012.

2.HKL sjever

KREĆE LOV NA BODOVE

 

Proteklog vikenda započela je sezona u 2. ligi sjever. A Željezničar je u nju ušao - odgodom. Na zahtjev Zanatlije iz Kutine, susret je prolongiran za koji tjedan pa su Željezničari umjesto na kuglani u Novskoj završili na čakovečkoj Mladosti gdje su odigrali unutarklupsku utakmicu između svoje nominalno prve i druge momčadi.

Klinci su šokirali svoje starije kolege povevši sa 2-0 i čak 103 čunja prednosti, no nakon toga stvari su sjele na svoje mjesto, iako doduše ne toliko iz razloga neke dobre igre prvotimaca koliko zbog činjenice što su juniori podbacili. Tako je nakon druge runde bilo izjednačenih 2-2 dok se razlika spustila na 23, a u konačnici su „veliki dečki“ pobjedili sa 6-2 i preko sto drva viška. Generalni dojam nije baš bajan. Uzmemo li subotnje postave, prva momčad je jedva prebacila 3200. Otvorilo se Bojanu Košaku koji je bio daleko najbolji sa 589 i to je praktično jedina „zvučna“ cifra. Predrag Turk se muči sa prilagodbom uvjetima na ne baš uzorno održavanoj kuglani te u takvim okolnostima stiže do 558. Ljetos pristigla „čakovečka“ trojka također se ne može pohvaliti nekom posebnom formom. Nebojša Žnidarić dogurao je do 537, dok su Mladen Grašić (526) te Andrija Crnčec (523) bili još i slabiji. Zvonimir Žinić (481) mislima je bio nešto istočnije, a na kuglani samo u prolazu. Prema prikazanom, Željezničari mogu biti sretni što su preskočili uvodni ligaški vikend te dobili priliku za dodatne treninge pred otvaranje sezone. Povoljna je okolnost i što će im tako prva utakmica doći na domaćoj kuglani te što Koprivnica kao protivnik ne spada u sam vrh po jačini. Jednako tako, trener će moći razmisliti o kadru koji će poslati u vatru, jer ako su neki nominalni prvotimci zakazali, iskočila su imena iz sjena. Denis Košak sa vrlo ujednačenom igrom bez oscilacija skrenuo je pažnju na sebe oborivši 556 drva, a ozbiljno treba računati na podjednako dobrog Gorana Vrčeka (551). Šteta da krug kandidata nije i širi jer iz jake konkurencije se rađaju veliki rezultati, no pred koju godinu vrlo perspektivan Nikola Turk još je jednom razočarao (503), a Zvonimir Turk (486), Stanislav Štrukelj (479) te Matija Vikert morat će prvo u nižem rangu dokazati da mogu držati konstantu na mnogo većim brojkama nego što trenutno pokazuju.

I dok su naši međusobno odmjeravali snage, liga je krenula zaozbiljno, a najviše razloga za zadovoljstvo mogu imati klubovi koji gravitiraju Varaždinu. MIV je odmah na startu skinuo Bjelovar koji stremi ka vrhu, dok je novopečeni drugoligaš, varaždinski Željezničar, bio u gostima bolji od još jednog bjelovarskog kluba, Sirele. Treći klub koji igra domaće tekme na Dravi, Lepoglava, prve bodove je osvojio kod Krapinskih Toplica. Gledajući ekipne rezultate, nema previsokih dosega (3360 kao najveći), čak niti kod Zaboka kojem je srednji blok odigrao na prosjeku od preko 600 ne mogu se pohvaliti učinkom (3339) kojim bi odmah od prvog kola uspostavili neprikosnoveni autoritet u ligi. Tendencija postizanja manjih rezultata nego ranijih godina uočljiva je i u prvoligaškom okruženju pa stoga ostaje kroz naredne tjedne za vidjeti da li ćemo morati snižavati do sada naučene standardne kriterije, čemu u značajnoj mjeri kumuju loše održavane kuglane, a sve uslijed pomanjkanja materijalnih sredstava za njihovu vrhunsku pripremu.

10.09.2012.

 Lokos open

ZABRINJAVAJUĆE SLABO

Željezničarovo pripremno razdoblje nastavljeno je sudjelovanjem na još jednom međunarodnom turniru. Ovaj puta zaputili su se u obližnji Maribor gdje se u dvorani Tabor povodom 60 godina postojanja KK Lokomotiva održavao „Lokos open“. Iako se igralo isključivo u pojedinačnoj konkurenciji, Željezničarov cilj bilo je dobivanje jasnije slike oko udarne postave momčadi koja će za desetak dana otvoriti novo prvenstvo.

Šarena postava predstavila se u novom vizualnom svjetlu, međutim, kuglači se nisu proslavili te samim time nisu donijeli nikakve odgovore već samo postavili dodatne upitnike nad mogućnostime ove ekipe. Zbrojimo li učinak najboljih šest rezultata kod Željezničara dolazimo do brojke od 3124 čunja što je gotovo pa alarmantno loše. Sam početak nastupa nije naslućivao da će u konačnici završiti tako loše jer su igrači startali sa 146-145-144 drva. Bojan Košak još je i na polovici igre sa 291 drvom  gledao prema vrhu tablice, da bi u nastavku i on posve potonuo. Doduše, ostao je najbolji naš kuglač ali se zaustavio na cifri od 547. Predrag Turk jedva je dogurao do 529, a grupu izjednačenih predvodio je Andrija Crnčec sa 517. Slijedio je Denis Košak (515) i Nebojša Žnidarić (510), a ekipu je zaokružio Zvonimir Turk (506). Pomalo nestvarno, ali u negativnom smislu, djeluje rezultat Nikole Turka od 474 čunja.

                                                                             šareno izdanje

Unatoč slaboj igri, nastup će biti koristan ukoliko je donio barem neke pouke. Prije svega upada u oko da je većina igrača nakon solidnog uvoda drastično pala u drugoj polovici igre pa su tako Zvonimir Turk i Nebojša Žnidarić u tom periodu srušili tek po 237 odnosno 231 čunj, dok je ostala četvorka imala učinak od sitnih 250. Broj čistih promašaja isto je tako „impresivan“. Izuzev Bojana Košaka i Predraga Turka koji su skupili po dvije ribice, svi ostali imali su po 7-8-9 kugli bačenih u prazno. I u tom segmentu je priča za sebe Nikola Turk koji si je priuštio 15 kugli u bunar, od čega jednu čak na igru u pune. Također, očigledno je da nije dovoljno trenirati samo na Mladosti, jer čim se maknu sa svojih staza, kuglači kao da se pogube, nestane sigurnosti i „izmišljaju“ se novi hici. Stoga se u predstojeća dva tjedna do prve službene utakmice nameće nužnim odigravanje gostujućih prijateljskih utakmica i to sa kompletnim kadrom jer svakako bi trebalo istestirati i dosege Grašića, Vrčeka, Žinića te Štrukelja budući da do sad ostvarene brojke ne ulijevaju povjerenje i treba pronaći pojedince koji su u boljoj formi.

                                                            nova garnitura opreme s kojom svjetlimo u tmini


Za kakvu takvu utjehu Željezničarima može poslužiti podatak da se ovom prilikom očito radilo o zahtjevnoj kuglani o čemu svjedoče i konačni rezultati. Među provjereno jakim međunarodnim imenima koja se kroz karijeru mogu pohvaliti i sa svjetskim odličjima, tek je pobjednik Sandi Sajko iskočio sa ekstra rezultatom od 630 drva. Na drugom i trećem mjestu već su značajno zaostali Kostadin Manev i Uroš Stoklas sa po 596 čunja, a Mitja Gornik koji inače na istom objektu drži rekord sa 673, sada je uspio oboriti za njega ispodprosječnih 588 što mu je bilo dovoljno za petu poziciju.

Što se tiče FIQ World Toura koji se 01.09. održavao u Zalaegerszegu, a na koji je direktan plasman izborio Predrag Turk došlo je do velikih propusta koji su uzrokovali da Predrag nije ni putovao na turnir. Glavni krivac je unutar familije jer je još tokom srpnja brzopleto potvrdu pozivnice poslao sam sebi (?!?) umjesto na mail organizatora. Pošto nije potvrdio svoj nastup, na prvotno objavljenom rasporedu Predraga nije niti bilo. Međutim, unatoč tome, u petak navečer pojavio se raspored kvalifikacijske runde na kojem je bilo i Predragovo ime sa satnicom slijedećeg jutra u 8,33h - nažalost, to je uočeno tek u subotu poslijepodne kada je već sve bilo debelo prekasno tako da je propala lijepa šansa za novo dokazivanje na velikoj sceni.






20.08.2012.

 Pomalo o svemu... 

ZAKOTRLJALO SE...

 

Nakon višemjesečne pauze, čakovečka kuglana je ponovo živnula. Usuglašavanjem novih termina za treninge sa predstavnicima GP „Ekom“ kao upraviteljima objekta, klubovi su dobili zeleno svjetlo za početak pripremnog razdoblja.

 

Prvi je prozivku obavio Željezničar koji već po tradiciji najozbiljnije pristupa ovom periodu. Dva tjedna rekreativnog kuglanja za povratak tonusa mišića već je iza igrača i od danas se kreće punim intenzitetom brusiti forma za nadolazeće prvenstvo. Osim redovitih treninga, kuglači Željezničara dobivaju priliku osjetiti i natjecateljski naboj bilo kroz planirane prijateljske susrete ili pa na raznim turnirima. Na jednom takvom, međunarodnom Gocsej kupu u madžarskom Zalaegerszegu, sudjelovali su minulog vikenda. Iako u ovoj fazi rezultat nije primaran, Željezničar je u kombiniranom sastavu srušio 3193 čunja. Predrag Turk praktično nije ni prestao kuglati tokom cijele godine pa je shodno tome njegova igra već u ovom trenutku na visokom nivou što je potvrdio sa 573 drva. Njemu je ujedno to bio i odličan trening pred novi nastup na FIQ World Touru koji će se na istoj kuglani održati prvog rujna. Izravan nastup među svjetskom elitom Turk si je osigurao na prvom iz serije turnira koji se u lipnju održao u Varaždinu i gdje je dogurao do četvrtfinala. Od ostalih kuglača ovom prilikom najviše se istaknuo novi Željezničar, Nebojša Žnidarić sa 541 dok je tercet iskusnih zaokružio Bojan Košak sa 528. Pošto se ove sezone računa na iskorak i značajan doprinos mlađeg dijela ekipe tako se pozorno prate i njihovi učinci. Goran Vrček se pri kraju spašavao za 507, dok je Nikola Turk dobar početni dojam (277) pomalo pokvario kako je nastup odmicao do konačnih 511. Po „poluvrijeme“ su ujednačenom partijom podijelili Denis Košak (266) i Luka Štrukelj (267). Nešto slabiji rezultat ostvario je na spomenutom turniru čakovečki Prosvjetar odigravši cifru od 3072 drva, sa samo dvojicom raspoloženih igrača i to Stjepanom Blažekom (548) te Josipom Šarićom (543). 

Slijedeća stanica za Željezničare biti će „Lokos open“ u Mariboru za tri tjedna i tada bi se trebale već jasnije nazirati konture momčadi i njenih rezultatskih mogućnosti. S obzirom na težak raspored, forma mora biti na zavidnoj razini od samog starta prvenstva koje će uslijediti 22. rujna na gostovanju kod Zanatlije iz Kutine. Jesenski dio donosi šest gostovanja od čega se po dva puta ide u Novsku i Bjelovar te još dva velika domaća iskušenja protiv Lepoglave i Zaboka. Najinteresantniji će biti dvoboj sa upravo zadnje spomenutim klubom koji je na meniju već u četvrtom kolu sredinom listopada.

 

Osim starosjedioca, Mladost je minulog tjedna bila poprište druženja i onih koji se tek prvi puta u životu susreću sa ovim sportom. Tradicionalni kuglački kamp okupio je mnoštvo (zaigrane) djece, a uspjeh će biti ako nekolicina zavoli ovu igru te zadrži svoj interes za buduće treninge. Za provedbu kampa zadužen je bio Dragutin Ceilinger kojem su svesrdno pomagali Branko Knez i Nebojša Žnidarić.

 

Tradiciju nisu prekidali niti u Dubravčanu pa je sezona po već ustaljenoj praksi otvorena na njihovom turniru. Među 40tak prijavljenih u tri kategorije dominirali su mahom domaći kuglači i simpatizeri pa stoga niti ne čudi da su gotovo svi pokalčići završili i u njihovim rukama. Nakon dva dana borbe pobjedu je odnio Dražen Cenko (262), kojeg nisu uspjeli ugroziti ni Predrag Turk (251) ni Željko Šimunić (245). Kod žena je bilo znatno tijesnije pa je tako Marina Dolenec (21) za samo tri čunja bila jača od Nikoline Hrešč (198), dok je trećeplasirana Biserka Friščić srušila 196. Kako je ovo jedna od rijetkih prilika i za neregistrirane igrače treba izdvojiti i njihova ostvarenja. Franjo Šajh može jednom čunju boljeg čišćenja zahvaliti što je stepenicu iznad Antuna Siladija, iako su obojica oborili po 239, a na postolju im se kao treći pridružio Josip Kalinić (225).

23.07.2012.

 Prelazni rok... 

„OSAKAĆENO“ MEĐIMURSKO KUGLANJE

Vjerojatno kao nikada do sada prelazni je rok u Međimurju donio zamjetno osiromašivanje kadrom te iz cjelokupnog „poslovanja“ naših klubova ne možemo izvući niti jedan jedini plus. Sve je krenulo već davno opjevanim raspadom KK „Čakovec“, koji se nakon preko četrdeset godina samostalnog uspješnog rada pod raznim sponzorskim imenima, formalno spojio sa KK „Zabok“, iako se zapravo de facto radi o gašenju Čakovca kao kluba te naprosto o pravnoj tehnici prepuštanja drugoligaške pozicije Zaboku koji do iste kroz više sezona nikako nije uspijevao doći na samim stazama. 

Nestanak jednog od stožernih klubova sa međimurske scene bio je i glavni poticaj brojnim migracijama, budući su igrači cijele momčadi postali svima dostupni što je u vremenu koje je prethodilo izazvalo brojne špekulacije i kombinacije.  Iako su se na kraju razišli na sve strane svijeta, pretežiti dio ipak je polariziran između dva kluba, a sve sukladno našim točnim predviđanjima još iz svibnja. Tako su iz Čakovca put Zaboka otišle perjanice, Zlatko Tuk, Zvonimir Plevnjak i Rajmond Pokrivač, dok je najveći dio pomoćne radne snage odabrao ostanak u zavičaju te su se u čakovečkom Željezničaru skrasili Mladen Grašić, Nebojša Žnidarić i povratnik u klub Andrija Crnčec. Pitanje je u kolikoj će mjeri pristigli kuglači biti sposobni u Željezničaru nadomjestiti Bojana Plevnjaka koji je također otplovio u Zabok. Brojnoj međimurskoj koloniji u Zaboku se pridružio i još jedan bivši Željezničar, Igor Maček, s time da će se on nakon godine dana pauze morati prilično potruditi kako bi se nametnuo u novoj sredini. Možda će neke začuditi takva  iznenadna privlačnost Zaboka, ali jedni u njima vide najozbiljnijeg kandidata za naslov, prolaz u kvalifikacije, a zatim i plasman među prvoligaše te stoga svoj odlazak pravdaju sportskim motivima, dok je drugima, koji su godinama minirali stvaranje jakog i stabilnog međimurskog prvoligaša upravo alibijem nedostatka ambicioznosti natjecanja na najvišem nivou, očito zamirisala mogućnost krpanja kućnog budžeta određenim manjim iznosima. Bit će zanimljivo vidjeti kakav će tretman imati „legionari“ u slučaju da požele trenirati na čakovečkoj kuglani. Nakon dvije sezone provedene s ove strane Drave, Mladen Kancijan vraća se u Varaždin te će nastupati za tamošnji Željezničar koji je novajlija u drugoj ligi, dok se Ivan Pigac vratio na mjesto najveće sreće, u Koprivnicu. 

Ovakvim raspletom najviše su ožalošćeni Lepoglava i Zanatlija Čakovec. Dok je Lepoglava imala na piku Turka i Plevnjake, Zanatlija je smatrao da će po inerciji dobiti svoje bivše igrače Grašića i Žnidarića, a umjesto njih tek kao podupirajući član im je pristupio dosadašnji alfa i omega Čakovca, Adolf Peršak. Trečeligaši Prosvjetar i Dubravčan ne samo da nisu bili uopće aktivni na tržištu, nego nemamo niti saznanja da bi pokazivali bilo kakav interes prema kojem od kuglača. No, Dubravčan je zato rješio druge brige. Iako on i dalje pripada Međimurskom kuglačkom savezu, od jeseni u Čakovcu će boraviti samo kao formalni gost budući da nisu uspjeli naći zajednički jezik sa GP „Ekom“ kao upraviteljem kuglane te su odlučili svoje domaćinske utakmice prebaciti u Koprivnicu gdje su za gotovo duplo manji cijenu uzeli i dva termina treninga tjedno što bi im trebalo pomoći u postizanju veće konkurentnosti u ligi. Uslijed svega navedenog, promet će se na Mladosti bitno prorijediti, a ako nešto pozitivnog iz toga možemo izvući onda je to jedino što će se osloboditi prostor u razumnijim terminima za trening mlađih uzrasta.

Uz gore iznesene, jedini zanimljivi prelasci na razini regije sjever zbili su se u Bjelovaru. Ovogodišnji prvak krajnjim je naporima uspio sačuvati kompletnu šampionsku momčad koju su zatim upotpunili sa dvojicom kvalitetnih igrača, Antunom Biondom i Zdravkom Vokšanom te bi tako komponirani Bjelovar trebao predstavljati glavnu konkurenciju Zaboku u utrci za naslov, dok će iz prikrajka svoju šansu tražiti Lepoglava i naš Željezničar.

13.05.2012.

 Pogled unaprijed...  

 BURNA POSTSEZONA 

Rijetko kada kao ove godine plijene pažnju svibanjska događanja u međimurskom kuglanju. „Idejni začetnik“ zanimljive postsezone svakako je KK Čakovec koji prestaje s radom kao takav, a samim time na sportsku tržnicu baca kako svoje drugoligaško mjesto tako i desetak igrača koji postaju atraktivna meta brojnim dojučerašnjim konkurentima. Iz lokalpatriotskih razloga, da međimursko kuglanje ipak i nadalje ostane na dva predstavnika u natjecanju druge lige, Čakovec je bio spreman na preuzimanje od strane kojeg trećeligaškog gradskog kluba, bilo Prosvjetara bilo Zanatlije. Iako su vodstva spomenutih klubova još možda i bila sklona takvoj ideji, pod utjecajem samih igrača koji su vjerojatno svjesni s jedne strane da to nosi veće odricanje, a istovremeno i da ne posjeduju dovoljno kvalitete za viši rang, oba kolektiva odbila su pruženu mogućnost i tako odbacili priliku da zaigraju makar na jednu sezonu u znatno jačoj konkurenciji. Kada se priča o upražnjenom mjestu pročula i preko Drave, za posao s Čakovcem zagrijao se Zabok. U cilju spašavanja međimurskog kuglanja angažirao se i županijski savez koji je pokušao intervencijom ostaviti drugoligaša u našem kraju. Posljednja opcija u toj operaciji ostao je Dubravčan iz Donje Dubrave. I kad se već činilo da je rješenje na pomolu, jer je uprava Dubravčana davala pozitivne signale, situacija se rasplela na identičan način kao i kod čakovečkih trećeligaša. Prevladalo je razmišljanje onih koji do višeg ranga žele doći na samim stazama, osvajanjem titule trećeligaškog prvaka pa je tako propala i zadnja šansa očuvanja međimurskog drugoligaša. Ovakav razvoj događaja otvorio je put Zaboku da napokon ostvari svoj davno zacrtani cilj. Kada već nikako nisu uspjevali svojim kuglačkim znanjem, unatoč činjenici što iz godine u godinu samouvjereno najavljuju taj iskorak, Zabok će se drugoligaškog društva dočepati administrativnim putem. Formalno-pravno će se to urediti kao spajanje dva dosadašnja kluba, Čakovca i Zaboka, a de facto bit će to zapravo „prodaja“ Čakovca Zaboku. 

Takav rasplet vuče za sobom i brojne kombinacije oko igračkih križaljki. Osim samog kluba, Zabok planira pokupiti i dobar dio najkvalitetnijih međimurskih kuglača te time najaviti kandidaturu za njihov ultimativni cilj, ulazak u elitni razred hrvatskog kuglanja. Prije svega radi se Zlatku Turku i Bojanu Plevnjaku, a u paketu s njima navodno da bi put Zagorja trebali otići i Zvonimir Plevnjak te rekovalescent Rajmond Pokrivač. Koliko u toj priči ima čvrstih temelja, najbolje govori podatak da su prvospomenuta dvojica već i odigrali utakmicu za Zabok i to na međunarodnom turniru u slovenskim Brežicama. Na tom nastupu Zlatko Turk je srušio rekord tamošnje kuglane od fantastičnih 667 čunjeva, što je ujedno i najveći rezultat nekog od međimurskih kuglača od kada se igra na stazama sa pločastim segmentima. Ne bi bilo ništa u tome spornog da prelazni rok nije udaljen još dobrih mjesec i pol dana i da k tome Bojan Plevnjak još uvijek nije do službenog okončanja sezone pod ugovorom sa Željezničarom, a o čemu svjedoči i što se nalazi u prijavi Željezničara za jednu od ekipa u proljetnoj sprint ligi koja počinje nadolazećeg ponedjeljka. U drugim sportovima svjedočili smo drastičnim kažnjavanjima i za igranje samih prijateljskih susreta za novu momčad prije nego što se to formalno smije.

Nakon godine pauziranja, reaktivirati se misli Igor Maček koji također gleda u smjeru Zaboka, ali je pitanje da li u tom slučaju Zabok već neće biti „prenapučen“ te koliko bi to šanse davalo Mačeku za igru. Od preostalog kadra Čakovca, Kancijan je navodno na pragu dogovora sa ambicioznim novim drugoligašem, varaždinskim Željezničarom, čije bi redove prema pričama trebao pojačati i Tvarog iz Lepoglave. Time bi također dugogodišnje prvoligaške težnje Lepoglave već u startu bile srezane, budući su oni računali na dvojac Turk-Plevnjak koji im je izgledao utekao produživši do Zaboka, a sada bi se uz to morali nositi i sa odlaskom dosadašnjeg stožernog kuglača. Ivan Pigac kao i svakog proljeća razmišlja o povratku u Koprivnicu, dok je Mladena Grašića zakapario čakovečki Željezničar koji će pokušati zakrpati nastale rupe u kadru.

Osim migracija u našem kraju, s obzirom na (bez)brojne kalkulacije, bit će ovo jedan od najinteresantnijih prelaznih rokova i unutar cijele lige. Kako se naveliko špekulira da će uslijed afere sa krivotvorenjem iskaznica Novskoj biti nanovo verificirani postignuti rezultati, čime bi izgubila dobar dio bodova i na taj način ispala iz prve lige, lako je moguće da od jeseni u natjecanju 2.HKL sjever imamo čak četiri posve nove momčadi, plus još pokoji igračkim kadrom značajno „redizajnirani“ postojeći klub.