Povijest Kaštela

Grad Kaštela smješten je u Kaštelanskom zaljevu, između otoka Čiova i poluotoka Marjana, između gradova Trogira i Splita. To područje,zaštićeno planinom Kozjak sa sjevera i okruženo srednjodalmatinskim otocima s juga, prirodni je zaklon i utočište čovjeku od prapovijesti.
U antičko doba ovdje se grade vile, a zemlja oplemenjuje mediteranskim kulturama - vinovom lozom i maslinama.

Razvitak grada

Hrvati se doseljavaju u 7. stoljeću i grade svoje naseobine pod obroncima Kozjaka, o čemu svjedoče sačuvane crkvice i ostaci sjedišta staro-hrvatskih vladara koji su ovdje imali sjedište svoje države.

U doba turskih najezdi plemići iz obližnjih gradova, da zaštite sebe i pučane, grade utvrde pri samom moru. Tako krajem 15. st. niče šesnaest utvrda-palača, a oko njih sedam oblikuju se naselja koja rastu,razvijaju se i konačno spajaju u grad Kaštela. Samo naselje sastojalo se od utvrđena dvorca gospodara i sela kojeg čine pravilno raspoređene kuće težaka unutar seoskih zidina. U središtu je seoski trg, a ulice se sijeku pod pravim kutom. Dvorac gospodara, građen na morskim grebenima,s naseljem je povezan pokretnim mostom. Kašteli su imali renesansne arhitektonske stilske odlike, raskošna unutarnja dvorišta i bogate interijere.

Unutar sela gospodari grade male sakralne objekte, a u 17. st. težaci podižu velike barokne crkve izvan seoskih zidina. U 17. st. naselja se šire izvan zidina sela te se međusobno spajaju. Skladan odnos tih naselja uz obalu traje sve do 19. st.

Riječ kaštel, kastel potječe od latinske riječi castellum, a označava utvrđeni dvor, zamak, tvrđavu, kulu ili bedem.
Kaštela se dijele se na , Donja Kaštela (K. Štafilić, K. Novi,K. Stari, K. Lukšić) i Gornja Kaštela (K. Sućurac, K.Gomilica, K. Kambelovac).

SEDAM KAŠTELA:

KAŠTEL ŠTAFILIĆ
KAŠTEL NOVI
KAŠTEL STARI
KAŠTEL LUKŠIĆ
KAŠTEL KAMBELOVAC
KAŠTEL GOMILICA
KAŠTEL SUĆURAC

Posjetite:
	http://www.mdc.hr/kastela/
.

Tragična ljubavna priča o Miljenku i Dobrili

U drugoj polovini XVII.st. u plemićkoj obitelji Vitturi rođena je kći Dobrila, a u obitelj Rušinić; sin Miljenko. Dvoje mladih zaljubilo se, no nisu se smjeli viđati zbog neprijateljstva između svojih obitelji. Od trenutka kada su roditelji saznali za njihovu vezu, Dobrila je bila pod strogim nadzorom, a Miljenka su roditelji poslali u Veneciju. No nije sve ostalo na tomu. Dobrilin otac ugovorio je vjenčanje svoje kćeri sa starijim trogirskim plemićem.

Miljenko je za to saznao i došao iz Venecije upravo u trenutku kada su mladenci izgovarali zavjete te je spriječio vjenčanje.Kako bi je kaznio zbog sramote koju mu je nanijela, Dobrilu je otac poslao u samostan u Trogir, a kako bi spriječio Miljenka da je pronađe, naručio je njegovo ubojstvo koje zbog Miljenkove domišljatosti (prerušio se u fratra) nije uspjelo.Pokušavajući pronaći Dobrilu, Miljenko je došao u sukob sa zakonom i zbog toga su ga osudili na zatvor u Visovcu. Tamo je upoznao bolničarku preko koje je Dobrili slao poruke i ugovorio bijeg. Bijeg mladih natjerao je Dobriline roditelje na popuštanje te su im stoga poručili da se vrate u Kaštel Lukšić kako bi se obavilo vjenčanje.Nakon što je u kolovozu 1690. godine obavljena vjenčana ceremonija, Dobrilin je otac, ne mogavši podnijeti da se njegova kći udala za Miljenka, iz osvete na mostu ispred dvorca ubio svojega zeta. Dobrila je nakon toga izgubila zdrav razum, razboljela se i nedugo potom umrla. Posljednja želja bila joj je da bude pokopana zajedno s Miljenkom u crkvici Sv. Ivana u Kaštel Lukšiću nasuprot dvorca. Na njihovu vječnom počivalištu zauvijek je uklesana poruka “Pokoj ljubovnicima”, a u Kaštel Lukšiću još uvijek postoje oba dvorca, i Vitturijev i Rušinićev.

Crkvica Sv. Ivana - posljednje počivalište kaštelanskih Romea i Julije