Televizija
Televizija je dio naše svakodnevnice, potpuno je uobičajeno sjesti (ili se zavaliti) pred malu crnu kutiju (dobro, dobro, može biti i veća, ok, i neke druge boje, da, da, i kutija može biti prilično tanahna - je li bolje kad kažem televizor?), pritisnuti puce na daljinskom upravljaču i satima se "tovariti" svim milim i dragim sadržajima koje nam nudi. (O tome je li baš sve vrijedno našega vremena, dalo bi se raspravljati - pogledaj tekst na lijevoj rubnici.)
Ali sigurna sam da je malo onih koji su svjesni kakvo je televizija zapravo čudo. Prvo promotrimo njezino ime. Nekakvo tele koje je imalo viziju? Jasno da ne! Otkud joj onda takvo ime? Grčka riječ tele i latinska visio - prva znači daleko ili na daljinu, druga gledanje, viđenje. Hrvatski bi se reklo dalekovidnica. Je li išta jasnije? Nije?
E pa ovako, zamislite sliku koja se rastavlja u sitne, sitne točkice koje putuju eterom, svemirom, kontinentima, da bi se u našem stanu ponovo spojile u sliku. Čudesno, zar ne?
Evo sad i jedne složenije definicije: televizija je općeniti naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje pokretne slike u obliku električnog signala, njegov prijenos na daljinu, obično putem radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza.
Pri gledanju televizije iskorištavaju se dva svojstva oka. Jedno je tromost oka - uzastopno prenošenje jedne slike iza druge povezuje se u čovječjem oku u kontinuiran slijed slika u pokretu. Drugo svojstvo je oštrina vida. Slika na zaslonu televizora sastoji se od niza vodoravnih linija. Kad oko promatra takvu sliku iz dovoljne udaljenosti, koja zavisi od oštrine vida, ne zamjećuje svaku liniju pojedinačno, nego sve linije stapa u jednoliku sliku.
|
| Povijest televizije |
Prvi televizijski programi i njihovi prijenosi počinju tridesetih godina 20. stoljeća. Najprije se to zbilo u Njemačkoj, a potom su zaredale druge europske zemlje (Engleska, Francuska, Sovjetski Savez) kao i Amerika.
Do televizijskog prodora došlo je nakon Drugoga svjetskog rata kad se u televizijsku mrežu postupno uključuju i manje zemlje. Isprva je emitiranje programa ovisilo o snazi odašiljača koji su imali ograničeni domet. Od 1962. počinje epoha satelitskog prijenosa pa nam tako danas stižu vijesti i slike čak i iz najudaljenijih krajeva.
U Hrvatskoj povijest televizije započinje na dan 30. obljetnice Radija Zagreb, 15. svibnja 1956. kada je na Sljemenu postavljen televizijski odašiljač, prvi u ovom dijelu Europe. Izravnim prijenosom svečanog otvorenja Zagrebačkog velesajma na južnoj obali Save 7. rujna 1956. počelo je emitiranje TV Zagreb.
Gotovo dvije godine Televizija Zagreb prikazivala je samostalan eksperimentalni program, a krajem 1958. kada su proradili studiji u Ljubljani i Beogradu, Radiotelevizija Zagreb uključila se u zajednički program Jugoslavenske radiotelevizije u čijem je sklopu djelovala tridesetak godina. Sabor Republike Hrvatske donio je 30. lipnja 1990. godine zakon o samostalnom djelovanju i promjeni imena u Hrvatsku radioteleviziju.
Na Dan Radija i Televizije 15. svibnja 1966. novopostavljenim UHF odašiljačem od 10 KW na Sljemenu prvi se put emitira program u boji. Sniman je u Rimskom studiju talijanske Televizije RAI i preuziman izravnom vezom preko Učke.
Povremeno eksperimentalno emitiranje Drugog programa Televizije Zagreb počelo je 27. kolovoza 1972.
Gradnja Doma Radiotelevizije na Prisavlju počinje 1975., a 1988. počinje stalna proizvodnja i emitiranje televizijskog programa s Prisavlja.
1988. kad počinje i eksperimentalno emitiranje 3. programa Televizije Zagreb.
30. travnja 1990. uveden je teletekst kao stalni televizijski servis.
Tijekom Domovinskog rata od srpnja 1991. do veljače 1992. zaposjednuto je ili uništeno 80 posto odašiljačkih objekata HRT-a. Većina dostupnih objekata popravljena je tijekom 1992.
Početkom 1995. u Dom Radiotelevizije na Prisavlju seli se i Radio i prvi put u povijesti većina je djelatnosti Hrvatske radiotelevizije smještena na jednome mjestu. |
|
|
Za one koji žele znati više:
Povijest HRT-a |
| Vrste televizijskih emisija |
S obzirom na sadržaj postoji nekoliko osnovnih vrsta tv-emisija:
1. INFORMATIVNE EMISIJE - donose obavijesti o najvažnijim zbivanjima tijekom dana (tv-dnevnik) ili tijekom tjedna, tu se ubrajaju i okrugli stolovi o aktualnim temama, prijenosi važnih događaja i sl.
2. ZABAVNE EMISIJE - glazbene emisije, tv-kvizovi i druga natjecanja, tv-razgovori i dr.
3. EMISIJE IZ KULTURE - govore o kulturnim zbivanjima - kazalište, izdavačka djelatnost, festivali, kulturna baština i dr.
4. ZNANSTVENE EMISIJE - izvješćuju o znanstvenim dostignućima, daju tumačenja znanstvenih pojava, sadrže rasprave o znanosti i sl.
5. OBRAZOVNE EMISIJE - namijenjene djeci i odraslima za pouku iz raznih područja
6. FILMOVI
7. SPORTSKE EMISIJE - prijenosi utakmica i drugih natjecanja, povijest sporta i dr.
8. EMISIJE ZA DJECU - prilagođene djeci predškolske dobi i osnovne škole
9. PROMIDŽBENE EMISIJE - populariziraju pojedine ličnosti, poizvođače, proizvode i dr.; to su najčešće tv-oglasi
|
|
|
|
Hrvatski po Rebi