Hrvatski po Rebi

Izražajna sredstva kazališta

Osnovni je oblik kazališnog izraza živi govor, dijalog (razgovor između likova) i monolog (govor jednog lika). Glumci govorom (dikcijom, bojom glasa, jačinom i visinom glasa, sporim i brzim govorom), pokretima lica (mimika) te pokretima ruku i tijela (geste) iskazuju duševna stanja lika kojeg glumi, njegov odnos prema drugom liku, itd.
Važna izražajna sredstva kazališta su i scenografija (izgled scene ili pozornice) i kostimografija (izled kostima).

Osobe koje rade u kazalištu

U stvaranju kazališne predstave sudjeluje mnogo ljudi. Glumce odabire i uvježbava redatelj prema didaskalijama (pisanim uputama što i kako nešto treba izvesti na sceni) iz dramskog teksta. Redatelj je duša i glavno lice svake kazališne predstave koja se uvježbava tjednima, ponekad i mjesecima. Glumci dočaravaju dramski lik.
Osim glumaca i redatelja sudjeluje i niz drugih kazališnih djelatnika:
1. kostimograf - brine se za najprikladniju odjeću i kostime glumaca
2. scenograf - brinu o izgledu i opremi scene (pozornice)
3. majstor rasvjete -
osvjetljuju pozornicu i svojim svjetlosnim efektima stvaraju njezinu čaroliju
4. majstor glazbe
5. inspicijent - upućuje glumce na scenu kad je njihov red i brine se za pravilno odvijanje predstave
6. šaptač - uskaču ukoliko neki glumac zaboravi svoj tekst
7. šminker i frizer - dotjeruju vanjski, fizički izgled glumca

Prostori u kazalištu

Predstave se izvode u, za to posebno izgrađenim, zgradama. One se sastoje od gledališta (prostora za gledatelje), pozornice ili scene (mjesta za izvođenje predstave) te garderobe (prostora za glumce i ostalo osoblje koje sudjeluje u pripremi i izvedbi predstave).
Pozornica je od gledališta odvojena kazališnim zastorom čije nam razmicanje ili skupljanje označuje početak ili završetak cijele ili jednog dijela predstave (čina). A na pozornici se pomoću kulisa stvaraju različiti scenski prostori (mjesta) kakve zahtijeva radnja dramskog djela. Kulise se izrađuju od različitih materijala (drva, platna, stiropora, gipsanih ploča i sl.), a pomoću njih nam vješti i maštoviti scenografi predočuju vanjske ili unutarnje prostore.

zanimljive kulise iz predstave Bajka o ribaru i ribici - more prikazano najlonom

Svečani zastor u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu - slika Hrvatski narodni preporod Vlahe Bukovca

Kazalište

Povijest kazališta

Prve organizirane oblike kazališne umjetnosti nalazimo u staroj Grčkoj već u 5. st.pr.n.e. U početku je to bio običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo - orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima. Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron.

Grčko kazalište u Epidaurusu

Kazališni tekstovi u početku su se izvodili samo prigodom vjerskih svečanosti u čast boga Dioniza. Dvaput godišnje održavalo se dramsko natjecanje na kojem je nagrada bila vijenac od bršljana. Program bi počinjao u zoru i sadržavao bi pet izvedaba. Sve bi aktivnosti u gradu stale kako bi građani mogli prisustvovati izvedbama, a tih dana i zatvorenici bi bili pušteni na slobodu.
Kazalište je bilo jedno od rijetkih javnih prostora na kojima bi pristup bio dopušten i ženama. Publika je negodovanje u slučajevima loših predstava izražavala bacanjem hranom ili kamenja. Svi su glumci bili muškarci i nosili su različite maske da dočaraju različite likove. Prvi tekstovi zahtijevali su samo jednog glumca i kor od 12 do 15 osoba koje su plesale i pjevale. S vremenom je rastao broj uloga i broj glumaca.

U srednjem vijeku razvija se liturgijska drama. Podatke o početcima kazališne prakse u Hrvatskoj daju nam upravo liturgijske drame (npr. Tractus stellae u obredniku zagrebačke stolne crkve iz 11. stoljeća). Liturgijsku dramu su uskoro potisnula prikazanja ili skazanja, koja su se razvila iz pučkih pobožnosti, dijaloških pjesama i tzv. plačeva.

Usporedo sa liturgijskom praksom javlja se i svjetovna, u počecima povezana s putujućim glazbenicima i zabavljačima koji su kao pojedinci ili družine izvodili svoje vještine za crkvenih blagdana, krunidaba, na svadbama ili u pokladnim povorkama. Putujuće kazališne družine gostovale su u dvorskim krugovima zabavljajući „odabrane”. Osim putujućih svirača, pjevača i ostalih članova glumačke družine, posebno su mjesto na dvoru zauzimale predstave u kojima su protagonisti bile dvorske lude.

Kako se razvijao i mijenjao svijet, razvijala se i ova vrsta umjetnosti. Danas je kazališna umjetnost priznata usvijetu i dostupna svima. Glumci se školuju na kazališnim akademijama i profesionalno se bave tom umjetnošću.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Što je kazalište?
Kazalište ili teatar (grč. teatron = mjesto za gledanje) je posebno mjesto u kojem se održavaju kazališne predstave.

Zagrebačka kazališta
ZA ODRASLE Hrvatsko narodno kazalište Zagrebačko kazalište Gavella Gradsko kazalište Komedija Satiričko kazalište Kerempuh ZA DJECU Gradsko kazalište Trešnja Gradsko kazalište Žar ptica Kazalište Mala scena Zagrebačko kazalište lutaka

Internetske stranice zagrebačkih kazališta
Hrvatsko narodno kazalište Gradsko kazalište "Komedija" Satiričko kazalište Kerempuh Zagrebačko kazalište Gavella Zagrebačko kazalište mladih Kazalište Mala scena Kazalište Trešnja Zagrebačko kazalište lutaka Gradsko kazalište Žar-ptica Dječje kazalište Dubrava