Vesna Parun
(1922.)
BILA SAM DJEČAK
U mjesečinu me je skrila večer, utrnuvši svijeće. Svu noć sam zamišljena snila u modroj šumi kroz drveće.
Bila sam zrno rumena grožđa u zubima sred poljubaca lisica utekla iz gvožđa dječak, što praćkom poklike baca;
i ujed pjesme nasred čela šarena mačka u košari igre. što nisam bila, što nisam smjela, zrcalo ribe u zjenici vidre!
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti, ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava.
ČAROLIJO JUTRA
Čarolijo jutra, oblaci šetači, putnici beskrajni slobodnih visina! Sad smo mi delije, a vi promatrači, vi ste male bure, mi smo olujina!
Putujte, čergari, ždrali zavičajni! Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta. Plovite neznani u daleke ravni, iznad žitnih polja, iznad suncokreta!
Probudite ptice, oči, vodenice, krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu! Budite glasnici zemlje krasotice, kojoj sunce zori u svakome klasu.
Pričajte o nama, plahi skoroteče, širom glasna svijeta, diljem oceana! Pjevajte o zemlji koja juri, teče, u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.
DA SI BLIZU
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna ne može da usne ni u noćnoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima. Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini. Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće pred dolazak oluje u večer punu briga. O da si barem tako tužno blizu kao cvijet što spava zatvorenih očiju pod bijelim pokrovom snijega u tišini kamenih šuma, čekajući proljeće. Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim što već sahnu, klonuli od bdijenja. Ali, noć je i svijet je daleko a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje s tvojih su grana sašle. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi.
ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA
Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova i s nama zajedno rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjen u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi oteščale i tužne.
ZAGRLJAJ
Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.
LICE U SJENI
Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama, i da ljubak bješe osmijehom pamte moje oči.
I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice, zadubena u šapat zaostalih oluja.
Nije li i galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš? Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.
Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more. Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me, vodo, dubinom!
USNULI MLADIĆ
Prostrt na žalu sjenovitog zatona leži kao ograđeni vinograd usamljen i valovima okrenut. Njegovo lice ljupko je i ozbiljno. Ne znam je li ljepša grana šipkova puna cvrkuta ptičjeg, ili pregib njegova pojasa, gipkiji od guštera.
Slušam tutanj niske grmljavine koja se izvija s mora, sve to bliže. I skrivena u lišću stare agave motrim kako grlo mladića postaje galeb i odlijeće put sunca, klikćući sjetno u žutim oblacima. A iz bronce njegova raskošnog trbuha diže se mrko cvjetna vrlet, na kojoj se odmaraju prekrasne vile i kraljice iz bajkâ.
Šušti žalo i more je posivjelo. Zlatne sjenke zasjeniše vinograd. Stubovi oblaka penju se u daljini. Munje dotiču šumovitu uvalu.
Udišem miris ljeta u nasadima i puštam se da me opaja nagost bilja. Zatim gledam svoje blistave ruke i bedra pjenom morskom pozlaćena iz kojih teče ulje maslinika. I vraćajući mirne oči k njemu koji spava, uronjen u huku spore oluje, prastar kao agava, mislim puna rasijane žudnje koliko bijelih ptica raskriljenih dršće u modrim gudurama oblačnim tog tijela, koje tišinom zbunjuje šumor mora i samoću trava.
ELEGIJA
Eto: vjetar s mora vrača nam natrag odbjegle ptice šumom krila što uče nas prolaznosti. Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni. Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak neće me naučiti voljeti. Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me. Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu i dotaknuti usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.
Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti jedni drugima, i ostati lijepi.
Jer, vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati.
LJUBOMOR
Znam orkane koji iz korijena čupaju stabla stara tisuću godina. Znam rđu koja izjeda bokove orijaša na oceanima. Znam divljanje razlivenih rijeka i riku lavova uoči potresa. Znam termite u Australiji koji su raskopali naselja ovčarska. I vojske skakavaca što kretahu put sjevera učinivši da potamni sunce.
Ali ima jedno zlo pod nebom strašnije od nepogoda orkanskih od urlanja razlivenih voda i od čopora skakavaca.
Ima u našem srcu jedan oganj koji čuvaju dva vrlo stara rogožinom pokrita đavola. I na tom ognju u bakrenom kotlu čarobnica zelenih očiju miješa najljući od otrova što ga je iznašla očajna mašta ljubavi.
To je ljubomor.
Bojim se izreći tu riječ krcatu jeka grobnih i daha truleži. Kao kukavica uzrasla u gnijezdu nježne ptice, tako je ljubomor nastanivši se u gnijezdu ljubavi iz moga srca prognao sve pjevice i učinio me nesretnom.
Ne slijedite me, zaobiđite taj put! Ondje vreba na vas u klupko savijena kobra.
Ne pijte iz one česme! To je zagađeni izvor gubavih.
GOLUBICE VUKOVARSKE POVRATAK
Vukovaru, grade, molitvo u zoru u rascvaloj krošnji dok se bude ptice, spomen rana tvojih, tvoju noćnu moru zbrisat ne će jutros vjetar iz ravnice.
Al' na pepelištu ukletoga zdanja gdje su glasa ljudskog pokidane žice kao materinski blagoslov izranja bolnica-jedrenjak iz povijesne tmice.
Ne izlazi sunce nad dunavskim brijegom no u tvojoj duši uskrsnuloj, grade, iz dobrote ruku što kruh mira dijele.
Korakom su bodrim te sestrice mlade golubicu tvoju kamenu pod snijegom pronašle, i vatrom daha oživjele.
PROZORI
Sanjam zelene brodove u tihoj luci u kraju neznanu s onu stranu brijega. negdje laje pas, vrlo daleko. Cesta čeka pred kućom nestrpljivo. Konj zlatne grive rže u zazidanom dvorištu. Nema vjetra.
Ako se popnem na toranj, vidjet ću okruglo nebo, niske, niske oblake. Jednu lastu i dim parobroda. Još dalje, svijet će biti velik, čudan.
Pod crvenim balkonom večer na ružama počiva.
|

| O Vesni Parun |
|
Vesna Parun rođena je na otoku Zlarinu 10. travnja 1922. u brojnoj obitelji koja živi u prilično teškim uvjetima. Osnovnu školu završava na Visu, a gimnaziju polazi u Šibeniku i Splitu. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. Upisuje studij romanistike koji ne završava zbog početka rata, a studij filozofije prekida radi teške bolesti (tifusa) i krize zbog nesretne ljubavi. Šezdesetih godina u dužim razdobljima boravi u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. Danas zbog zdravstvenih razloga stanuje u Stubičkim Toplicama. |
|
|
Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poeziju započinje pisati u ranom djetinjstvu (1932. joj izlazi prva pjesma Proljeće u listu Anđeo čuvar) i ona je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Stvara dulje od pedeset godina i već pripada književnoj povijesti, a još je uvijek aktivna. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku Pjesme dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku Crna maslina Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman Mačak Džingiskan i Miki Trasi dobila je Nagradu Grigor Vitez, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka Zore i vihori po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije. Uz pisanje poezije bavi se i prevođenjem sa slovenskog, njemačkog, bugarskog i francuskog jezika, te slikarstvom.
Poezija Zore i vihori, Pjesme, Crna maslina, Vidrama vjerna, Ropstvo, Pusti da otpočinem, Ti i nikad, Koralj vraćen moru, Konjanik, Jao jutro, Bila sam dječak, Vjetar Trakije,Pjesme, Gong, Otvorena vrata, Ukleti dažd, Tragom Magde Isanos, Sto soneta, I prolazim životom, Stid me je umrijeti, Olovni golub, Apokaliptičke basne, Ljubav bijela kost, Čitač snova, Izabrane pjesme, Mapa Magdica, Šum krila, šum vode, Salto mortale, Izabrana djela, Grad na Durmitoru,Kasfalpirova zemlja, Indigo grad,Sonetni vijenci, Tronožac koji hoda, Začarana čarobnica,Izbor iz djela, Ptica vremena, Smijeh od smrti jači, Pelin basne, Spužvica i spužva, Političko Valentinovo, Grijeh smrti
Proza Pod muškim kišobranom, Krv svjedoka, Hrvatska kraljica, Noć za pakost - moj život u 40 vreća
Dječja poezija Patka Zlatka, Tuga i radost šume, Zec mudrijan, Kornjačin oklop, Mačak Džingiskan i Miki Trasi, Mačak na mjesecu, Miki Trasi i baka Pim Bako, Miki slavni kapetan, Karneval u Kukljici, Poznanstvo s danima malog Maksima, Igre pred oluju, Dvanaest slikovnica o psima, Hoću ljutić, neću mak, Roda u školi, Pokraj Kupe kad se vrapci skupe, Moj prijatelj šišmiš, Uspavanka za poljubac, Kroz prozorčić zime, Pčela, duga i mlin, Tri morske pustolovke, Morska kočijica
Dramska djela (izvedena) Marija i mornar, Apsirt, Magareći otok, oliti homo homini asinus, Škola za skitnice
|

| Citati |
| "U školi se moglo naučiti mnogo, i u osnovnoj i, kasnije, u srednjoj, i o gramatici i o prirodopisu; manje o povijesti i o zvijezdama na nebu, a o čovjeku i životu - gotovo ništa." |
|
|
Pismo Vesne Parun Demokratskoj stranci žena 
Otkrivanje zvijezda Ivani Brlić-Mažuranić i Vesni Parun na opatijskom šetalištu slavnih:
|