Početna stranica Hrvatski jezik Jezično izražavanje Književnost Lektira Medijska kultura Glagoljica Novinarska družina Kutak za profesore

Gustav Krklec (1899.-1977.) 

                                                                                                                                                   
                                                                                                                        

PROLAZNOST

Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu šarenome šeta,

da gleda lađe, trgove, zvonike,
izloge tuđe, žene, stare slike.

Sve naglo prođe, sve se brzo stiša,
i dođe jesen u srce i kiša.

Koljena klonu, oči trnu, pluća
gasnu ko sanje, kao nadahnuća.

I trudan putnik padne pokraj plota
slušajuć žubor stotine života. 


SREBRNA CESTA

1

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -

izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

2

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.

3

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.



TELEGRAFSKE BASNE 

MAGAREĆA POSLA
 

Magarac se uputio vlasti.
Tuži zeca zbog uvrede časti:
-
Slavni sude, zec mi ugled ruši
tvrdeć svud da imam - duge uši
.

 


ZEČJA ŠKOLA


O vuku sred šume neke
zečićima zbori zeka,
al' ne znaju jadni zeke
u zasjedi vuk da čeka.

 


MILO ZA DRAGO
 

Vuk se jedan smijao psetancu
što je danju vezano na lancu,
a psetance smijati se stade,
kad vuk noću u stupicu pade...

 


KOZA KO KOZA


Pitao sam jednu staru kozu
da li voli pjesmu ili prozu ?
A koza se crnim papkom krsti:
- Ja ti volim ono, što se brsti!

 


NA BUNJIŠTU


Gizdav pijetao ostrugama struže.
Pita vrapca: -
Kako pjevam, druže?
- Divno pjevaš, velim ti po duši
-
- reče vrabac - pa začepi uši...


 

KOKOŠJA PAMET


Čeprkala jedna koka žuta
i pronašla biser pokraj puta.
- Što ćeš s njime? - pijetao pita.
- Prodat ću ga za tri zrna žita.


 




O Gustavu Krklecu

Gustav Krklec, hrvatski pjesnik, esejist i kritičar, podrijetlom je iz Maruševca, kraj Varaždina. Rođen je 23. lipnja 1899., a život je proveo u Zagrebu, gdje je i umro 30. listopada 1977.

Stekao je ugled kao pjesnik za odrasle, posebice zbirkama Srebrna cesta i Darovi za Bezimenu, u kojima dojmljivo pjeva o različitim motivima, okrenut prirodi, životu i ljubavi. 

U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu objavljujući ih u časopisu Radost, kojem je bio jedan od osnivača, a izdao je i više zbirki dječjih pjesama: Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o repu, Drveni bicikl, Majmun i naočale i San ili java. Neke su od njih doživjele više izdanja.