Početna stranica Hrvatski jezik Jezično izražavanje Književnost Lektira Medijska kultura Glagoljica Novinarska družina Kutak za profesore

August Šenoa

(1838.-1881.)                                  

         


OJ, BUDI SVOJ

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi;
Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,J
er tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!


RIBAREVA JANA

Po cijelom kraju na sto milja,
ljepote takve nij,
što lijepa Jana pokraj Save,
ribara starog kći.

Ko drijenak su joj pune usne,
ko trska vitka stas,
ko riba ima bistre oči,
ko ševa milen glas.

A vesela je - cijeli vrbnik
od jedne pjesme pun,
kad starcu ocu mreže plete,
il tjera uz kraj čun.

I pjeva Jana: "Lude ribe!
Ah, u vas mozga nij,
ne boji vam se muške mreže
ribara starog kći."

I starac otac ribe lovi,
al lijepa Jana,da,
mladića trista nehotice
ulovit za čas zna.

Al Jana pjeva: " Lude ribe!
Ah, u vas mozga nij,
ne boji vam se muške mreže
ribara starog kći."

I minu vrijeme - tihom noći
na brijeg se tisnu čun,
i nešto šapće - tužno dršće
nad vrbljem mjesec pun.

Iz grada ribe lovit došo
gospodin lijep i mlad,
poljubio je - ostavio;
Oj Jano, što ćeš sad?

Ko trnule su sad joj usne,
ko vrbi zguren stas,
ko zimsko nebo mutne oči,
ko kukavici glas.

Do Save sjedeć Jana tepa:
"Oj sretne ribe vi!
U vama nema vrele krvi,
a ja sam, ljudska kći."

Moj ribar teško mrežu vuče,
ne to ti riba nij:
" U mreži blijeda, mrtva leži
ribara lijepa kći."


SJEĆAJ ME SE

O ti dušo moje duše!
O ti srce srca mog!
Kuda prošla, kamo došla,
Pratio te dobri bog!

Tvrda zemlja putem bila
Tvojoj nogi mekan mah,
Skrotila se ljuta bura
Pred tobom na blagi dah!

Stvrdnulo pod tobom more,
Snizila se strma hrid,
Ljuta zima cvijećem cvala,
Moja dušo, na tvoj vid!

Sav ti život bio Božić,
Anđeli te sreli svud;
Nikad s oka suza pala,
Sterala ti sreća put!

Samo katkad u toj sreći
Imena se sjećaj mog:
O, ti dušo moje duše,
Pratio te dobri bog!
                   

  



O Augustu Šenoi
August Šenoa rođen je 14. studenog 1838 u Zagrebu. U roditeljskom domu, u germaniziranoj obitelji češko-slovačkog podrijetla (otac mu je bio Čeh, a majka Slovakinja), stekao je ljubav prema umjetnosti: otac je rado posjećivao koncerte i kazalište, a majka je voljela književnost. 
Školovao se na gornjogradskoj gimnaziji i studirao pravo u Pragu. Ne položivši na vrijeme sve ispite uskraćena mu je novčana pomoć pa se počinje baviti novinarstvom. U  Beču je radio u redakcijama Glasonoše i Slawische Bläter, a 1866. vraća se u Zagreb i radi u redakciji Prozora.
1868. postaje gradskim bilježnikom, a zatim i artističkim ravnateljem Hrvatskog zemaljskog kazališta.
1873. postao je gradski senator te stoga napušta kazalište. Od 1874. godne pa do svoje smrti uređuje vodeći hrvatski književni časopis Vijenac.
Pred kraj života bio je bolestan. Ležeći je ditirao posljednji roman Kletvu. Vjerovao je u život i radovao mu se još nekoliko dana prije smrti, a onda je najednom predosjećajući kraj, zavapio: Ne dajte mi umrijeti, imam još toliko toga za napisati! Preminuo je 13. prosinca 1881.
Ostavio je u rukopisima natuknice za 40-ak nenapisanih pripovijesti i romana. 

Šenoino stvaralaštvo

Šenoa je prve pjesme, još kao đak, pisao na njemačkom jeziku.

Romani: Zlatarovo zlato (1871.); Seljačka buna;  DiogenesČuvaj se senjske rukeBranka; Kletva (nedovršen)

Drama: Ljubica

Pripovijesti: Mladi gospodin; Prijan Lovro; Kanarinčeva ljubovca; Lijepa Anka; Barun Ivica; Ilijina oporuka; Karanfil s pjesnikova groba; Pruski kralj; Turci idu; Vladimir; U akvariju; Prosjak Luka; Turopoljski top

Povjestice: Venecije, smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović, Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica
 
PjesmeNa Ozlju gradu; Zagrebu; Hrvatska pjesma; Budi svoj; Sjećaj me se...

Eseji i feljtoni: Vječni žid; Hrvatulje;Zagrebulje (pod tim naslovom Šenoa je godinama pisao feljtone ispunjene aktualnim društevnim zbivanjima)

 Poprsje Augusta Šenoe na zagrebačkom Zrinjevcu,
 rad Ivana Rendića:
   Slika:August Šenoa poprsje dan.jpg



Kip Šenoi u Vlaškoj ulici u Zagrebu:

Poveznice

Seljačka buna (tekst romana)
Prosjak Luka (tekst romana)
Zlatarovo zlato (tekst romana)
Karanfil sa pjesnikova groba (tekst pripovijetke)
Prijan Lovro (tekst pripovijetke)
Čuvaj se senjske ruke (tekst romana)
Na poklade, Propast Venecije (tekstovi pjesama)
Povjestice (tekstovi pjesama)